ANITA MATKOVIĆ Prisutnost na kazališnim daskama je integracija

Anita Matković glumica je i dramska pedagoginja koja već 35 godina igra na daskama najstarijeg kazališta slijepih na svijetu – zagrebačkog Kazališta slijepih i slabovidnih Novi život

Poslušaj članak

Iako je prvo završila Ekonomski fakultet u Zagrebu, ova svestrana žena život je posvetila umjetnosti te radu s mladima. Više od trideset godina radila je kao dramska pedagoginja u Centru za slijepe i slabovidne ‘Vinko Bek’, a svoj obol je dala i učeničkom domu ‘Dora Pejačević’. Voditeljica je i suosnivačica Kazališne udruge MIST koja okuplja mlade i stvara predstave namijenjene najmlađima, a sve s ciljem inkluzije te razvijanja samopouzdanja i tolerancije.

U svojoj bogatoj karijeri Matković je ostvarila brojne uloge na kazališnim daskama, a igrala je i u filmu ‘Belladonna’ koji je 2015. osvojio prvu nagradu za najbolji kratki film na Venecijanskom filmskom festivalu. S ovom iznimnom umjetnicom razgovarali smo o snazi umjetnosti, o njenom glumačkom putu te o radu s djecom i mladima.

– Kazališno stvaranje i gluma otvara nas kao osobe, osnažuje i potvrđuje kao umjetnike i pojedince, a ujedno svojim umjetničkim kreacijama obogaćujemo kulturnu scenu zajednice. Nadam se da svojim dugogodišnjim djelovanjem, kako na daskama koje život znače tako i u dramsko pedagoškom području, doprinosim senzibilizaciji prema ranjivim skupinama i njihovoj afirmaciji, ali i edukaciji šire zajednice o položaju, statusu te mogućnostima osoba s invaliditetom. Nadam se i da utječem na stavove razbijajući predrasude spram osoba s invaliditetom čijoj zajednici i sama pripadam – rekla nam je, između ostalog, ova svestrana umjetnica koja je inspiracija mnogima. Posebno mladima s kojima radi više od 30 godina.

– Smatram da je dramsko pedagoški rad izuzetno bitan u razvoju i osnaživanju mlade populacije. A posebno je naglasak na osnaživanju osoba s oštećenjima vida ili nekim drugim invaliditetom. Sudjelovanjem u dramskim aktivnostima mladima se pruža mogućnost da se ostvare putem dramske igre i pedagoškog rada kao i da dođu do nekih spoznaja do kojih ne bi došli u svakodnevnom životu. Dramske aktivnosti su izuzetno bitne jer objedinjuju ples, glazbu i likovni aspekt rada. U današnjem društvu dramske aktivnosti nisu u obrazovnom sustavu, već su izvannastavne aktivnosti. I ispod su nivoa glazbene pedagogije i likovne pedagogije, a izuzetno su značajne za razvoj djece i mladih – ispričala je Matković dodavši kako je ipak veliki iskorak što danas postoji mogućnost usavršavanja u dramskom pedagoškom radu na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu.

– Otvoren je dodiplomski studij koji 90-ih godina kad sam ja počinjala nije postojao. Mi smo se educirali putem raznih seminara u organizaciji Hrvatskog centra za dramski odgoj – objasnila je.

Napredak je napravljen i što se tiče dostupnosti kulturnog sadržaja osobama s oštećenjima vida.

– Neki pomaci su napravljeni, poput primjene audiodeskripcije tijekom izvedbi u kazalištima i pri projekcijama u kinima, no audiodeskripcija je ograničenog karaktera i primjenjuje se samo za određene izvedbe i naslove. I neki muzejski prostori vrše prilagodbe kako bi sadržaji bili dostupniji osobama oštećena vida. Otisnute su informacije o izlošcima na brajici. Teško je izvršiti potpuno prilagodbu jer osobe oštećena vida, mislim na slabovidne, imaju različita oštećenja i mogućnosti vida su specifične. Tehnologija je stvarno napredovala i mladi ljudi s oštećenjima vida mogu koristiti tehnička i tehnološka dostignuća kako bi bili bolje informirani i educirani, a ujedno im olakšavaju kretanje i život – istaknula je Matković naglasivši i važnost da osobe s oštećenjima vida budu aktivni sudionici kulturne scene.

– Prisutnost na kazališnim daskama utječe na bolju integraciju i vidljivost osoba oštećena vida. Važno je da budemo prisutni u kulturnom životu grada, države i da se ostvarujemo u umjetničkom stvaralačkom smislu. Nadam se da će se nastaviti financiranje svih programa koji nam omogućavaju prisutnost na kazališnim daskama – rekla je Matković koja je na kazališnoj sceni od 1990. A zanimljivo je i da je svoju ljubav prema kazalištu prenijela i na neke od svojih bivših učenika i polaznika tako da sada glume s njom bok uz bok.

– Većina mladih u kazalištu ‘Novi život’ se počela baviti dramskim izričajem ili u dramskim grupama Centra ‘Vinko Bek’ ili u Udruzi MIST. U Centru Vinko Bek sam počela raditi kao dramski pedagog 90-tih paralelno s mojim radom u Kazalištu ‘Novi život’. Prvo sam radila sa srednjoškolskom populacijom pa s osnovnoškolskom populacijom. Radila sam sa srednjoškolcima i u učeničkom domu ‘Dora Pejačević’. Ostvarili smo i niz sudjelovanja na najvišim niovoima natjecanja, s Centrom ‘Vinko Bek’ tri puta smo bili na državnim natjecanjima, a s učeničkim domom ‘Dora Pejačević’ šest puta – rekla nam je Matković koja je prije par godina pokrenula i dramsku skupinu mladih u Hrvatskom domu Markuševec. A iako je prije tri godine prestala raditi u Centru ‘Vinko Bek’,, ova iznimna umjetnica ne miruje. Aktivna je i na sceni pa tako trenutno glumi u nekoliko aktualnih predstava u Kazalištu ‘Novi život’. Među njima je i jedna namijenjena najmlađima – ‘Ružno pače’, lutkarska predstava koja progovara o diskriminaciji.

– Dječja publika bez ikakvih predrasuda gleda predstave, nju nedostatak vida kod glumaca uopće ne opterećuje, oni uživaju u samoj predstavi. Djeca su otvorena i mi se obraćamo djeci kroz predstave već niz godina – ispričala nam je Matković koja je upravo dočekala još jednu premijeru s Kazališnom udrugom MIST. Riječ je o predstavi ‘Budi Mali princ’ u Centru za kulturu Maksimir.

– Veliki mi je izazov bio završiti ovu predstavu jer je to svojevrsni hommage našoj članici, suosnivačici MIST-a i dugogodišnjoj prijateljici Mariji Šarić Ban koja više nije s nama – istaknula je Matković koja nam je za kraj izdvojila i neke od predstava koje su joj bile posebno značajne u karijeri.

– Svaka predstava i uloga mi je novi izazov. Uvijek nađem nešto zanimljivo što me privuče i kao da me usiše u sebe. Od ‘Varijacija’, ‘Nos vamos a ver’, Bijelo,bijelo, bijelo’, ‘Edipa’ pa do Harmsa kojeg smo radili u tri varijante. Tu su i naravno dječje predstave koje ne bih htjela zanemariti: ‘Ispeci, pa reci’, ‘Cirkuski slonić Charlie’, ‘Ružno pače’. Što se tiče suradnja izvan Kazališta slijepih moram spomenuti predstavu ‘Lux in Tenebris’ u ITD-u. Tu su i predstave u Kazališnoj udruzi MIST koju vodim: ‘Ana Liza i vesela ordinacija’, ‘Party bajka’, ‘Vitez željeznog srca’ – rekla nam je Matković koja je prije tri godine ostavila svoj trag i izvan Hrvatske radeći u Lisabonu na predstavi ‘Set the table’ autorica Cristine Carvalhal i Raquel Andre.

Ivana Perković Rosan

Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.