Drage moje žene, prva, druga i treća iz ovog mog izlaganja, a i sve ostale na planeti, vi niste ništa nikom dužne, vi ništa ne morate, ali druga je stvar ako želite. Nikome niste dužne polagati račune kako živite, zašto još niste ovo ili ono napravile
Žena od kad se rodi nešto mora, nešto po nekakvoj zacrtanoj normi. Od malih, malih nogu nam usađuju budi dobra, budi mila, budi pažljiva, poslušna, skromna, budi na diku i ponos roditeljima, selu, prešuti za mir u kući i tako žensko raste i odraste s percepcijom tisuću i jednog budi i moram.
Završi školu na vrijeme, zaposli se, udaj, rađaj i sve to u nekakvom imaginarnom roku koji je netko drugi postavio, a ako kojim slučajem nešto omaneš, obrneš redoslijed, onda je ‘jao, pa kak su te to odgojili?’ Zato nemoj mimo redoslijeda, ni za Boga.
Hajde, završila si sve škole, zaposlila si se, imaš sve kvalifikacije, ali se moraš više dokazivati jer si zadnja došla.
Gazi te lagano trideseta i malo preko, dugo si s dečkom u vezi pa sve tvoje doma jako često zanima kad će svadba, kad će djeca, ti nastojiš biti ljubazna i davati neutralne odgovore, a zapravo si ili bijesna ili ti puca na plač jer nikoga apsolutno nije briga kad ćeš ti roditi.
A ako se kojim slučajem odlučiš nikad ne roditi, onda si neispunjena, promašena, nesvrhovita i ništa ne bude ostalo iza tebe, a vjerojatno si i jako sebična jer kako ne shvaćaš da moraš biti mama.
U tvojoj ulici, preko puta, živi druga žena, tvoje je godište i ne radi, doma je s trećim djetetom. Po cijele dane je u četiri zida, kuha, pere, pegla, dočekuje i otpravlja djecu, muža nikad nema doma, on ganja neki teški biznis i možda još koga ili što usput. Uglavnom, ova obitelj ima dogovor da će žena ako ne bude mogla hendlati i posao i djecu kad porodiljni istekne, jednostavno dati otkaz i biti doma.
Na prvu čak solidno zvuči, vuk sit i koza cijela, ali ja osobno ne bih voljela biti ova žena, niti bih voljela da se moram odreći svojih novaca i ovisiti o tome hoće li mi muž dati za paket uložaka, ali poštujem ako nekoj ženi to ne smeta. Uostalom, nebitno da li joj smeta, ona mora podmetnuti leđa za obitelj.
Žena iz treće kuće radi, ima muža koji također radi, dvoje djece i sve je na prvu super, ali kad se vrata zatvore, onda ova žena počesto pokupi šamar, trpi verbalno i emocionalno nasilje, a nema kuda, sa svojom plaćom neće uspjeti sve pokriti. Osim toga, odgajana je da mora biti poslušna, da se obitelj čuva, da je ona nešto loše napravila i zato mužu ruka tu i tamo poleti, ali popravit će se on, obećao je. Ni ne zna se više koliko puta je obećao.
Drage moje žene, prva, druga i treća iz ovog mog izlaganja, a i sve ostale na planeti, vi niste ništa nikom dužne, vi ništa ne morate, ali druga je stvar ako želite. Nikome niste dužne polagati račune kako živite, zašto još niste ovo ili ono napravile. Divno je biti mama, ali ako nekoj ženi to nije prioritet, ne umanjujte njezinu vrijednost.
I ne dajte na sebe, ni psihički ni fizički, i koliko god teško bilo se oduprijeti nasilju, otići od kuće u isto tako neizvjesnost kako ćete dalje, učinte to jer vi niste vreća za udaranje i neko rješenje uvijek postoji.
Vi, drage moje žene, u životu jedino morate biti sretne, sva druga moranja bacite.
Sretan vam nadolazeći Dan žena!
