Oštećenje leđne moždine najčešće dovodi do trajne paralize nakon čega su ljudi u većini slučajeva trajno vezani za kolica i ovisni o tuđoj pomoći. Već godinama doktori i znanstvenici nastoje otkriti lijek koji bi pomogao oboljelima da ponovo stanu na svoje noge. Novim otkrićem znanstvenika jako smo blizu da se to i ostvari.
Naime, znanstvenici sa Sveučilišta Northwestern uspjeli su uzgojiti sitne organoide ljudske leđne moždine, piše ScienceAlert. Radi se o 3D kopijama organa stvorenih izvan živog organizma.
Kad su ih uzgojili, znanstvenici su namjerno oštetili uzorke, a zatim upotrijebili tretman koji je pomogao tkivu da se obnovi.
Prije ovog ispitivanja, znanstvenici su proveli istraživanje na laboratorijskim miševima i razvili terapiju pod nazivom IKVAV-PA koju su koristili kako bi oporavili miševe koji su imali paralizu leđne moždine.
– Odlučili smo razviti dva različita modela ozljede u organoidu ljudske leđne moždine i testirati našu terapiju kako bismo vidjeli sliče li rezultati onome što smo prethodno vidjeli u životinjskom modelu. Nakon primjene naše terapije, glijalni ožiljak je značajno izblijedio i postao je jedva primjetan, a vidjeli smo rast neurita, nalik regeneraciji aksona koju smo vidjeli kod životinja. To je potvrda da naša terapija ima dobre šanse za djelovanje kod ljudi – kazao je biomedicinski inženjer Samuel Stupp.
Ozljede leđne moždine u većini slučajeva dovode do paralize zato što se živci u središnjem živčanom sustavu slabo regeneriraju. To se događa zbog mehanizma supresije koji se odvija u organizmu koji nastaje kada se leđna moždina ošteti ili prekine, a koji ometa rast novih živčanih vlakana (aksona) te pojave ožiljnog tkiva kroz kojeg se živčana vlakna ne mogu probiti.
Ključ IKVAV-PA terapije su supramolekularne terapijske peptide, pod nazivom ‘plešuće molekule’, koje su istraživači uspjeli stvoriti tako što su uzgojili inducirane pluripotentne matične stanice odraslog donora, širine 3 milimetra. Matične stanice uzgajale su se tijekom nekoliko mjeseci.
Nakon nekog vremena organoidi su razvili veći dio ljudske leđne moždine uključujući neurone, astrocite i organizirane slojeve tkiva.
Kada su se dovoljno razvili, neke su znanstvenici prerezali skalpelom dok su druge zgnječili imitirajući kompresijsku ozljedu kralježnice koja može nastati kao posljedica prometne nesreće. U oba slučaja se može dogoditi paraliza.
Jedna vrsta ozljeda tretirana je s tekućinom IKVAV-PA, dok je druga vrsta ozljede tretirana s kontrolnom tekućinom koja nije sadržavala ‘plešuće molekule’.
Dakle, kod ozljeda na kojima je primijenjen tretman IKVAV-PA terapijom, odnosno otopinom koja je sadržavala ‘plešuće molekule’, ista se odmah pretvorila u gel, a aktivne molekule unutar spoja su potaknule aksone na ponovni rast.
Organoidi tretirani IKVAV-PA terapijom pokazivali su manje upale, ožiljno tkivo se smanjilo što je omogućilo bolji rast živčanih vlakana.
Zasigurno će proći još dosta godina dok se ova terapija ne isproba na ljudima, međutim dokazi u ovoj studiji bude nadu kako smo jako blizu saniranja ozljeda leđne moždine.
