Premda je prvih tjedan dana 14. ZPOI proteklo gotovo u proljetnom vremenu, zima u Dolomitima se posljednjih dana Igara pokazala u pravom svjetlu. Snijeg je padao cijelu noć stvorivši idiličan ugođaj u Cortini d’Ampezo i okolnim mjestima, ali stvorivši i velike probleme organizatorima Igara
U posljednjoj disciplini ženskog dijela skijaškog programa na Zimskim paraolimpijskim igrama Milano-Cortina, slalomu, nastupile su i dvije mlade hrvatske predstavnice Lucija Smetiško u kategoriji stojećih, te Karla Kordić u kategoriji slabovidnih.
– Mi smo sljemenska djeca, naučili smo skijati po svemu – kazala je sa smiješkom Karla Kordić nakon svoje paraolimpijske premijere.
– Predivan je osjećaj, ne mogu to riječima opisati. Tek mi sada dolazi pri svijesti što smo napravili, gdje smo došli. Na startu prve vožnje me uhvatila tolika trema da nisam mogla razmišljati, uoči drugog nastupa je bilo lakše – dodala je.
U njezinoj kategoriji slavila je Austrijanka Veronika Aigner koja je u Cortini osvojila čak pet medalja, pri čemu četiri zlata. Druga je bila njezina sunarodnjakinja Elina Stary, dok je broncu osvojila Slovakinja Alexandra Rexova. Karla je zauzela 13. mjesto u konkurenciji 16 natjecateljica.
Karla skija uz vodičicu Ivu Hršak, i za nju je ovo bila paraolimpijska premijera.
– I za mene su ovo prve Igre. Sretna sam i zahvalna što smo ovdje, zadovoljna sam i našim vožnjama. Malo je i mene ‘oprala’ trema prije prvog nastupa, ali nakon prvih vrata sve je bilo lakše. Nismo imali većih grešaka – kazala je Hršak.
– Nadam se da su nas ljudi kod kuće gledali i ovo je jedan poziv djeci s teškoćama da se uključe i da probaju skijanje jer je to jedan predivan sport – dodala je Hršak koja je učiteljica skijanja i s Karlom radi posljednjih godinu dana, a u Savezu radi i kao trenerica.
U subotu je nastupila i Lucija Smetiško u kategoriji stojećih.
Mlada Zagrepčanka je prije četiri godine debitirala na POI u Pekingu osvojivši peto mjesto u slalomu kao 17-godišnjakinja. Ovoga puta je zauzela je 12. mjesto u konkurenciji 21 skijašice. Pobijedila je Ruskinja Varvara Voronchikhina, ispred Kineskinje Wenjing Zhu i Kanađanke Michaele Gosselin.
– Čim sam ušla u cilj bilo mi je jako žao zbog velike greške u gornjem dijelu staze. Izgubila sam dosta vremena, baš mi se činilo da sam dobro krenula. Velika šteta, žao mi je što nisam cijelu utrku uspjela tako odraditi – kazala je Smetiško.
– Imala sam malo veća očekivanja od svojih vožnji i rezultata, no neće me to obeshrabriti ili rastužiti. Nastavljam s treninzima, bit će još natjecanja – zaključila je.
– Moramo biti zadovoljni s nastupima naših cura, malo je šteta zbog Lucijine druge vožnje. Nespretno je zakvačila rukom vrata. No, to je skijanje, pitanje trenutka. Čestitam im, nije lako u tim godinama nositi sva ta očekivanja nas trenera i publike – kazao je izbornik Luka Dobrinić koji je slagao prvu vožnju slaloma.
Posljednjeg dana natjecanja na programu je bio muški slalom, Hrvatska je imala dva predstavnika, Dino Sokolović je nastupio u kategoriji sjedećih, a Petar Bošnjak u kategoriji slabovidnih.
Sololović je u prvoj vožnji zauzeo 13. mjesto s 5,51 sekundom zaostatka za vodećim Nizozemcem Jeroenom Kampschreurom, no treće mjesto je bilo udaljeno nešto više od 2,5 sekunde što je u ovoj kategoriji bilo dostižno.
– Prvo nisam štap otvorio kada sam krenuo, nakon toga sam skoro pao, tako da je zaostatak bio sasvim ok. Jedino mi je žao što nas vrijeme nije poslužilo. Podloga je bila nešto između leda i vode. Organizatori su dali sve od sve, svaka im čast da su je uspjeli održati – kazao je.
U drugoj vožnji je bio daleko bolji, a na koncu je osvojio 11. mjesto. Zlato je pripalo Kampschreuru, drugi je bio Norvežanin Jesper Pedersen, a broncu je osvojio Japanac Takeshi Suzuki.
– Drugu vožnju sam dobro odradio, puno bolje nego prvu. Četiri sekunde sam bio brži. Nažalost, nisam se previše pomaknuo u poretku. Greške iz prve vožnje su me skupo koštale. Nažalost, nije medalja, ali teško je svaki put osvojiti odličje – dodao je.
Zahvalio se svojim navijačima koji su ga došli bodriti, jer su ovo bile prve zimske POI blizu Hrvatske u posljednjih 20 godina i Torina.
Za Sokolovića ovo su četvrte Paraolimpijske igre. Debitirao je u Vancouveru 2010. godine, potom je nastupio u Sočiju 2014. i Pyeongchangu. Naravno, najdraža mu je Koreja gdje se okitio slalomskim zlatom, rado se sjeća i Sočija gdje je imao čast nositi hrvatsku zastavu na otvaranju.
– Ima li još ulja u svići? Ima, naravno da ima. Volio bih da dođe netko od mlađih da mu mogu prenijeti svoje iskustvo. Za početak želim se odmoriti od naporne sezone. Idem doma supruzi i svojim kćerima, provesti vrijeme s obitelji – zaključio je 37-godišnji Zagrepčanin.
Za 20-godišnje Petra Kordića ovo je bio paraolimpijski debi. U veleslalomu je zauzeo 13. mjesto, dok je u slalomu odustao u prvoj vožnji nakon što je u zadnjem dijelu staze ‘haklao’ vrata.
– Bilo mi je puno lakše u slalomu što se tiče treme, no od starta sam krenuo malo nesigurno, snijeg je bio dosta voden i težak. Nažalost, zahaklao sam jedna vrata – kazao je razočarani Kordić.
Usprkos odustajanju u slalomu, mladi paraskijaš iz Donje Lomnice Igre će ipak pamtiti u pozitivnim tonovima.
– Bile su ovo moje prve Igre i prepun sam dojmova. Veleslalomom sam zadovoljan, posebno jer je to bio prvi nastup na Igrama, no slalom nije završio kako sam očekivao.
Ispred Petra skija njegova vodičica Marija Coch.
– Uvjeti su bili teški, staza je bila ledena, jako čudna podloga. No, svima je bilo tako. Međutim, ukupna ocjena je pozitivna. Ovo su Petrove prve Igre, veleslalom je dobro odradio – kazala je Coch kojoj su ovo druge POI nakon što je u Pekingu vodila Damira Mizdraka.
– Možemo biti zadovoljni i ponosni što smo u ovako velikom broju došli na natjecanje. Postoje velike države koje nemaju predstavnike u svim kategorijama. Recimo jedna Švicarska nema skijašicu. Karli i Petru su ove bile prve Igre. Nama je najvažnije da su svi dali sve od sebe, to je nama najvažnije da nitko nije ostao s rezervom – naglasio je trener Dario Maravić.
