Bilo je to davne 1970. kada je na nebu iznad metropole zasjala jedna nova zvijezda – Zagrebački plesni ansambl (ZPA).
Protekli je tjedan ansambl plesnom predstavom ‘Petricore’ (petrikor), nastalom u suradnji s koreografskim duom Igor x Moreno, na dojmljiv način obilježio 55. obljetnicu postojanja, dokazujući da s pravom uživaju ugled afirmirane i međunarodno prepoznate umjetničke organizacije. Petrikor, za one neupućene, ‘zemljani je miris koji se stvara kada kiša padne na suho tlo’.
A u rečenoj predstavi pet plesačica, koje se kreću kao jedno, poput petrikora prizivaju obnovu te apeliraju čovječanstvo da ponovno otkrije samo sebe kroz empatiju.
Predstava ‘Petricore’ zasluženo je pozdravljena ovacijama publike, a Zagrebački plesni ansambl za 55. rođendan pripremio je još jednu. Predstavu ‘Bez niti’, nastalu u koreografiji Ognjena Vučinića a koja povezuje povijest i sadašnjost Zagrebačkog plesnog ansambla, publika će moći vidjeti 18. rujna u Žlinji, u sklopu programa Mediteranskog plesnog centra.
O zavidnoj, 55 godina dugoj tradiciji ZPA, razgovaramo s prvom damom ansambla, ravnateljicom Petrom Glad Mažar, koja nam otkriva kako se razvija njihova suradnja s gradskim vlastima te na koje izazove nailaze u svom posl(ov)anju?
– Zagrebački plesni ansambl po vokaciji je institucija, međutim pravno i formalno riječ je o umjetničkoj organizaciji, dakle dijelu nezavisne kulturne scene – veli Petra.
– Iako smo zadovoljni suradnjom s Gradom, nedostaje upravo taj ključni korak institucionalizacije suvremenog plesa. Ta je tema više puta otvarana u posljednjih 30 godina, ali nikada nije dovršena. Nadam se da će ova gradska vlast pronaći rješenje za ansamble suvremenog plesa i profesionalce kojima je ples osnovni i jedini posao. Danas imamo i Akademiju dramske umjetnosti koja obrazuje mlade plesače i koreografe, a još uvijek nemamo niti jedno radno mjesto na koje se ti diplomirani umjetnici mogu zaposliti. U tom procesu, osim Grada, svakako se mora uključiti i država – napominje Petra.
Petru pitamo i kako se ZPA snalazi u ovom digitalnom okruženju u kojemu se čovjek, polako ali sustavno, otuđuje od svog kreativnog habitusa i taktilnih odnosa, a to ples u suštini i jest – kreativno izražavanje i komunikacija kroz tjelesni pokret. Djeca su nam danas, čini se, više zainteresirana za kreativno izražavanje na društvenim mrežama negoli na plesnoj sceni.
– Iz mog iskustva, iznova fascinira pažnja kojom djeca prate suvremene plesne predstave. Njihova neposrednost i otvorenost omogućuju im da primaju umjetnički sadržaj bez unaprijed nametnutih očekivanja – kaže Petra.
– No, kako odrastaju, sve su izloženiji društvenim obrascima i pritiscima, uključujući i brze, zatvorene formate digitalnih medija. U vremenu kada se sve servira u nekoliko sekundi, a prostor za imaginaciju gotovo nestaje, kazalište i ples dobivaju dodatnu vrijednost jer traže strpljenje, fokus i otvorenost. Upravo zato smatram da je važno omogućiti djeci i mladima što više kontakta s izvedbenim umjetnostima, jer im pružaju iskustvo koje nadilazi svakodnevnu digitalnu zasićenost i razvija maštu, empatiju i kritičko razmišljanje – zaključuje ravnateljica Zagrebačkog plesnog ansambla.
