Prijave su stigle iz 25 zemalja svijeta, glasalo za nas i staro i mlado, i domaći, a bome i kolegice i kolege iz inozemstva
Zadnjih tjedana mediji puni poziva na glasanje za svekolike uvažene, nominirane za razne nagrade. Proglašenja pompozna i svečana, a pomalo i kičovita. Glas voditelja svima znanu rečenicu ponavlja: ‘Za nagradu … 2024. nominirani su: ……’. Oni koji su ušli u najuži izbor naizgled opušteni, al’ sirenski glas kompetitivne slave uvelike vabi, a valja i koju pametnu, ako se posreći, izgovoriti.
Vratilo me to u pandemijsku 2020. godinu u kojoj su ‘COVID-19 negativna knjižica’ i Program osposobljavanja radnih instruktora za osobe s invaliditetom zaposlene u zaštitnim i integrativnim radionicama (sve kreirano u URIHO-voj Službi za rehabilitaciju) ušli u najuži izbor i kao finalist nominirani za Europsku nagradu za socijalne usluge ESSA 2020 (The European Social Services Awards) u kategoriji Izvanredni tim (Outstanding Team Award).
Prijave stigle iz 25 zemalja svijeta, glasalo za nas i staro i mlado, i domaći, a bome i kolegice i kolege iz inozemstva. Da je to normalna godina bila, četvrtog bi prosinca 2020. u Bruxellesu sjedili, znojili se i čekali proglašenje pobjednika. A ovako, covid nas zarobio i prikovao za laptope pa zumali beskontaktno. Prezentacija daljinska glumila svečanost punu boja, konfeta i vatrometa virtualnog. U zadnji nas čas Vijeće za socijalnu skrb Sjeverne Irske glasovima preteklo. Al’ nominiran gotovo kao i nagrađen pa ponos skrivali nismo jer bio je to, i još uvijek jest, najviši međunarodni doseg koji je URIHO postigao.
A doživjeli smo to i kao priznanje nastavku i razvijanju timskoga rada začetog prije 45 godina u bivšem DIOZ-u, a kasnije URIHO-u. Interdisciplinarni timski rad stručnjaka (liječnika medicine rada, psihologa, socijalnih radnika, defektologa, edukacijskih rehabilitatora, radnih instruktora itd.) urodio je kreiranjem i izvođenjem različitih programa i projekata, metoda i alata, oblika i sadržaja rada koji su nakon provedbe i evaluacije postajali standardi profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom za cijelu Lijepu našu (a prethodno i za nekadašnju onu).
I tako prašina zaborava prekrila mnoga sjećanja, pa tako i ova, jer ‘kupci i dobavljači slavu nose’, pa k tome još i potpore razne ‘važnije bome’ od tamo nekakvog timskoga rada, pa k tome još i izvanrednog.
Pojedinci su još tu, a što je od timskoga duha ostalo, svakome na prosudbu …
Kažu da se dobar glas daleko čuje, al’ onaj drugi još i dalje.
