Ovih deset rijetkih i neobičnih poremećaja podsjećaju nas na to koliko je ljudska psiha složena i koliko je granica između stvarnosti i iluzije krhka
Psihijatrija je područje medicine koje proučava najskrivenije i najosjetljivije slojeve ljudske psihe. Najčešće se susrećemo s poznatim poremećajima poput depresije, anksioznosti ili shizofrenije, no u povijesti su zabilježeni i neki vrlo rijetki, gotovo nevjerojatni poremećaji koji na prvi pogled više zvuče kao scenariji iz filmova nego stvarna medicinska stanja. Ipak, svi oni doista postoje i opisani su u stručnoj literaturi.
Cotardov sindrom, poznat i kao sindrom hodajućeg mrtvaca, jedno je od najbizarnijih psihijatrijskih stanja. Osoba vjeruje da je mrtva, da ne postoji ili da su joj organi nestali i istrunuli. Ponekad tvrdi da joj krv više ne kola žilama. Ovakva uvjerenja dovode do potpune izolacije i gubitka osjećaja stvarnosti.
Capgrasov sindrom, s druge strane, donosi uvjerenje da su bližnji zamijenjeni savršenim dvojnicima. Pacijent je uvjeren da osoba izgleda isto, ali da nije ‘ona prava’. To može stvoriti duboku nepovjerljivost i strah čak i prema članovima vlastite obitelji. Suprotno tome, kod Fregolijevog sindroma pacijent vjeruje da se jedna te ista osoba prerušava i pojavljuje u različitim oblicima i likovima.
Postoji i sindrom Alise u zemlji čudesa, koji naziv duguje poznatom književnom djelu. U ovom stanju percepcija prostora i tijela potpuno je iskrivljena: ruke, noge ili predmeti oko osobe čine se neprirodno veliki ili minijaturni. Iako je najčešće povezan s migrenama i epilepsijom, može izazvati snažnu dezorijentaciju.
Još jedno rijetko stanje je Trumanov sindrom. Oboljeli su uvjereni da je njihov život scenarij televizijske emisije i da su svi oko njih zapravo glumci. Ova vrsta deluzije stvara osjećaj potpune kontrole izvana i nemogućnosti da se donese vlastita odluka.
Ekbomov sindrom, ili deluzija parazitoze, obilježen je uvjerenjem da kožu neprestano napadaju insekti ili paraziti. Pacijenti se često intenzivno češkaju, ozljeđuju ili koriste sredstva za dezinfekciju, iako medicinski nalazi ne pokazuju nikakvu infekciju.
Koro sindrom pojavljuje se uglavnom u azijskim kulturama. Oboljeli vjeruju da im se spolni organ uvlači u tijelo i da će zbog toga umrijeti. To stanje izaziva snažan strah i paniku, a poznato je i po tome što se može širiti u obliku masovne histerije u zajednicama.
Diogenov sindrom donosi potpuno zanemarivanje osnovnih životnih potreba, skupljanje otpada i izolaciju od društva. Često se javlja kod starijih osoba, a ime je dobio prema antičkom filozofu Diogenu, premda on zapravo nije živio u takvom kaosu.
Ganserov sindrom, koji se ponekad javlja u zatvorima, obilježen je bizarnim ponašanjem u kojem pacijent daje pogrešne, ali gotovo točne odgovore. Na primjer, na pitanje ‘koliko je dva plus dva?’ može reći ‘pet’. Ovakvo stanje nazivaju i pseudodemencijom jer oponaša kognitivne poremećaje.
Na kraju, Stendhalov sindrom pokazuje koliko snažno umjetnost može djelovati na psihu. Osobe koje pate od ovog stanja pri susretu s izuzetno lijepim umjetničkim djelima ili arhitekturom doživljavaju vrtoglavicu, ubrzan rad srca, pa čak i halucinacije. Prvi put je opisan kod turista u Firenci koji su bili preplavljeni ljepotom gradskih muzeja i crkava.
Ovih deset rijetkih i neobičnih poremećaja podsjećaju nas na to koliko je ljudska psiha složena i koliko je granica između stvarnosti i iluzije krhka. Iako rijetki, oni su pravi izazov za liječnike, a za nas ostale podsjetnik da se um može oblikovati na načine koje je ponekad teško zamisliti.
