Roditelji djece s invaliditetom vode neumornu borbu sa sustavom. Na sreću, rezultati postaju i vidljivi, kao u slučaju udruge Sjena, koja je zatražila ocjenu ustavnosti Zakona o osobnoj asistenciji
Jednoglasnom odlukom Ustavnog suda o ukidanju više diskriminatornih odredbi tog Zakona spriječeno je uskraćivanje djeci i osobama s najtežim invaliditetom temeljnog ljudskog prava – prava na uslugu osobne asistencije.
O odluci Ustavnog suda i izradi nove uredbe sa zakonskom snagom porazgovarali smo s predsjednicom udruge Sjena, Suzanom Rešetar.
Je li udruga Sjena očekivala da će Ustavni sud donijeti povijesnu odluku?
– Iskreno, očekivali smo je, jer je bila pravna i moralna nužnost. Ne zato što vjerujemo da sustav uvijek funkcionira, nego zato što su povrede prava bile toliko očite da ih više nije bilo moguće ignorirati. Ustavni sud je ovom odlukom samo potvrdio ono na što upozoravamo godinama – da se temeljna ljudska prava ne mogu uvjetovati administrativnim kapacitetima ni tržištem rada.
Što se ovom odlukom poručuje hrvatskoj javnosti?
– Poruka je jasna: ljudska prava nisu milostinja. Osobe s invaliditetom nisu teret sustava, nego nositelji prava zajamčenih Ustavom. Država postoji upravo zato da osigura uvjete za ostvarivanje tih prava, a ne da traži izgovore za njihovo uskraćivanje.
Koliko će se njome olakšati život osoba s invaliditetom i njihovim obiteljima?
– Za mnoge obitelji ova odluka znači razliku između preživljavanja i dostojanstvenog života. Osobna asistencija nije luksuz, ona je preduvjet samostalnosti, uključenosti i osnovne kvalitete života. Ova odluka donosi nadu, ali i obvezu državi da to pravo konačno provede u praksi.
Nisu svi oduševljeni odlukom. Kako komentirate tvrdnju da će se proširenjem broja korisnika smanjiti dostupnost osobnih asistenata kojih nedostaje?
– Takva tvrdnja opasno zamjenjuje teze i obično je spinanje. Nedostatak asistenata nije problem osoba s invaliditetom, nego posljedica dugogodišnje nebrige države – loših uvjeta rada, niskih plaća i izostanka sustavnog planiranja. Ne možete ograničavati prava jedne skupine zato što sustav, odnosno politike, nisu odradile svoj posao.
Koje je rješenje za problem nedostatka asistenata u pojedinim sredinama?
– Rješenje je poznato, samo se godinama ignorira: poboljšanje uvjeta rada i plaća asistenata, nacionalna kampanja za zapošljavanje, fleksibilniji modeli asistencije u manjim sredinama, dugoročno planiranje, a ne krizno gašenje požara. Država mora preuzeti odgovornost, umjesto da teret prebacuje na najranjivije.
Što očekujete od uredbe sa zakonskom snagom koju je najavio premijer Andrej Plenković?
– Očekujemo da uredba ne bude kozmetička, nego provedbena. Da jasno osigura financijska sredstva, ukloni prepreke i omogući da se odluka Ustavnog suda provede bez novih odgoda i birokratskih zamki. Sve drugo bilo bi novo izigravanje povjerenja osoba s invaliditetom.
Udruga Sjena najavila je sudjelovanje u izradi novog Zakona o osobnoj asistenciji. Ostajete li pri toj odluci?
– Apsolutno. Ali ne pro forme. Sudjelovat ćemo, spremne smo na suradnju samo ako se glas osoba s invaliditetom i njihovih obitelji zaista uvažava, a ne koristi kao alibi. O ovom zakonu moraju govoriti oni koji asistenciju žive svaki dan – ne samo oni koji je administriraju iz ureda.
