Ove se kemikalije nalaze u svakom kućanstvu, među ostalim i u sredstvima za čišćenje te u posuđu s neprianjajućim slojem
Za znanstvenu je zajednicu do danas ostalo otvoreno pitanje što je točno okidač koji uzrokuje multiplu sklerozu, poznatu i kao ‘bolest s tisuću lica’, no studija švedskog Sveučilišta Uppsala nedavno je dala rezultate koji bi trebali zabrinuti svaki sustav zdravstvene skrbi.
Ovo je istraživanje, naime, utvrdilo nepobitnu vezu između mikroplastike i razvoja multiple skleroze, a riječ je o polifluoroalkilnim tvarima koje se koriste u nekim uobičajenim kućanskim proizvodima, poput posuđa s neprianjajućim slojem i sredstavima za čišćenje. Ove ‘vječne kemikalije’, kako ih zovu stručnjaci, u nekim su dijelovima svijeta pronađene čak i u vodi za piće.
Nalazi rečene studije temelje se na uzorcima krvi 1800 švedskih pojedinaca, uključujući njih 900 kojima je nedavno dijagnosticirana multipla skleroza, prema priopćenju za javnost od strane sveučilišta.
– Vidjeli smo da je nekoliko pojedinačnih kemikalija povezano s povećanom vjerojatnošću za multiplu sklerozu – rekla je glavna autorica studije Kim Kultima u izjavi.
– Osobe s najvišim koncentracijama polifluoroalkilni tvari imale su otprilike dvostruko veću vjerojatnost da im se dijagnosticira multipla skleroza u usporedbi s onima s najnižim koncentracijama.
Završna faza studije istraživala je odnos između nasljeđivanja, kemijske izloženosti i vjerojatnosti dijagnoze multiple skleroze, otkrivajući da oni koji nose određenu gensku varijantu zapravo imaju smanjeni rizik od MS-a. Međutim, osobe koje su nosile gen i imale veću izloženost ‘vječnim kemikalijama’ imale su iznimno povećan rizik od MS-a.
– To ukazuje da postoji složena interakcija između nasljeđa i izloženosti okolišu povezana s vjerojatnošću multiple skleroze. Stoga smatramo da je važno razumjeti kako onečišćujuće tvari iz okoliša djeluju na nasljedne čimbenike, jer to može pružiti nova znanja o genezi multiple skleroze, a moglo bi biti relevantno i za druge bolesti – zaključila je autorica studije.
Studija je imala neka ograničenja, priznali su istraživači, uključujući i to da je kemijska izloženost mjerena samo jednom, u vrijeme uzorkovanja krvi. To znači da možda ne predstavlja točno razine izloženosti ‘vječnim kemikalijama’ sudionika relevantne za razvoj multiple skleroze.
