Kognitivno-funkcionalna terapija pomaže pacijentu da promijeni svoj način razmišljanja o boli i samostalno se nosi s njom putem promjena obrazaca kretanja i promjena načina života
Ljudi s invaliditetom koji pate od kronične boli u donjem dijelu leđa uglavnom su nade polagali u klasičnu fizioterapiju i kiropraktiku, no te bi vrste terapije imale kratkotrajan učinak. Onesposobljavajuća bol brzo bi se vraćala, kao da je iza grma čekala trenutak kada će nesretnim pacijentima ponovno zagorčavati život.
No stručnjaci su konačno pronašli rješenje koje ima dugoročniji efekt koji, nakon završetka intervencije, može djelovati i dulje od godinu dana. Riječ je o revolucionarnoj psihoterapiji, nazvanoj kognitivno-funkcionalna terapija, koja dokazano može učinkovito smanjiti invaliditet uzrokovan bolom u donjem dijelu leđa i pacijentima bitno popraviti kvalitetu života.
Ukratko, kognitivno-funkcionalna terapija pomaže pacijentu da promijeni svoj način razmišljanja o boli i samostalno se nosi s njom putem promjena obrazaca kretanja i promjena načina života.
Studija iz Australije, objavljena u časopisu The Lancet Rheumatology, uključivala je gotovo petsto pacijenta s kroničnom boli u donjem dijelu leđa. Tek da podsjetimo, bol u donjem dijelu leđa dugotrajno je zdravstveno stanje obilježeno nepredvidivim recidivima ili pogoršanjima za koja kiropraktika ili fizioterapija imaju tek kratkoročna rješenja.
Autori studije otkrili su časopisu The Lancet Rheumatology da trenutačno ispitivanje pokazuje da kognitivno-funkcionalna terapija ima dugoročne koristi na tjelesnu aktivnost osoba s bolovima u donjem dijelu leđa. Dakako, pri intervenciji se ne koriste tek tehnike psihoterapije, nego i uhodane prakse fizioterapije.
Kako bilo, svi sudionici koji su bili predmetom ovog znanstvenog istraživanja svjedoče značajnom smanjenju utjecaja kronične boli u leđima na njihovu svakodnevicu. Pacijenti se osjećaju poletnije i optimističnije te su znatno funkcionalniji u uobičajenim aktivnostima.
Ipak, za širu primjenu ove vrste psihoterapije trebat će još vremena. Autori studije naime ističu da provedba kognitivno-funkcionalna terapije zahtijeva povećanje obuke kliničara kako bi se povećala dostupnost i replikacijske studije u različitim zdravstvenim sustavima.
