U povodu Europskog tjedna mobilnosti, koji se ove godine obilježava od 16. do 22. rujna pod sloganom ‘Mobilnost za sve’, pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić uputio je preporuke nadležnim tijelima kako bi se javni prijevoz usmjerio prema interesima osoba s invaliditetom u lokalnim zajednicama.
Naglašava se važnost podizanja svijesti i poticanja pozitivnih promjena u području pristupačnosti javnog prijevoza, koji mora biti dostupan, siguran i prilagođen svim vrstama invaliditeta.
Mobilnost je i dalje jedno od područja u kojem se osobe s invaliditetom najčešće susreću s poteškoćama. Problemi se očituju u nepristupačnosti vozila, nedostatku prilagođenog prijevoza te otežanom kretanju kroz javni prostor. Posljedice toga su brojne: od ograničenog socijalnog kontakta, otežanog obavljanja svakodnevnih obaveza, pa sve do izbjegavanja javnog prijevoza zbog osjećaja nesigurnosti.
– Nemogućnost korištenja javnog prijevoza ili nepristupačne informacije onemogućuju osobama s invaliditetom jednaka prava i šanse, što dovodi do izolacije, gubitka samopouzdanja i odustajanja od aktivnog sudjelovanja u društvu – istaknuo je pravobranitelj.
Osiguravanje pristupačnosti za osobe s invaliditetom obveza je koja proizlazi iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koju je potpisala i ratificirala i Republika Hrvatska. Ona nalaže da države moraju omogućiti pristupačnost okruženja, prijevoza, informacija, komunikacija i drugih javnih usluga, u urbanim i ruralnim sredinama.
U skladu s tim, javni prijevoz treba biti niskopodan, opremljen rampama i mjestima za osobe s invaliditetom te audiovizualnim signalizacijama, kako u vozilima, tako i na stanicama. Osim fizičkih prepreka, nužno je ukloniti i informacijske barijere kako bi osobe s osjetilnim oštećenjima mogle samostalno i sigurno koristiti javni prijevoz.
Pravobranitelj podsjeća da je univerzalni dizajn jedno od ključnih načela Konvencije, jer ono što je pristupačno osobama s invaliditetom koristi i ostalim građanima – roditeljima s dječjim kolicima, osobama starije životne dobi ili biciklistima.
– Rješenja prilagođena osobama s invaliditetom uvijek znače veću kvalitetu i sigurnost za sve putnike – poručuje Jurišić.
Posebno važan segment pristupačnog prijevoza je edukacija zaposlenika, ponajprije vozača, o pravima osoba s invaliditetom te o načinu komunikacije i postupanja s osobama različitih oštećenja. Bez razumijevanja i senzibiliteta zaposlenika, infrastruktura sama po sebi ne može pružiti potpunu pristupačnost.
Pravobranitelj preporučuje nadležnim tijelima da u otvorenom dijalogu, zajedno s udrugama i predstavnicima osoba s invaliditetom, identificiraju prepreke specifične za pojedine lokalne sredine te pronađu odgovarajuća rješenja.
– Mobilnost osoba s invaliditetom temeljni je preduvjet za ravnopravno uključivanje u život zajednice. Zato je nužno osigurati da javni prijevoz bude dostupan svima, bez iznimke – zaključio je Jurišić.
