Međunarodni dan žena počeo se obilježavati početkom 20. stoljeća, u vrijeme kada su se žene borile za svoja osnovna prava.
Godine 1908. u New Yorku tisuće radnica izašle su na ulice tražeći bolje radne uvjete, kraće radno vrijeme i pravo glasa. Već 1909. u Sjedinjenim Američkim Državama obilježen je prvi Nacionalni dan žena.
Ideju o međunarodnom obilježavanju predložila je njemačka aktivistkinja Clara Zetkin 1910. godine na konferenciji u Kopenhagenu. Prvi Međunarodni dan žena obilježen je 1911., a datum 8. ožujka ustalio se nakon štrajka žena 1917. godine u Rusiji. Od tada se taj dan obilježava u mnogim zemljama kao simbol borbe za ravnopravnost i prava žena.
Kroz povijest su mnoge žene ostavile važan trag u društvu. Marie Curie bila je prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu i jedina osoba koja je dobila Nobelovu nagradu u dvije različite znanstvene discipline. Ada Lovelace smatra se prvom programerkom jer je još u 19. stoljeću razvila ideju računalnog programa. Rosa Parks postala je simbol borbe protiv rasne segregacije kada je odbila ustupiti mjesto u autobusu. Emmeline Pankhurst vodila je borbu žena za pravo glasa u Velikoj Britaniji. Malala Yousafzai danas je simbol borbe za pravo djevojčica na obrazovanje.
U umjetnosti se istaknula Frida Kahlo, a Virginia Woolf ostavila je velik trag u književnosti. Sve su one pokazale koliko su hrabrost, znanje i upornost važni za promjene u društvu.
Danas žene rade u gotovo svim zanimanjima. Mnoge biraju poslove koji su se nekada smatrali ‘muškima’ ili su rijetki i neobični. Žene su pilotkinje borbenih zrakoplova, inženjerke robotike, rudarice i vatrogaskinje. Neke rade kao astronautkinje.
Sve je više žena u području umjetne inteligencije, kibernetičke sigurnosti i razvoja videoigara. Neke su kaskaderke, roniteljice, čuvarice divljih životinja ili istraživačice vulkana. Ima i profesionalnih gamerica, zapovjednica brodova, strojovođa i instruktorica preživljavanja u prirodi. Time pokazuju da nema zanimanja koje žena ne može raditi ako to želi.
Bez obzira na zastupljenost žena u svim zanimanjima, borba za potpunu ravnopravnost još uvijek traje – na poslu su često manje plaćene od svojih muških kolega na istoj poziciji. Još uvijek, barem potiho, postoji podjela na ‘muške’ i ‘ženske’ poslove u kućanstvu, pa se onaj ručak skuhan nakon 8 sati posla još uvijek više očekuje od žena. Još uvijek društvo jasnije ženi nameće što, kako i kada se od nje očekuje.
Ako radi na vodećoj poziciji, uvijek se netko pita zanemaruje li obitelj? Ako je pak kućanica, onda njezin doprinos nije dovoljan, a ako se bavi muškim sportom, onda je možda ipak malo muškobanjasta. Uz sva prava i mogućnosti koja imamo, imamo još i dosta posla pred sobom.
Ali, drage žene, vi ste kraljice balansa. Vi ste snaga, upornost i moć. Vi ste sve što god poželite. Zato nemojte trpjeti nikoga i ništa. Nemojte dozvoliti da vas uvjere da za nešto niste sposobne. Ne dozvolite da plačete same u kutu, povrijeđene i necijenjene. Svatko tko vas ne cijeni – neka vas izgubi. Ne dozvolite da vas ušutkavaju, jer vas majka nije zato rodila.
Ne dajte si nametnuti koga i kako ćete voljeti, kada ćete se udati i djecu rađati. Ne dajte se u tuđe kalupe, jer ni sve ove žene spomenute u tekstu nisu se dale u kalupe – zbog njih tada, ali i zbog nas danas. I za svaku novu djevojčicu koja će se roditi.
I zapamtite: jedino što morate u životu jest biti sretne, ispunjene i svoje. Po vlastitim kriterijima i pravilima.
