Pomak u broju zaposlenih je veći jer se povećava i broj poslodavaca koji nisu obveznici kvotnog zapošljavanja, a zapošljavaju osobe s invaliditetom
Imati posao danas je nužno – potreban nam je neki izvor prihoda od kojeg možemo živjeti, a posao nam omogućava da budemo u kontaktu s drugim ljudima i na taj nas način uključuje u društvo. Također, dobiti plaću koju smo zaradili i s kojom si, osim osnovnog, možemo priuštiti i nešto što želimo daje nam osjećaj zadovoljstva i osjećaj da smo nešto postigli.
U tom aspektu života osobe s invaliditetom nerijetko su zakinute, kako smo zaključili iz dosadašnjih tekstova unutar serija napisanih uz potporu Agencije za elektroničke medije, poput teksta ‘Prepreke pri zapošljavanju čekaju iza svakog kuta‘.
Već kod traženja posla, a onda i kod zapošljavanja, osobe s invaliditetom susreću se s nizom prepreka. Primarno se radi o predrasudama okoline, te nerazumijevanju invaliditeta od strane poslodavaca, a potom i nezainteresiranosti da se pozabave potrebnom razumnom prilagodbom, iako ona često ne zahtijeva puno – možda tek nešto više prostora za radno mjesto, pomoć pri nošenju teških predmeta ili prilagođene ulaze.
Diskriminacija kod razgovora za posao također je vrlo česta – neke osobe s invaliditetom bile su pozvane na razgovor samo reda radi, jer su ispunjavale uvjete, neke su dobile odbijenice jer firme nemaju prilaz prilagođen invalidskim kolicima, a neke su odgovarali od zaposlenja kako im roditelji ne bi ostali bez primanja.
K tome, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom ističe u svome Izvješću za 2023. da neki poslodavci namjerno nastoje kandidatima uskratiti pravo prednosti pri zapošljavanju tako što im daju niže ocjene na intervjuima bez konkretnog razloga ili poništavaju natječaj bez obrazloženja.
Unatoč preprekama, brojke o zaposlenosti pokazuju porast zapošljavanja – prema evidenciji HZZ-a u 2023. je bilo zaposleno 3645 osoba s invaliditetom, što je povećanje za 18,9 posto u odnosu na 2022. i dosad najveći broj zaposlenih u evidenciji HZZ-a. Podaci iz Očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom pokazuju da je 2023. evidentirano 16.724 zaposlenih osoba s invaliditetom, odnosno 1.211 osoba s invaliditetom više nego u 2022. godini.
Što se poslodavaca tiče, njih nešto manje od 10 tisuća obveznici su kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, a za čak 1391 podneseni su zahtjevi u 2023. za prisilnu naplatu naknade zbog nezapošljavanja. Ipak, raste broj poslodavaca koji su obveznici kvote, a zapošljavaju više osoba s invaliditetom od propisanog – u siječnju 2023. bilo je 479 takvih firmi i 1366 zaposlenih osoba s invaliditetom, a u prosincu iste godine bilo ih je 510 i 1668 zaposlenih.
K tome, pomak u broju zaposlenih je veći jer se povećava i broj poslodavaca koji nisu obveznici kvotnog zapošljavanja, a zapošljavaju osobe s invaliditetom. Na primjer, u siječnju 2023. bilo je 2000 takvih poslodavaca i 3275 zaposlenih osoba s invaliditetom, a u prosincu 2328 i 3814 zaposlenih.
Taj porast povezan je s porastom ispunjavanja zamjenskih kvota, odnosno, većim brojem sklopljenih ugovora s integrativnim radionicama ili radnim jedinicama koje zapošljavaju više od polovice osoba s invaliditetom za kupnju proizvoda ili usluga u vrijednosti naknade koju bi morali platiti ako ne zaposle osobu s invaliditetom. Na taj način firme koje ne mogu ili iz nekog razloga ne žele zaposliti osobu s invaliditetom, posredno podržavaju njihovo zapošljavanje.
Ovi pomaci svakako su pozitivni, a koji su točni razlozi tek trebamo ustanoviti. U novoj seriji tekstova zanimaju nas upravo pozitivni primjeri zapošljavanja i poduzeća koja brinu o svojim radnicima i razumiju vrijednost koju im oni donose te nastoje proširiti poslovanje i zaposliti što veći broj osoba s invaliditetom.
Tu se najčešće radi o integrativnim i zaštitnim radionicama, ustanovama koje se osnivaju radi zapošljavanja osoba s invaliditetom, a za koje su propisani određeni uvjeti rada, broj zaposlenih i izgled radnih mjesta.
Pretraživanjem interneta došli smo do podataka da u Hrvatskoj danas postoje četiri zaštitne radionice (od kojih je jedna URIHO, izdavač inPortala) i desetak zaštitnih radnih jedinica, odnosno odjela neke firme prilagođenih za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Radi se uglavnom o poslovima vezanim uz obradu drva i proizvodnju namještaja, raznim komunalnim poslovima, doradnim poslovima u proizvodnji i pomoćnim poslovima poput pakiranja.
Integrativnih radionica je nešto više – dvadesetak, a poslovi kojima se bave radnici u integrativnim radionicama, uz gore već spomenute, još su i proizvodnja tekstila (radna odjeća, tekstil za zdravstvo, prehrambenu i farmaceutsku industriju), najam tekstila, proizvodnja čokolade, proizvodnja kave, papira, kartonaže, kišobrana, suvenira, dijelova za aute. Zatim, dvije radionice bave se tiskom, jedna IT podrškom, a jedna je trgovina.
Istražujući te firme, usput smo bacili oko i na njihove web stranice, jer nas je zanimalo da li i na koji način govore da zapošljavaju osobe s invaliditetom. Nažalost, a ujedno i zanimljivo pitanje za istraživanje, desetak njih uopće ne spominju da su integrativna radionica ili se do te informacije može doći tek preko google-a, jer ju spominju samo kao dio nekog projekta i sl.
Nekoliko firmi spomenulo je zapošljavanje osoba s invaliditetom na birokratski način – prepisivanjem definicije integrativne radionice ili pozivom poslodavcima koji su obavezni zapošljavati osobe s invaliditetom da preko njihove firme popune zamjenske kvote.
Nekoliko poslodavaca ima navedeno socijalnu odgovornost ili inkluzivnost kao ciljeve svoje firme, a desetak radionica na primjeren način prikazuje svoju svrhu – osobe s invaliditetom kao radnici su na slikama na naslovnici i imaju slogane u kojima ističu da su njihovi proizvodi izrađeni vrijednim rukama osoba s invaliditetom i da su zaposlenici njihova najveća snaga.
Na stranicama ovih ustanova pokušali smo naći podatke i o broju osoba s invaliditetom koje zapošljavaju, no to nije bilo lako – samo nekoliko njih na svojim stranicama ima objavljene te brojke, pa ne možemo znati točno koliko je ukupno osoba s invaliditetom zaposleno u integrativnim radionicama. Također, jako malo njih objavilo je informacije koju vrstu invaliditeta imaju njihovi radnici, pa ne možemo znati koji su više zastupljeni, a koje osobe s kojim tipovima invaliditeta su možda zanemarene.
Do tih informacija svakako ćemo pokušati doći, a u novoj seriji tekstova odvest ćemo vas u nekoliko pogona koji zapošljavaju osobe s invaliditetom i prikazati kako izgleda rad ondje. Na koji su način osigurani uvjeti za rad, koriste li se nove tehnologije, kako su zadovoljni radnici, gdje ima prostora za pomak, kako potaknuti druge poslodavce na promjene prema inkluzivnosti – to su neka od pitanja kojima ćemo se baviti.
Ana Vragolović
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
