Da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, dakle 24 sata asistencije, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba
In Portal u cijelosti objavljuje članak, koji potpisuje magistar informacijskih znanosti Marko Arambašić, u kojemu autor analizira sve manjkavosti novog Pravilnika o osobnoj asistenciji. Stavovi autora ne odražavaju nužno i stajališta redakcije In Portala.
Dok se posljednjih tjedana u javnosti govori o inkluzivnim karticama, kontroli trošenja inkluzivnog dodatka i novim administrativnim pravilima, daleko ozbiljnija stvar prolazi gotovo neprimjetno, novi pravilnik o osobnoj asistenciji koji bi mogao dugoročno pogoditi upravo one osobe kojima je pomoć najpotrebnija.
Ministar rada i socijalne politike Alen Ružić je javno govorio o digitalnim karticama i uvjeravao javnost da cilj nije kontrola nego ‘dobrobit korisnika’, dok su udruge upozoravale na stigmatizaciju i dodatne prepreke za osobe s invaliditetom.
No upravo dok je javnost pratila tu priču, ispod radara je prolazio možda i važniji problem, a to je prijedlog pravilnika o procjeni potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije.
Na papiru taj pravilnik obećava mogućnost do 24 sata osobne asistencije dnevno.
U stvarnosti, prema detaljnoj analizi liste procjene, tih 24 sata ne može dobiti nitko.
I ne, problem nije matematika. Problem je što osoba koja bi mogla zadovoljiti sve uvjete zapravo ne postoji. Problem je što je sustav postavljen kao klasična Kvaka 22.
Da bi korisnik ostvario maksimalnu satnicu, mora biti osoba s najtežim stupnjem invaliditeta, potpuno ovisna o tuđoj pomoći, nesposobna za samostalno kretanje, hranjenje, higijenu i osnovne životne funkcije.
Ali istovremeno ta ista osoba mora svakodnevno koristiti javni prijevoz i osobni automobil, odlaziti liječniku, raditi ili studirati, sudjelovati u kulturnim, sportskim i društvenim događanjima, imati maloljetno dijete, održavati intenzivne socijalne kontakte i imati aktivan svakodnevni život.
Dakle, da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba.
To je suština Kvake 22.
Ako imaš dovoljno težak invaliditet da ti treba 24 sata asistencije, ne možeš skupiti maksimalne bodove radi paradoksalnih stavki.
