Slavni gay umjetnici s invaliditetom bitno su redizajnirali svijet koji je neprijateljski raspoložen prema ‘drugačijima’, prema onima koji se ne uklapaju u zadrigle, puritanske društvene norme
Sve je više stručnjaka koji predlažu da se traumatski učinak diskriminacije i odbacivanja na mentalno i fizičko zdravlje LGBT osoba može smatrati invaliditetom. Depresija i anksioznost tim su ljudima vjerne suputnice, s njima liježu i s njima se bude, a to često za posljedicu može imati neki blaži oblik invaliditeta.
LGBT osobe s invaliditetom žive na raskrižju ova dva identiteta, a doda li se tome stigmatizacija i društvena izoliranost, različiti invaliditeti mogu se razviti brzo kao gljivice na nožnom palcu. Zabrinjavajuća je i alarmantna analiza Zaklade HRC koja je u reprezentativnom istraživanju odraslih LGBT ljudi, a posebno onih transrodnih, otkrila kako je neusporedivo vjerojatnije da će LGBT osobe razviti barem jedan invaliditet u usporedbi s heteroseksualnom populacijom.
Dualnost njihovih identiteta kao LGBT i osoba s invaliditetom povećava količinu diskriminacije i zlostavljanja s kojima se suočavaju u svakodnevnom životu, u školi, kod liječnika ili na poslu, nerijetko i u vlastitoj obitelji. LGBT mladi s invaliditetom gotovo pa poslovično izloženi su nasilju u školi, u medicinskim ustanovama suočavaju se s većim rizikom od diskriminacije nego njihovi heteroseksualni vršnjaci bez invaliditeta, što opet za posljedicu ima znatno ozbiljnije zdravstvene rizike.
LGBT osobe s invaliditetom također imaju veću vjerojatnost da će se suočiti s nepovoljnim ekonomskim ishodima jer zarađuju manje za jednak rad, što ih vodi u siromaštvo i život nedostojan čovjeka. Usto se suočavaju s većom nezaposlenošću ili radnim okruženjem neprilagođenom njihovim potrebama.
Proganjani, zabranjeni, zatvarani, društveno stigmatizirani – sve su to kroz povijest prolazili ljudi koji uz invaliditet imaju i drugačije seksualne preferencije.
No zamislimo koliko bi svijet bio siromašniji bez takvih ljudi. Primjerice, bez Michelangela danas ne bismo imali oslikanu Sikstinsku kapelu ili njegove kipove Mojsija i Davida. A riječ je o homoerotskim djelima koja je, prema povjesničarima umjetnosti, Michelangelo stvarao kako bi izliječio svoj artritis. Meksička biseksualna slikarica Frida Kahlo invaliditet je stekla zbog dječje paralize, a do danas je ostala zaštitno lice feminističkog pokreta. A što kazati za eponimnog dr. Johna Fryera, psihijatra s težim oblikom depresije, koji je zaslužan za uklanjanje homoseksualnosti iz američkog dijagnostičkog priručnika za mentalne poremećaje.
Ti su ljudi bitno redizajnirali svijet koji je neprijateljski raspoložen prema ‘drugačijima’, prema onima koji se ne uklapaju u zadrigle, puritanske društvene norme.
Riječ gay na engleskom znači veseo. Eh, pa je li veselo biti gay u invalidskim kolicima, ili dok se krećeš uz pomoć bijelog štapa ili komuniciraš znakovnim jezikom? Veselo je za poludit!
