Hrana ima ključnu ulogu u očuvanju cjelokupnog zdravlja. Stoga treba paziti na kvalitetu hrane i količinu njezina unosa u organizam. Međutim, ozbiljna prijetnja tjelesnom i mentalnom zdravlju su poremećaji prehrane koji se javljaju u mlađoj životnoj dobi ili adolescenciji, a ponekad ostaju neprepoznati
O najčešćim poremećajima prehrane i o tome kako izgraditi zdrav odnos prema hrani govorili su relevantni stručnjaci 17. rujna u Kulturno-informativnom centru na tribini pod nazivom ‘Hranjenje i mentalno zdravlje: Između gladi i sitosti’.
– Hrana je izvor života, ali predstavlja i odnos. Hrana je najveća psihoaktivna supstanca, jer možemo regulirati raspoloženje i emocije. Problem nastaje kada hranu stalno koristimo da bismo podigli naše raspoloženje i emocije – pojasnila je psihologinja Marija Roth Jelisavčić.
Psihijatar Hrvoje Handl istaknuo je da je hrana jedan od načina na koji osobe izražavaju emocije te da je simbolika hrane istovremeno konkretna i apstraktna. Spomenuo je da se mnogi poremećaji ličnosti izražavaju putem hrane.
– Jako se puno emotivnog povezuje s hranom i zato je tolika komercijalna posvećenost hrani, kulinarske emisije su vrlo gledane – rekao je Handl. Naglasio je da je način na koji ljudi reguliraju jedenje povezan s time koliko su emotivno uravnoteženi.
Psihologinja Roth Jelisavčić rekla je da su poremećaji prehrane poremećaji kontrole, a kod djevojaka s anoreksijom prisutna je izrazita potreba za kontrolom.
– Djevojke koje imaju anoreksiju traže načine kako će izbjeći dolazak na razgovor kod školskog psihologa, traže načine kako će uvjeriti da je sve dobro. One su izvrsne učenice. Ono što primjećujem kao psiholog jest da je njihova želja održati kontrolu i ta kontrola se veže s iluzijom kontrole života – objasnila je Roth Jelisavčić. Naglasila je da je sram kao emocija podloga za poremećaj hranjenja.
– Osoba se ne vidi dovoljno dobrom, a kakav odnos osoba stvara sa sobom, takav odnos ima s okolinom i to se onda prelije na hranu – rekla je Roth Jelisavčić. Spomenula je da poremećajima prehrane pogoduju društva koja promoviraju zdrave stilove života.
Poremećaji prehrane kao što su bulimija i anoreksija mogu nastati i zbog poremećenih odnosa u obitelji. Nesanica i stres također mogu dovesti do poremećaja prehrane, a posljedica tih poremećaja je pretilost.
– Bulimija je nastavak anoreksije. Djevojke koje su u restrikciji ne mogu više podnijeti glad. Prestanak bulimije može značiti povratak u restrikciju – upozorio je Handl.
Među poremećajima prehrane su također ortoreksija i bigoreksija ili mišićna dismorfija, a radi se o opsesivnoj potrebi za izgradnjom mišića. Taj je poremećaj prehrane prisutan kod dječaka. Handl je poručio da roditelji djecu do 18 godina koja imaju poremećaj prehrane trebaju prvenstveno odvesti pedijatru.
