U razgovoru s Vesnom, Iva – zaposlenica zaštitne radionice URIHO – otkriva što je pokreće, kako vidi svoj profesionalni i osobni razvoj te što znači biti nagluha osoba u današnjem društvu
Na pitanje da opiše sebe u pet riječi, bez razmišljanja navodi: iskrenost, pravednost, detaljist, velikodušnost, inteligencija.
I baš ta ‘detaljistička’ crta istaknula se i kroz anegdotu s posla – kada ju je kolegica prozvala ‘đavoljim odvjetnikom’ zbog oštrog oka za pravopisne greške. ‘Neki đavo mi nije dao mira’, kroz smijeh dodaje, pojašnjavajući kako perfekcionizam vidi kao sredstvo za kvalitetu, a ne kao neurotični imperativ.
Već sedam godina radi kao defektolog u URIHO-u. Iako se službeni naziv struke promijenio u ‘edukacijski rehabilitator’, Iva priznaje kako je nova terminologija još uvijek u procesu prilagodbe.
– Još uvijek nije ukorijenjena u jeziku, ali primjećujem pomake – osobito na društvenim mrežama.
Iva je nagluha osoba, koristi slušni aparat, znakovni jezik i prevoditeljicu. Ta višestruka komunikacijska sredstva nisu joj prepreka, već alat za ravnopravno sudjelovanje u profesionalnom i društvenom životu.
– Prevoditeljica mi pomaže u situacijama kada nisam sigurna kako bih nešto sama prevela – iskreno priznaje.
Ovaj intervju s Ivom, koji možete pogledati i poslušati na YouTubeu, ne prikazuje samo radnu svakodnevicu jedne osobe s invaliditetom, već i osobnu borbu i ustrajnost u traženju profesionalnog identiteta, borbi za inkluzivnost i društvo koje bolje razumije različitosti.
