Hrvatsku će na Paraolimpijskim igrama u glavnom gradu Francuske predstavljati 22 sportaša u šest sportova. Jedan od njih bit će i atletičar Matija Sloup
Gospodine Sloup, otkad nastupate za Hrvatsku reprezentaciju u paraatletici, nižete samo uspjehe – od 2015. nije prošla godina, a da niste ostvarili neki zapažen rezultat. Koja je vaša tajna?
– Hvala vam na lijepim komentarima, sport je moj život. Uživam trenirati i napredovati u svim trenažnim aspektima – što u bacanju, što u teretani, što u nutricionizmu, što u preventivnim vježbicama, fizioterapiji ili slično. Smatram da moja upornost leži u tome što volim gledati sebe kako prelazim svoje granice i mentalne barijere. Iznimno je izazovno uskladiti 10 do 11 treninga tjedno s privatnim životom i obiteljskim obavezama, ali smatram da to uspješno uskladujem i to me čini sretnim jer sve segmente mogu zadovoljiti pa tako dolazi i rezultat na terenu.
Već imate iskustva na Paraolimpijskim igrama, u Riju ste bili osmi, a u Tokiju četvrti. Mislite li da možete do medalje u Parizu?
– Ovo će mi biti treće Paraolimpijske igre gdje mi je izuzetna čast samo sudjelovati na tako velikom, zapravo najvećem sportskom događanju, a kamoli biti u finalu. Tokio je bio izuzetno uspješno natjecanje gdje mi je malo falilo do medalje, ali sve je to sport, konkurencija je izuzetno jaka. Imam Portugalca, Nijemca, Rusa i Iračanina koji su svi blizu svjetskog rekorda, dok meni ipak treba pola metra-metar do tog rezultata, ali nikad ne znaš kako kugla može odletjeti…
Dat ću sve od sebe, posvetio sam život ovome sportu, želim medalju, a samo je na Bogu volja kada će ona i doći.
Opišite nam kako je izgledao jedan dan vaših priprema za Paraolimpijske igre?
– Ja treniram na bazi Zagreb – Kutina. Inače sam član PAK Odisej u Kutini gdje odrađujem pola treninga, a pola u Zagrebu kod trenera Rolanda Varge. Pripremna faza za natjecanja je tokom cijele godine. Idemo često na pripreme po dva tjedna, bilo to u Medulin, Split, Mađarsku, itd., ali dok smo ovdje, trenira se svaki dan po dva puta. Imamo pauzu eventualno jednom tjedno za oporavak. Puno se baca, od težih sprava pa do aktualnih koje bacam, pa do treniranja u teretani, snaga, puno dizanja, skokova, sprinteva, itd.
Svjetski ste rekorder u bacanju diska 2017. godine, a taj ste rekord naredne godine dva puta rušili. Mislite li da i ove godine možete do svjetskog rekorda ili do poboljšanja osobnog?
– Zasada nam je fokus na bacanju kugle jer u toj disciplini nastupam na POI, dok disk mogu bacati na nekim malo manjim natjecanjima ili međunarodnim gdje mi je, naravno, želja i cilj baciti ponovno svjetski record. Zasada je prioritet kugla, ali naravno da treniramo i disk pa kada se od ovih primarnih natjecanja što oslobodi, pojačat ćemo treninge u toj disciplini i probati do kraja godine i svjetski rekord srušiti i to bi bila ‘točka na i’ za ovu godinu.
