MARINA BANOVIĆ Predsjednica Paraatletskog kluba URIHO

Ponosna sam na sve naše paraatletičare i na svaki njihov osobni rekord, na svaki državni rekord, na svačiji napredak, kaže Marina Banović

Poslušaj članak

Poštovana gospođo Banović, dugo godina ste u atletici, a uz to ste i uspješna liječnica. Kako uz mnogobrojne obveze uspijevate voditi Paraatletski klub URIHO i obnašati funkciju dopredsjednice Zagrebačkog parasportskog saveza?

– Moja atletska natjecateljska karijera bila je jako duga i trajala je do 2023. godine. Samim time je jasno da atletika zauzima posebno mjesto u mom životu, ona je više od sporta, više od hobija, ona je stil života, kao i medicina, pa za atletiku i paraatletiku uvijek imam vremena. Funkciju dopredsjednice Zagrebačkog parasportskog saveza obnašam od nedavno i još se uvijek navikavam, ali uz stručni kadar koji tamo radi, glavnu tajnicu gospođu Šikoronju, a posebno predsjednika gospodina Držaića, sve je lakše.

Kako ste se odlučili ući u svijet parasporta te koliko Vam iskustvo u atletici pomaže u vođenju kluba?

– Moj ulazak u svijet parasporta bio je spontan. Moj atletski trener, gospodin Sedić koji je sada izbornik hrvatske paraatletske reprezentacije, bio je ranije trener i nekoliko uspješnih paraatletičara s kojima sam trenirala u istoj grupi. Nekoliko godina kasnije odlučio se na osnivanje paraatletskog kluba, predložio mi suradnju i danas smo tu gdje jesmo. Klub je iznimno uspješan, a najveće zasluge svakako idu našem paraolimpijcu Ivanu Katanušiću i njegovom teneru gospodinu Vargi koji godinama rade izvrsne rezultate, a sada su tu i mlađi sportaši čije vrijeme tek dolazi.

Kakav je osjećaj u klubu imati atletičara kao što je Ivan Katanušić i koliko njegovo iskustvo pomaže drugima u pripremi za natjecanja?

– Ivan Katanušić je jedno od najvećih imena hrvatskog parasporta, njegovi sportski kolege mogu biti ponosni da ga imaju u klubu, posebno naš mladi Erik Fabian Kaurin koji također trenira s trenerom Vargom i kojemu Ivanovo iskustvo i podrška puno znače za daljnji napredak. Sigurna sam da je pred Erikom zavidna sportska karijera.  

Aktualna sezona je u punom jeku, mislite li da bi se ove godine Paraatletski klub URIHO mogao boriti za naslov državnog prvaka?

– Sezona je u punom jeku, točno. Iskreno, mislim da naš klub ne može konkurirati za naslov državnog prvaka, postoji nekolicina većih klubova koji tu imaju prednost. Ali to ne znači da se nećemo boriti, naši sportaši na svakom natjecanju daju svoj maksimum.

Koji su najveći izazovi u vođenju kluba?

– Bez imalo razmišljanja moram reći da su to financije. Pomažu nam Zagrebački parasportski savez, Hrvatski paraatletski savez, sportaši imaju svoje programe, među rijetkim smo klubovima koji uspiju nešto uprihoditi i od sponzora, ali sve je to skromno.

Na koji ste rezultat vaših članova najponosniji i što bi se moglo napraviti kako bi Paraatletski klub URIHO postizao još bolje rezultate?

– Ponosna sam na sve naše paraatletičare i na svaki njihov osobni rekord, na svaki državni rekord. Na svačiji napredak. Parolimpijske i svjetske medalje kategorija su za sebe, nešto što je uistinu pokazatelj izvrsnosti i ponosna sam što je i naš klub dio te velike pozornice. Trudimo se privući mlade sportaše, svježu krv, sudjelujemo na svim parasportskim manifestacijama s ciljem uključivanja mladih osoba s invaliditetom u paraatletiku.

Kakvo je stanje što se tiče parasporta u Zagrebu danas i što bi, po vašem mišljenju, moglo biti bolje?

– Iz godine u godinu stanje je sve bolje, financije su sve izdašnije i to je dobro. Ono što se može poboljšati je svakako sportska infrastruktura, ali to je problem u svakom sportu. Ono što još mogu istaknuti je i problem stručnog kadra, nedovoljan broj novih trenera s kvalifikacijama koje su usklađene sa Zakonom o sportu tako da je teško zaposliti profesionalca. Vrlo se često susrećemo sa situacijama u kojima su naši treneri honorarci pa zbog osnovnog posla ne mogu, npr., putovati s našim parasportašima na natjecanja.