U Gradskoj knjižnici Požega, u organizaciji Matice Hrvatske, promovirana je krajem svibnja knjiga Antuna Vinkovića ‘Gura se’. Antun piše pjesme od svoje mladosti, a inspiraciju nalazi u rap glazbi, a takvi su mu i stihovi
Za početak nam u nekoliko crtica recite tko je Antun Vinković?
– Jedan samo običan mladić, premda i mladić postaje diskutabilno, budući da mi je već 30 godina, koji živi kod Požege i bavi se pisanjem.
S obzirom na cerebralnu paralizu, kako je tekao vaš obrazovni put i što vam je do sada u životu bio najveći izazov?
– Iskreno, možda će zvučati čudno, no ovo je malo komplicirano pitanje za mene. Što se tiče školovanja završio sam za hotelijersko-turističkog tehničara u Ekonomskoj školi u Požegi, a što se tiče izazova vezanih uz cerebralnu, tu nastaje taj komplicirani dio spomenut iznad. Ne bih rekao da nisu postojali izazovi, no, jednostavno nisu registrirani u mom mozgu kao izazov, ne mogu svi sve i to je tako za sve bez obzira na stanje ili bolest koju ljudi imaju ili nemaju. Moji izazovi nisu nužno vezani uz moje stanje jer moje stanje nije ono što ja jesam i ne želim da me se definira tako.
Krajem svibnja promovirali ste knjigu poezije pod nazivom ‘Gura se’. Kako je nastala, o kojem stilu se radi i koja je tematika?
– Nakon, okvirno, 25 godina pisanja stigla mi je ponuda za izdavanje knjige i nakon određenih događanja sam, na svu sreću, stupio u kontakt s vrlo dobrim i stručnim ljudima i izdao knjigu. Tematika knjige je moj razvoj kao pisaca i osobe. Početak knjige su pjesme iz djetinjstva (hajmo reći od 5. do 12. godine) pa onda slijede pjesme iz puberteta i onda iz zrelog doba (ako sam ikad dosegao ‘zrelo doba’). Stil pisanja je rap glazba i lirika.
Tko je sve bio uz vas na putu izdavanja knjige poezije?
– Spomenuo bih kao najznačnije osobe koje su bile osobno uz mene kroz sve – moju majku, Martinu Budimir te Slavicu Ćosić. Bilo je tu puno drugih osoba koje su pomogle kao Anita Katić, Josip Vidović, Damir Rosipal i mnogi drugi kojima se još jednom zahvaljujem.
Osim pisanja, koje su vaše želje, nadanja za budućnost?
– Pa, moja i dalje primarna želja je glazba, odnosno, rap glazba kojom se nastavljam baviti. Premda priznajem da sam bolji u pisanju nego glazbi to ne znači da ću stati, cilj je poboljšavati se. Naravno, isto tako, još pokoja knjiga je u planu u nadam se skoroj budućnosti.
Što biste poručili svim osobama s invaliditetom?
– Ne osjećam se kvalificiran poručivati išta ikome, ne dijelimo isti život, niti isti put. Jedinu stvar koju bih volio poručiti svima je da ne gledate na ovo kao ‘invalid izdao knjigu’, nego jednostavno rap tekstovi su izdani u formatu knjige, dubokoumni, lirički i socijalno kritični rap tekstovi i ako vam se sviđa ili vas intrigira bilo bi mi drago da dobijete mali dio mojeg pogleda na svijet.
