INKLUZIVNI POD POVEĆALOM Praktična pitanja i odgovori

Prije podnošenja zahtjeva korisno je provjeriti uvjete i prikupiti relevantne nalaze. Važno je čuvati preslike predane dokumentacije za vlastitu evidenciju

Poslušaj članak

Udruga Centar za inkluziju i prava ranjivih skupina (CIPRS) održala je 12. listopada 2026. godine drugo predavanje u ciklusu radionica „Pravo na inkluzivni dodatak 2026.”. Ponovljeno je zbog velikog interesa korisnika, a naglasak je bio na praktičnim pitanjima koja se javljaju pri ostvarivanju prava.

– Ovo je svojevrsno ažuriranje i nećemo se toliko fokusirati samo na sami inkluzivni dodatak, nego ćemo pokušati dati odgovore na konkretna pitanja. Dio čine pitanja korisnika, a dio je ono što smo primijetili kroz rad da se često događa u praksi – kazala je Iva Atlija, diplomirana pravnica i suosnivačica Centra za inkluziju i prava ranjivih skupina.

Inkluzivni dodatak objedinio je više ranijih prava povezanih s invaliditetom, uređenih različitim propisima i kroz različita tijela. Prema izlaganju, u trenutku donošenja zakona nešto manje od 150.000 ljudi koristilo je neko od tih prava, a broj korisnika narastao je na približno 232.000. Nešto manje od 100.000 zahtjeva bilo je na čekanju.

Jedna od glavnih poruka predavanja bila je da se pravo ne određuje samo prema dijagnozi ni postotku oštećenja organizma. Postotak je medicinska klasifikacija oštećenja, dok je za inkluzivni dodatak presudan stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti. Procjenjuje se koliko zdravstveno stanje utječe na svakodnevni život i koliko osoba treba pomoć druge osobe.

Zato dvije osobe sa sličnom dijagnozom mogu ostvariti različitu razinu potpore. Osoba koja je izgubila ruku, ali se uz drugu ruku ili protezu može samostalno snalaziti, može imati drukčije teškoće od osobe s istim oštećenjem koja ima druge zdravstvene probleme te ne može samostalno jesti, odijevati se ili obavljati svakodnevne aktivnosti. Važno je sagledati stvarne mogućnosti osobe, a ne samo dijagnozu.

Procjenjuju se četiri stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti, od blažih teškoća do najtežih stanja. Gleda se koliko se osoba može kretati, treba li pomagala i pomoć pri osobnoj higijeni ili drugim osnovnim potrebama. Vještačenje provodi Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI), a Hrvatski zavod za socijalni rad na temelju nalaza odlučuje o pravu i razini potpore.

Predavanje je podsjetilo na pet razina potpore: prva iznosi 720 eura, druga 480 eura, treća 432 eura, četvrta 162 eura, a peta 138 eura. Za prve tri razine odrasla osoba mora imati status osobe s invaliditetom i treći ili četvrti stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti. Za dijete status nije uvjet, ali mora biti utvrđen drugi, treći ili četvrti stupanj. Kod četvrte i pete razine pravo mogu ostvariti odrasli i djeca s najmanje drugim ili trećim stupnjem, uz provjeru dodatnih zakonskih zapreka.

Za sve razine treba provjeriti postoje li okolnosti koje isključuju pravo, poput određenih usluga smještaja ili ostvarivanja pojedinih prava prema posebnim propisima. Kod četvrte i pete razine zapreke mogu biti druga kuća ili stan koji se mogu prodati ili iznajmiti, poslovni prostor koji se ne koristi za registriranu djelatnost te smještaj koji financira netko drugi ili sustav socijalne skrbi. Upozoreno je da bi kriterije trebalo preispitati kako bi se pravo više temeljilo na funkcionalnim teškoćama, a manje na imovinskom položaju.

Postupak se pokreće na dva načina. Za osobe koje su ranije koristile neka od prava koja su objedinjena, Hrvatski zavod za socijalni rad postupak je pokrenuo po službenoj dužnosti. Ostali trebaju sami podnijeti zahtjev nadležnom područnom uredu prema prebivalištu. Zahtjevu treba priložiti što noviju i potpuniju medicinsku dokumentaciju.

Preporučeno je prikupiti nalaze liječnika obiteljske medicine i specijalista, mišljenja, izvješća o terapijama te druge dokumente važne za stanje zbog kojeg se traži pravo. Kod kronične bolesti korisno je priložiti novije nalaze koji pokazuju trenutačno stanje i eventualne promjene. Potpunija dokumentacija daje vještacima jasniju sliku, dok nepotpuni ili zastarjeli nalazi mogu produljiti postupak.

Vještačenje se u pravilu obavlja na temelju dokumentacije, bez osobnog pregleda korisnika. Kao jedan od razloga navedeni su nedostatak stručnog osoblja i velik broj predmeta. Zato je važno da dokumentacija opisuje ne samo dijagnozu nego i njezin utjecaj na samostalnost, kretanje i svakodnevne aktivnosti.

Glavna je poruka radionice da se inkluzivni dodatak ne dodjeljuje samo zbog bolesti ili postotka oštećenja. Svrha mu je pomoći osobama čije funkcionalne teškoće ograničavaju svakodnevni život i pristup društvenim resursima. Prije podnošenja zahtjeva korisno je provjeriti uvjete i prikupiti relevantne nalaze. Važno je čuvati preslike predane dokumentacije za vlastitu evidenciju.