Ida Blažičko novoizabrana je predsjednica Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), a na to važno mjesto hrvatske kulture dovele su je brojne reference. Uz ostalo,na Kineskoj je akademiji umjetnosti, s disertacijom na temu održive javne umjetnosti, stekla doktorsku titulu a potom i profesuru, dok je drugi doktorat obranila na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Kao umjetnica, Blažičko iza sebe ima brojne samostalne i skupne izložbe diljem Hrvatske i svijeta.
Gospođo Blažičko, u tijeku je 38. Salon mladih, manifestacija koja značajno obogaćuje kulturne toponime Grada Zagreba. Jeste li zadovoljni odazivom građana na izložbe otvorene na brojnim gradskim lokacijama tijekom Salona, usto i medijskim interesom?
– Zadovoljna sam odazivom publike i interesom koji ovogodišnji, 38. salon mladih, izaziva u javnosti. Salon mladih za HDLU nije samo izložbena manifestacija, nego jedno od ključnih mjesta na kojima se umjetnička scena obnavlja i otvara prema novim generacijama umjetnica i umjetnika.
Ovogodišnje izdanje, pod naslovom ANEMOIA, u kustoskoj koncepciji Mirana Blažeka i Darija Vugera, održava se u izložbenom prostoru NMMU-a u Oktogonu, a dodatno se širi kroz programe Situacija: Salon mladih pt. 2 i Venientes. Upravo ta programska širina pokazuje koliko je Salon važan za grad: on nije vezan samo uz jednu izložbu ili jednu lokaciju, nego stvara niz susreta između umjetnika, publike, institucija i urbanog prostora.
Posebno mi je važno da publika prepoznaje kako mladi umjetnici ne predstavljaju tek neku budućnost umjetničke scene, nego njezinu sadašnjost. Njihovi radovi već sada govore o vremenu u kojem živimo, o slikama koje nas okružuju, o nasljeđima koja nosimo i o mogućnostima koje tek trebamo otvoriti.
Medijski interes pritom je iznimno važan, jer umjetnost ne smije ostati zatvorena u uskom stručnom krugu. Ona treba javni prostor, razgovor i publiku. Zato me veseli svaka prilika da se o Salonu mladih govori šire, razumljivo i s pažnjom prema umjetnicima koji u njemu sudjeluju.
Kako, kao predsjednica HDLU-a, ocjenjujete položaj likovnih umjetnika u našem društvu, pogotovu slobodnih umjetnika koji se nerijetko žale kako ih je sustav doveo do egzistencijalnog minimuma i da su više fokusirani na puko preživljavanje negoli na umjetničko stvaralaštvo?
– Položaj likovnih i vizualnih umjetnika u društvu nije jednostavan i važno je o tome govoriti otvoreno, ali i odgovorno. Umjetnički rad često se u javnosti doživljava kao poziv, strast ili osobna potreba, što on doista i jest, ali se pritom ponekad zaboravlja da je to i ozbiljan profesionalni rad. Iza svakog umjetničkog djela stoje godine obrazovanja, istraživanja, produkcije, materijalnih troškova, administracije, prijava, postava, komunikacije i nevidljivog rada koji se rijetko dovoljno prepoznaje.
Posebno su ranjivi slobodni umjetnici, jer njihov rad često ovisi o projektima, natječajima, povremenim honorarima i nesigurnim produkcijskim uvjetima. Kada umjetnik velik dio energije mora ulagati u osnovno preživljavanje, tada društvo gubi mnogo više od pojedinačnog umjetničkog rada. Gubi prostor kritičkog mišljenja, osjetljivosti, mašte i javnog dijaloga.
Uloga HDLU-a upravo je u tome da bude snažan strukovni glas umjetnika. To znači zagovarati primjerene honorare, bolje produkcijske uvjete, zaštitu autorskih i moralnih prava, dostupnije radne prostore, jasnije ugovorne odnose, porezno i pravno informiranje te veću vidljivost umjetničkog rada u javnosti. Jednako je važno razvijati edukativne i mentorske programe koji umjetnicima, osobito onima na početku karijere, pomažu da se lakše snađu u profesionalnom sustavu.
Ne možemo sve probleme riješiti brzo ni sami, ali možemo sustavno raditi na tome da se umjetnički rad ozbiljnije vrednuje. Kultura nije dodatak društvu nakon što su riješena “važnija” pitanja. Ona je jedan od načina na koji društvo misli, pamti, propituje i zamišlja sebe.
Kako napreduje povratak HDLU-a u obnovljeni Meštrovićev paviljon? Vaše Društvo, kako je neslužbeno najavljeno, po povratku ima ambiciozne projekte i programe, pa nam recite o čemu je riječ?
– Povratak HDLU-a u obnovljeni Meštrovićev paviljon jedan je od najvažnijih trenutaka za Društvo u novijoj povijesti. To nije samo povratak na poznatu adresu, nego povratak u Dom hrvatskih likovnih umjetnika, prostor duboko upisan u povijest hrvatske umjetnosti.
Posebno nas raduje da je sljedeće izdanje Salona mladih planirano upravo u obnovljenom Meštrovićevu paviljonu. Time će se jedna od najvažnijih manifestacija HDLU-a vratiti u prostor koji svojom arhitekturom, kupolom, prstenastom galerijom, prirodnim svjetlom i kružnim kretanjem publike stvara jedinstven odnos između umjetničkog djela, prostora i posjetitelja.
Obnova Paviljona donosi i nove tehničke i produkcijske mogućnosti. Suvremena umjetnost danas uključuje vrlo različite medije: sliku, skulpturu, instalaciju, video, zvuk, performans, digitalne i interdisciplinarne prakse. Za takve radove potreban je fleksibilan, tehnički opremljen i profesionalno vođen izložbeni prostor. Obnovljeni Paviljon omogućit će predstavljanje suvremenih umjetničkih izraza u skladu s najvišim standardima struke, ali i u dijalogu s jedinstvenom arhitektonskom poviješću prostora.
Jedan od važnih noviteta bit će Galerija -1, novi galerijski prostor u sklopu Paviljona, namijenjen inovativnim, istraživačkim, eksperimentalnim i interdisciplinarnim praksama. U zgradi Paviljona razvijat će se i novi rezidencijalni centar HDLU-a, s prostorom za rad i boravak umjetnika, čime Paviljon postaje ne samo mjesto izlaganja, nego i mjesto stvaranja, istraživanja, susreta i međunarodne suradnje.
Posebno bih istaknula ARTcelerator, rezidencijalni i mentorski program za mlade vizualne umjetnike koji su osmislili Kristian Kožul i Ivana Andabaka Vujičić. Program povezuje rezidencijalni rad, produkciju novog umjetničkog djela, mentorstvo, edukaciju, profesionalno osnaživanje i javnu prezentaciju. On prepoznaje da mladim umjetnicima nije dovoljna samo jedna izložbena prilika, nego su im potrebni vrijeme, prostor, produkcijska podrška, stručni razgovor i znanja koja su važna za samostalan profesionalni rad.
Uz Meštrovićev paviljon, važan dio buduće infrastrukture HDLU-a bit će i Dvorac umjetnika Oršić u Jakovlju. Njegovi atelijeri, radionice te rezidencijalni i edukativni programi postupno će otvarati dodatne mogućnosti za umjetnički rad, istraživanje, susrete i razmjenu.
Zašto umjetnici s invaliditetom ne uživaju isti tretman u javnom prostoru kao i oni bez invaliditeta? Što kao predsjednica HDLU-a namjeravate poduzeti kako bi umjetnička scena postala inkluzivnija, a umjetnicima s invaliditetom otvorili prostor koji i zaslužuju?
Mislim da je važno ovo pitanje promatrati šire od samog ‘tretmana’. Riječ je o preprekama koje su često strukturne: od fizičke pristupačnosti prostora i dostupnosti informacija, do nedostatka kontinuirane produkcijske podrške, medijske vidljivosti i profesionalnog konteksta u kojem se rad umjetnika s invaliditetom predstavlja ravnopravno, kao umjetnički rad, a ne kao izdvojena ili prigodna društvena tema.
Inkluzija u umjetnosti ne bi smjela biti dodatak programu, nego sastavni dio načina na koji razumijemo javnu ulogu kulture. To znači da umjetnicima s invaliditetom treba osigurati uvjete za rad, izlaganje, profesionalno predstavljanje, kritičku recepciju i dugoročnu vidljivost. Umjetnika treba promatrati prije svega kroz snagu njegova rada, senzibilitet, imaginaciju, likovni jezik i autorsku poziciju.
HDLU u tom području već ima vrijedna iskustva i suradnje, osobito kroz suradnju s Galerijom Art & CeRZe i Blankom Stančić Puhak, čiji je rad iznimno važan za razvoj inkluzivnog umjetničkog programa i profesionalno predstavljanje umjetnika s intelektualnim teškoćama. Takve suradnje pokazuju da inkluzija nije samo pitanje dostupnosti, nego i pitanje kvalitete odnosa, povjerenja, kontinuiteta i međusobnog uvažavanja.
Kao predsjednica HDLU-a želim da se taj smjer nastavi razvijati sustavno. U Društvu je pokrenuta inicijativa za osnivanje radne grupe Umjetnost i mentalna dobrobit, u suradnji s Melindom Šefčić, koja bi se bavila povezivanjem umjetnosti, kulture, mentalne dobrobiti i javnog zdravlja. To je područje koje se u europskim kulturnim politikama sve više prepoznaje kao važno, a HDLU ima priliku biti aktivan sudionik toga razvoja u Hrvatskoj.
U praktičnom smislu, to znači razvijati suradnje s ustanovama, udrugama, umjetnicima, kustosima, edukatorima i stručnjacima koji već djeluju na području inkluzivne umjetnosti; voditi računa o pristupačnosti prostora i programa; otvarati mogućnosti za izložbe, radionice, razgovore i javne prezentacije; te stvarati kontekst u kojem umjetnici s invaliditetom nisu iznimka, nego ravnopravan dio umjetničkog života.
Umjetnička scena postaje bogatija onda kada se u njoj mogu susresti različita iskustva, različiti jezici i različiti načini gledanja svijeta. Razlike ne treba brisati niti pojednostavljivati. Treba ih ozbiljno uvažiti i stvoriti uvjete da postanu vidljiv i vrijedan dio zajedničkog kulturnog prostora.
