Gotovo pa nevjerojatno zvuči podatak da je više od sedamsto tisuća djece s intelektualnim teškoćama u EU još uvijek odvojeno u posebnim školama, dok 20 tisuća njih nema nikakvog obrazovanja
Malo je poznat podatak da unutar zemalja članica Europske unije živi 20 milijuna osoba s intelektualnim teškoćama, a prema izvješću organizacije Inclusion Europe ti se ljudi uglavnom svode na građan(k)e drugog reda. Ne samo da su im uskraćena osnovna ljudska prava, navodi se u izvješću, nego su im nedostupni i odgovarajući sustavi potpore.
Što za te ljude, dakle, znači ideja o ‘europskom načinu života’ koju već dulje vrijeme proklamira Europska komisija? Zapravo ništa, napori nacionalnih vlada da se poboljša položaj ljudi s mentalnim invaliditetom do danas su se pokazala besplodnim i ispraznim.
– Vlade zemalja članica čak ni ne mare dovoljno da bi objavile podatke o stvarnoj situaciji s provedbom javnih politika usmjerenih prema osobama s intelektualnim invaliditetom. Države članice čak dopuštaju ograničenja pravne sposobnosti ljudi s intelektualnim teškoćama, a to može preokrenuti život osobe naglavačke ostavljajući je nemoćnom nad ključnim odlukama – navodi se u rečenom izvješću.
No poseban problem, a koji je posve zanemaren, predstavlja kvalitetno školovanje mališana s određenim mentalnim ograničenjima. Gotovo pa nevjerojatno zvuči podatak da je više od sedamsto tisuća djece s intelektualnim teškoćama u EU još uvijek odvojeno u posebnim školama, dok 20 tisuća njih nema nikakvog obrazovanja. A to je tek službeni podatak, zagovornici prava osoba s invaliditetom vjeruju kako je stvarna brojka znatno veća.
Takvo stanje ostaje nepromijenjeno unatoč osudama država članica u presudama Europskog odbora za socijalna prava i Europskog suda za ljudska prava protiv Belgije, Francuske i Italije – dakle zemalja razvijene demokracije u kojima je zaštita ljudskih prava ugravirana u ustavni poredak i dijelom je opće kulture. No očito ne i za mališane s intelektualnim teškoćama.
Inclusion Europe u svom izvješću postavlja ključno pitanje: zašto tako velikom broju djece još uvijek nije dopušteno da odrastaju uz vršnjake bez invaliditeta i postanu prijatelji s njima? Ako im je uskraćeno inkluzivno obrazovanje, kako očekivati da će kao odrasle osobe s intelektualnim teškoćama ravnopravno sudjelovati na tržištu rada?
U vrijeme kada se Europska unija suočava s ozbiljnim nedostatkom radne snage, zanemarivanje zaposlenika s intelektualnim invaliditetom naprosto je skandalozno. Pruži li im se prava prilika na tržištu rada, ljudi s intelektualnim ograničenjima sve nas zajedno, dakle europsku obitelj u cjelini, mogli bi nas izjednačiti svojim neograničenim potencijalima.
