Poštovani gospodine Černi, čestitamo Vam na prvom osvojenom naslovu svjetskog prvaka u seniorskoj kategoriji. Kakvi su dojmovi nakon još jednog velikog uspjeha u vašoj karijeri?
– Prije svega zahvaljujem na čestitci! Ne mogu ništa drugo reći osim da sam presretan postignutim uspjehom, osvojenom zlatnom medaljom. Prvenstveno jer je bilo perioda u mojoj dosadašnjoj karijeri kada se to činilo nemoguće. Isto tako, moram reći da sam ponosan i da mi je velika čast što sam omogućio da se čuje hrvatska himna usred New Delhija.
Jeste li slutili da biste u New Delhiju mogli do zlata, je li postojao neki dobar sportski predosjećaj?
– Ova godina je bila vrlo izazovna za mene, ponajviše jer je to godina nakon Paraolimpijskih igara. Sav fizički i psihički umor od prošle sezone kao da se prenio u ovu. Prvih 8 mjeseci ove godine sam imao znatno slabije rezultate na treningu u odnosu na Pariz, tek mjesec i pol dana prije Svjetskog prvenstva u New Delhiju rezultat se počeo dizati i bilo je ipak naznaka da postoji šansa za nekakvo odličje.
U Parizu na Svjetskom prvenstvu osvojili ste brončano odličje, a sada ste postali svjetski prvak. Kakva je razlika u nastupu bila sada i onda, je li, i koliko, iskustvo s velikih natjecanja odigralo ulogu u pohodu na svjetsko zlato?
– Nema nekakve velike razlike u trenažnom procesu, mi se uvijek spremamo za velika natjecanja gotovo isto. Ali moram priznati da iskustvo s prijašnjih velikih natjecanja puno znači, meni ponajviše u samom pristupu natjecanju. Prije sam možda iz nekakvog podsvjesnog straha bio ‘u grču’ pred natjecanje, dok se sada trudim biti što opušteniji i uživati u onome što radim.
Nedavno ste postali i pobjednik Hrvatske paraatletske lige za 2025. godinu, je li ovo godina iz snova za Vas?
– Rekao bih da je svaka godina iz snova u kojoj se osvoji odličje na velikom natjecanju, ali svakako da se moram složiti da mi je i ova godina vrlo uspješna.
Jedini ste hrvatski paraatletičar koji je sa zadnjih pet velikih natjecanja uzeo pet odličja. Koja je tajna vaših kontinuiranih uspjeha?
– Nema tu neke velike tajne, prije svega je potrebna velika želja, volja, naporan rad, disciplina i dosljednost. Isto tako, moram priznati da, kao i u svemu u životu, potrebno je imati i malo sreće.
Koja Vam je najdraža medalja u karijeri, koji bi uspjeh posebno izdvojili i zašto?
– Najdraža medalja mi je ona brončana s Paraolimpijskih igara u Tokiju 2021. godine, prvenstveno jer su to bile moje prve Paraolimpijske igre. Osvojivši spomenutu medalju život mi se je okrenuo za 180 stupnjeva, te sam na osnovu toga ‘zaradio’ veći status u društvu i sportu.
Osim zlata i bronce sa svjetskih, imate srebro i broncu s europskih prvenstava, te broncu i srebro s Paraolimpijskih igara. Je li zlato na Paraolimpijskim igrama Vaš sljedeći cilj?
– Mislim da nema sportaša koji se ozbiljno bavi nekakvim sportom, a da mu cilj nije olimpijska/paraolimpijska zlatna medalja. Sukladno tome, i ja bih volio osvojiti paraolimpijsku zlatnu medalju, međutim iduće POI su za 3 godine, a to je vrlo dug period u kojem se može izdešavati svašta. Prema tome, ciljeve si postavljam iz godine u godinu, ništa dalje od toga, a u Los Angelesu bih bio presretan s odličjem bilo kojega sjaja.
