Osobe s duševnim smetnjama, kao i svi građani, imaju pravo na dostojanstven život, pristup zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, zapošljavanju i sudjelovanju u društvenom životu
Hrvatski sabor proglasio je 6. lipnja Danom prava osoba s duševnim smetnjama u Republici Hrvatskoj, kako bi se javnost potaknula na razmišljanje o njihovim pravima, potrebama i položaju u društvu.
Mentalno zdravlje sastavni je i neodvojiv dio općeg zdravlja svakog pojedinca. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, mentalno zdravlje jedno je od ključnih područja javnog zdravstva, jer broj osoba koje se suočavaju s mentalnim teškoćama neprestano raste.
Poremećaji mentalnog zdravlja najčešće se javljaju u mlađoj dobi, često imaju dugotrajan, pa i kroničan tijek, te značajno narušavaju kvalitetu života ne samo pogođenih pojedinaca, nego i njihovih obitelji.
Sve to ukazuje na sve veći teret mentalnih poremećaja, koji sa sobom nose ozbiljne zdravstvene, društvene i ekonomske posljedice, a najviše pogađaju upravo one koji se s njima nose svakodnevno.
U Hrvatskoj razvoj skrbi za osobe s duševnim smetnjama ima dugu povijest. Ključna prekretnica dogodila se 6. lipnja 1880. godine, kada je Kraljevska zemaljska vlada donijela Statut Kraljevskog zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu, godinu dana nakon osnutka tadašnje bolnice za duševne bolesnike (danas Klinika za psihijatriju Vrapče). Taj dokument predstavlja prvi službeni akt kojim su definirana prava osoba s duševnim smetnjama za vrijeme njihova boravka u ustanovi.
Osobe s duševnim smetnjama, kao i svi građani, imaju pravo na dostojanstven život, pristup zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, zapošljavanju i sudjelovanju u društvenom životu. Njihove potrebe su stvarne i legitimne, a na društvu je da im osigura podršku i uključenost, bez predrasuda i stigme.
Poštivanje prava na slobodu izbora, samostalnost u donošenju odluka i dostupnu psihosocijalnu podršku ne smije biti privilegija – to su temeljna ljudska prava. Umjesto marginalizacije i zanemarivanja, potrebna je izgradnja sustava koji omogućuje aktivno uključivanje osoba s duševnim smetnjama u sve sfere života, uz uvažavanje njihovih glasova, iskustava i potreba.
Deinstitucionalizacija, odnosno prelazak s institucionalne skrbi na život u zajednici, ne smije biti samo tehnička ili formalna promjena. To mora biti duboka promjena pristupa u kojem je osoba u središtu – gdje se poštuje njezina volja, podržava njezina neovisnost i omogućuje život u zajednici. U tom procesu ključno je uključiti same osobe s duševnim smetnjama, njihove obitelji i organizacije koje ih zastupaju.
Dan prava osoba s duševnim smetnjama poziv je svima nama – građanima, donositeljima odluka, institucijama i stručnjacima – da izgradimo društvo koje ne isključuje, ne osuđuje i ne zaboravlja. Mentalno zdravlje je zajednička odgovornost i temelj zajedničkog zdravlja. Samo poštivanjem prava svih građana možemo graditi pravedno i uključivo društvo, u kojem nitko nije ostavljen po strani.
