Intervju

ĐANA BAFTIRI Nismo zaboravili svrhu obrazovanja

Objavljeno

/

Foto: Đana Baftiri

Povodom 65. godišnjice Srednje škole – Centra za odgoj i obrazovanje Zagreb razgovarali smo s ravnateljicom škole o njihovu radu, misiji, uspjesima, ali i željama za naredni period

Poslušaj članak
https://in-portal.hr/wp-content/uploads/2025/06/DANA-BAFTIRI-Nismo-zaboravili-svrhu-obrazovanja.mp3
Ove godine obilježavate veliki jubilej. Što on znači za vašu školu i možete li nam dati presjek transformacije škole kroz godine?

– Škola postoji od 1960. godine i ove godine slavimo 65 godina postojanja. To je izuzetno važna obljetnica jer je kruna desetljeća predanog rada s djecom i mladima s intelektualnim i kombiniranim teškoćama u razvoju. Ponosni smo na ono što smo postigli. Naš rad ne temelji se isključivo na teškoćama – mi radimo na osnaživanju jakih strana i talenata naših učenika. Naša filozofija sadržana je u motu: ‘Škola koja pomaže vratiti osmijeh’, i to nije samo rečenica – to je srž naše misije.

Najprije smo bili osnovna škola, potom i srednja, a najveću transformaciju doživjeli smo u posljednjih deset godina, kada smo počeli uvoditi nove programe.

Koje obrazovne programe učenici mogu upisati i o kojem broju učenika govorimo?

– Naša škola radi u manjim razrednim odjelima, što znači da u razredu ima najviše deset učenika. Time omogućavamo individualizirani pristup svakom učeniku. Imamo bogat izbor obrazovnih programa – trenutno nudimo čak 12 pomoćnih zanimanja. To uključuje, primjerice, pomoćnog autolakirera, autolimara, cvjećara, vrtlara, kuhara, slastičara, konobara, kartonažera, knjigovežu, soboslikara i ličioca. Posebno ističemo program redovnog kuhara, koji je prilagođen našim učenicima i traje tri ili četiri godine, ovisno o programu.

Uz to, imamo i osnovnoškolske programe za one učenike koji nisu spremni za strukovno obrazovanje.

Nismo imali riješeno pitanje stručne prakse, pa smo uz školsku knjigovežnicu otvorili i ugostiteljski praktikum te plastenik ispred škole kako bi učenici mogli imati praksu. Učenici ovdje imaju i brojne rehabilitacijske programe, poput kineziterapije, muzikoterapije, neurofeedbacka i senzorne sobe. Prilagodili smo se adolescentima kako bi im okruženje bilo moderno i zanimljivo. Bitno je naglasiti da ovdje učenici dobivaju funkcionalna znanja i vještine što je iznimno važno i učenike potičemo da puno toga naprave sami.

Nadamo se da ćemo u skoroj budućnosti otvoriti i neke nove programe te stvoriti još bolje uvjete za praksu. Trenutno školu pohađa oko 160 učenika.

Kakva je suradnja škole s lokalnim zajednicama i poslodavcima?

– Surađujemo s više od 80 radnih mjesta u Zagrebu i okolici, što je doista značajan broj. Većinom su to obrtnici i poduzetnici koji našim učenicima omogućuju praksu. Ono što nas posebno veseli jest činjenica da mnogi učenici, nakon završetka školovanja, ostaju raditi kod tih poslodavaca. To nam je pokazatelj da naša praksa ima stvarni utjecaj i doprinosi uključivanju mladih u svijet rada.

Sudjelujete i u međunarodnim projektima. Možete li nam reći nešto više o tome?

– Naravno. Iako su mnogi bili skeptični hoće li učenici s teškoćama moći sudjelovati u međunarodnim programima poput Erasmusa, mi smo s velikim entuzijazmom krenuli u tu priču još 2015. godine. Danas, deset godina kasnije, s ponosom možemo reći da smo sudjelovali u 12 Erasmus+ projekata. U sklopu tih projekata, 52 učenika iz naše škole imala su priliku posjetiti 13 različitih zemalja. To je za nas golemo postignuće i dokaz da granice zaista ne postoje kada imate pravu podršku i volju.

Koje su daljnje želje i planovi?

– Stalno se prijavljujemo za nove projekte, educiramo nastavnike, a želja nam je ostvariti još jedan praktikum za ugostiteljstvo te simulaciju hotelske sobe za smjer pomoćnog radnika smještajnog objekta. Voljeli bismo i više prostora, ali zahvalni smo i na ovome što imamo. Nastojat ćemo i dalje imati konkurentne programe i prilagođavati ih potrebama tržišta rada.

Prvi put ćemo u timu imati i medicinsku sestru koja će učenicima davati propisane lijekove. Do sada su roditelji morali odlaziti s posla kako bi djetetu dali lijek.

Poruka za kraj sadašnjim i budućim učenicima te njihovim roditeljima.

– Puno nesretne i uplakane djece dolazi kod nas jer su prošla zlostavljanje u redovnim osnovnim školama, izgubila samopouzdanje, nisu sudjelovala na priredbama, niti su bila uključena u život i rad škole. Takvi se učenici kod nas preporode. Učenici, čekamo vas. A roditelji, ako imaju nedoumice, neka dođu i doznaju sve o našim programima i načinu rada. Kod nas svi učenici vole dolaziti u školu jer smo zadržali razmjenu ideja, komunikaciju, dobru energiju, povezanost i nismo zaboravili svrhu obrazovanja.

S dragim maturantima opraštamo se s porukom da se nikada ne izgube na svom putu jer su kod nas navikli na podršku – tisuću posto. Izvan škole će biti teže, ali mi ostajemo tu za njih. Jedini u Hrvatskoj imamo službu praćenja tijeka socijalizacije i zapošljavanja. Minimalno tri godine po završetku obrazovanja pratimo te mlade ljude i pomažemo im u pisanju molbi, životopisa i slično. One koji se ne mogu zaposliti upućujemo na razne radionice. Mi smo mjesto kojem se naši učenici uvijek mogu vratiti.

U trendu

Exit mobile version