Problem je u tome što breadcrumbing stvara lažnu nadu. Vi mislite da se nešto razvija, čekate poziv ili sastanak, a zapravo ste u beskonačnoj petlji kratkih poruka i emojića
Ako ste ikada dobili poruku tipa ‘Ej, baš sam te se sjetio/la’ ili ‘Javi se kad stigneš’, a nakon toga je nastupila tišina dulja od pustinjske suše, vrlo je moguće da ste upoznali fenomen zvan breadcrumbing.
Ukratko, to je situacija u kojoj vam netko baca tek pokoju mrvicu pažnje – taman toliko da ostanete zainteresirani – ali nikada ne napravi konkretan potez. Nema poziva na kavu, nema dogovora za izlazak, nema ničega osim poruka koje vise u zraku poput balona bez helija.
Osoba koja prakticira breadcrumbing ponaša se kao mačak s laserićem – zabavno im je gledati vas kako trčite za sitnim znakovima pažnje, iako unaprijed znaju da vam nikada neće dati ‘plijen’. To im diže ego, jer znaju da su vam u mislima, a istovremeno nemaju nikakvu obavezu. Oni su majstori održavanja komunikacije ‘na aparatima’ – nikad skroz mrtve, ali nikad ni stvarno žive.
Problem je u tome što breadcrumbing stvara lažnu nadu. Vi mislite da se nešto razvija, čekate poziv ili sastanak, a zapravo ste u beskonačnoj petlji kratkih poruka i emojića. To je kao da sjedite u restoranu, a konobar vam stalno donosi samo košaricu s kruhom – glavno jelo nikako da stigne.
Kako se obraniti? Najbolje pravilo glasi: ako vas netko stalno ostavlja gladne, promijenite restoran. Nema ništa loše u tome da tražite osobu koja će vam posvetiti iskrenu i potpunu pažnju. Ako netko ima vremena poslati vam srce na Instagramu, sigurno ima i pola sata za kavu. Ako nema – možda i nije vrijedno vašeg vremena.
Na kraju, breadcrumbing je zapravo vrlo jednostavan za prepoznati: puno sitnih signala, nikakvih djela. Ako se ulovite kako tjednima čekate da iz ‘možda’ postane ‘da’, zastanite i zapitajte se – želite li stvarno živjeti na mrvicama ili je vrijeme da krenete po cijeli kruh?
Budimo iskreni, ljubav bi trebala biti bogat stol emocija, a ne dijeta na dvopekovim mrvicama.
