Ne postoji specifičan lijek za CBS, ali razumijevanje sindroma može umanjiti tjeskobu koju on izaziva. Pacijentima obično pomaže podrška i razgovor o tome. U nekim slučajevima mogu se propisati lijekovi poput antiepileptika ili antipsihotika, ako su halucinacije vrlo uznemirujuće

Charles Bonnet sindrom (CBS) je stanje u kojem osobe sa značajnim gubitkom vida doživljavaju vizualne halucinacije, iako su mentalno zdravi. Obično pogađa ljude s očnim bolestima poput makularne degeneracije, glaukoma ili katarakte.

Vizualne halucinacije. Osobe s CBS-om vide složene slike, uključujući uzorke, oblike, ljude ili životinje koji nisu stvarni.

Nema kognitivnih oštećenja. Za razliku od stanja poput demencije ili psihoze, CBS ne utječe na svijest ili rasuđivanje osobe. Obično znaju da halucinacije nisu stvarne.

Sindrom se javlja kod ljudi s gubitkom vida, ali mozak nastavlja proizvoditi slike, što dovodi do halucinacija koje mogu biti detaljne i živopisne, često uključuju ljude, životinje ili krajolik. Može trajati nekoliko sekundi do nekoliko sati. Obično su samo vizualni, bez zvukova ili drugih osjetilnih inputa.

CBS se događa kada mozak ne prima dovoljno inputa od očiju zbog gubitka vida, pa stvara vlastite slike. Smatra se da je ovaj fenomen sličan sindromu fantomskog uda, gdje osobe s amputacijom osjećaju osjećaj da im ud nedostaje.

Obično pogađa starije odrasle osobe (budući da su očne bolesti povezane sa starošću česte u ovoj skupini).

Ne postoji lijek za CBS, ali razumijevanje stanja može smanjiti tjeskobu. Pacijenti često imaju koristi od razuvjeravanja i podrške. U nekim slučajevima mogu se propisati lijekovi poput lijekova protiv napadaja ili antipsihotika za ublažavanje simptoma ako su uznemirujući.

Iako CBS može biti uznemirujući, obično je bezopasan. Halucinacije se s vremenom mogu smanjiti kako se mozak prilagođava gubitku vida.

Obitelj i prijatelji trebali bi biti informirani o sindromu kako bi mogli pružiti emocionalnu podršku. Razumijevanje i strpljenje mogu značajno pomoći osobi da se osjeća manje izolirano i uplašeno.

Uključivanje u grupe za podršku s drugim osobama koje pate od CBS-a može pomoći pacijentima da se osjećaju manje usamljeno i da dijele iskustva i strategije nošenja s halucinacijama.

Pomoć osobama s Charles Bonnet sindromom uglavnom se temelji na edukaciji, emocionalnoj podršci i praktičnim strategijama za smanjenje halucinacija. Najvažnije je pomoći im da razumiju da halucinacije nisu znak mentalne bolesti te im omogućiti prilagodbu na gubitak vida uz što manje stresa.

Kardiovaskularne bolesti (KVB) ubojica su broj jedan u svijetu. Stanja koja zahvaćaju srce ili krvne žile poput srčanog udara, moždanog udara i zatajenja srca, zajedno, odgovorna su za 20,5 milijuna smrti svake godine

Svjetski dan srca obilježava se 29. rujna svake godine i ima za cilj podizanje svijesti o kardiovaskularnim bolestima (KVB), njihovoj prevenciji i značaju zdravog načina života. Kardiovaskularne bolesti uključuju srčane bolesti i moždani udar, koji su vodeći uzroci smrti širom svijeta.

Od 2024. do 2026. godine Svjetska federacija za srce (World Heart Federation – WHF) vodi međunarodnu kampanju pod temom ‘Koristi srce za akciju’ (Use heart for action) podržavajući pojedince da se brinu za svoje srce i osnažujući ih da potaknu lidere i donosioce odluka da ozbiljno shvate zdravlje kardiovaskularnog sustava pružajući globalnu platformu za djelovanje.

 Nažalost, većina zemalja još uvijek ne daje prioritet zdravlju srca, a nacionalne politike za borbu protiv kardiovaskularnih bolesti nedostaju, nedostatne su ili jednostavno ne postoje.

Kardiovaskularne bolesti (KVB) ili bolesti srca i krvnih žila ubojica su broj jedan u svijetu. Zajedno, stanja koja utječu na srce ili krvne žile – poput srčanog udara, moždanog udara i zatajenja srca – svake godine ubiju više od 20,5 milijuna ljudi. Većina tih smrti dogodi se u zemljama s niskim i srednjim prihodima.

Povodom Svjetskog dana srca održana je u subotu 28. rujna 2024. od 9 do 13 sati na Trgu bana Josipa Jelačića javnozdravstvena akcija, a građani su mogli besplatno dobiti mjerenje krvnog tlaka i pulsa, određivanje ukupnog kolesterola i glukoze u krvi, određivanje indeksa tjelesne mase, savjetovanje kardiologa uz izračun kardiovaskularnog rizika radi upućivanja na kardiološki pregled, savjetovanje o zdravoj prehrani, edukaciju o osnovnim postupcima oživljavanja.

Javnozdravstvena akcija održana je u organizaciji Zaklade Hrvatska kuća srca, Ministarstva zdravstva, Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Hrvatskog kardiološkog društva te u suradnji s Hrvatskom udrugom kardioloških medicinskih sestara, Microlife Hrvatska, Studentskom ekipom prve pomoći (StEPP) i Studentskom sekcijom za kardiologiju MEF-a.

Međunarodni dan svjesnosti o ataksiji obilježava se svake godine 25. rujna. Ovaj dan je posvećen podizanju svijesti o ataksiji, rijetkom neurološkom poremećaju koji utječe na koordinaciju pokreta, ravnotežu i govor

Prepoznavanje ataksije kroz simptome kao što su problemi s koordinacijom, hodom i govorom ključno je za rano postavljanje dijagnoze i pokretanje odgovarajućeg liječenja. Liječenje se fokusira na osnovni uzrok ako je poznat, dok se simptomatska terapija koristi za poboljšanje kvaliteta života osoba s ataksijom.

Može biti uzrokovana različitim faktorima, uključujući genetske mutacije, oštećenja živčanog sustava ili osnovne bolesti. Prepoznavanje ataksije i njen tretman ovise od uzroka i težine simptoma. Evo kako prepoznati i liječiti ataksiju.

Osobe s ataksijom često imaju nestabilan hod, teturaju ili se osjećaju kao da gube ravnotežu. Teškoće u preciznosti pokreta, poput hvatanja predmeta ili pisanja. Govor može biti spor, nerazumljiv, ili ‘isprekidan’.

Oboljeli imaju poteškoće s obavljanjem zadataka koji zahtijevaju precizne pokrete ruku, kao što su zakopčavanje gumba ili pisanje. Drhte, posebno pri izvođenju namjernih pokreta.

Imaju problema s gutanjem (disfagija). Umorni su i imaju slabost mišića.

Uzroci ataksije mogu biti razni poput nasljedne ataksije, kao što su Friedreichova ataksija ili spinocerebelarna ataksija.

Oštećenje malog mozga. Ova oblast mozga kontrolira koordinaciju pokreta, a povrede, tumori, moždani udari ili bolesti poput multiple skleroze mogu oštetiti mali mozak.

Alkohol, određeni lijekovi, ili izloženost teškim metalima i kemikalijama mogu uzrokovati toksičnu ataksiju.

Bolesti poput celijakije ili autoimunog encefalitisa mogu dovesti do ataksije.

Neke virusne ili bakterijske infekcije mogu izazvati upalu nervnog sistema i prouzrokovati ataksiju.

Neki metabolički poremećaji, poput manjak vitamina E ili mitohondrijskih bolesti, također mogu izazvati ataksiju.

Liječenje ataksije ovisi od njenog uzroka, jer ataksija može biti simptom ili posljedica druge bolesti. Ako je moguće, liječenje se usmjerava ka osnovnom uzroku, uz dodatnu simptomatsku terapiju.

Za nasljedne oblike ataksije ne postoji specifičan lijek, ali se koristi simptomatska terapija za olakšavanje simptoma.

U autoimunim slučajevima koristi se imunosupresivna terapija, poput kortikosteroida, kako bi se smanjila upala u mozgu.

Dodaci prehrani (npr. vitamin E kod manjka vitamina) ili promjena u načinu prehrane (kod celijakije) mogu pomoći.

Antibiotici ili antivirusni lijekovi mogu pomoći ako je infekcija uzrok.

Svakako se savjetuje fizikalna terapija, govorna terapija, radna terapija i primjena ortopetskih pomagala.