Poveži se s nama

Iz Svijeta

ŽENA ZVANA ČUDO Legendarna sportašica Kristina Vogel o svom životu s invaliditetom

Objavljeno

/

Do kobnog sudara Vogel je držala svjetski rekord od jedanaest osvojenih zlata na svjetskim prvenstvima u biciklizmu. I opet joj nije bilo dovoljno. Uvijek je za nju postojao sljedeći cilj, novo pobjedničko postolje i svjetski rekord

– Uvijek sam se pitala: koji je razlog zašto sam na zemlji? Možda sada s ovim glasom koji zastupa ljude s invaliditetom mogu učiniti svijet malo boljim kada odem – kaže Kristina Vogel, dvostruka osvajačica zlatnih olimpijskih medalja u biciklizmu i žena koja i danas uživa status jedne od najslavnijih njemačkih sportašica.

U svijet invaliditeta Vogel je zakoračila u lipnju 2018., na pripremama za Veliku nagradu Njemačke. Trenirala je s prijateljicom Pauline Grabosch, a kasnije tog dana Vogel je nagovorila svog trenera Detlefa Uibela da joj dopusti još jedan krug na velodromu, trkalištu za bicikliste. U jednom je trenutku snažno ubrzala na završnoj ravnini, nesvjesna da joj se jedan juniorski biciklist našao na putanji. Sudarila se s njim brzinom od 60 km na sat. Sudar joj je presjekao leđnu moždinu. Trener je pojurio prema njoj i držao je za ruku kad mu je Vogel rekla da ne osjeća svoje noge. Hitno je helikopterom prebačena u bolnicu u Berlinu i stavljena u induciranu komu.

U sljedeća tri mjeseca imala je više operacija. Nesreća ju je ostavila paraliziranu od prsa prema dolje.

Do kobnog sudara Vogel je zajedno s Anne Meares držala svjetski rekord od jedanaest osvojenih zlata na svjetskim prvenstvima. I opet joj nije bilo dovoljno. Uvijek je za nju postojao sljedeći cilj, novo pobjedničko postolje i svjetski rekord.

Njezin nevjerojatni natjecateljski duh doveo ju je do biciklističke dominacije na svjetskoj razini, a potom je Vogel taj duh usmjerila u pronalaženje nove svrhe – postala je srčana aktivistica u golemoj zajednici ljudi s invaliditetom.

– Kako god to protumačiš, činjenica je da ne mogu više hodati. Ponekad te život može jako, jako teško kazniti. Ali želim reći, život je ono što od njega napraviš, i nadam se da mogu dati snagu drugim ljudima kroz svoju priču – kaže Vogel.

Njezin stav i neposredno nakon nesreće bio je izrazito pozitivan. Za nju ne postoji nikakva krivnja povezana s novostečenim invaliditetom. Kada je hospitalizirana, provela je tri mjeseca daleko od očiju javnosti, a za njezinu paralizu znali su samo njezin dečko i najbliži članovi obitelji. Mediji, koleg(ic)e s biciklističkih staza i obožavatelji tek su čuli glasine o ozbiljnosti njezine ozljede.

– Ti mjeseci odsustva omogućili su mi da shvatim što znači biti paraliziran, što znači sjediti u invalidskim kolicima. Ta prva tri tjedna na intenzivnoj njezi bila su stvarno teška, jer je to bila borba za preživjeti. Bilo je jasno da će to biti najveća borba koju sam ikada vodila. Želiš živjeti, a ja sam morala odlučiti kakav će biti moj novi život – svjedoči Vogel.

Postojale su nove prepreke, poput onih arhitektonskih, koje su joj u početku bile frustrirajuće i teške za prihvatiti. Ali brzo je počela napredovati u svojoj rehabilitaciji, vraćajući se u teretanu i poznato sportsko okruženje. Danas pomaže mladim parasportašima da ostvare svoje snove i da invaliditet ne doživljavaju kao ograničenje, nego kao mogućnost za razvoj, i ljudski i sportski.

– Nekoć sam mislila: za deset godina, tko će znati tko je Kristina Vogel? A sad mislim da će sljedećih nekoliko godina, kada se pojavim u nekom javnom prostoru, ljudi definitivno znati tko sam, a to je ono što sam oduvijek željela – zaključila je svoju priču Vogel.

Nastavi čitati

in MREŽA

Amy Jandrisevits stvara lutke koje slave dječju različitost

Objavljeno

/

Na fotografiji je beba koja sjedi pored lutke na plavoj pozadini. Beba i lutka nose identične haljinice s šarenim printom.
Foto: Facebook A Doll Like Me

Njezina neprofitna organizacija pod nazivom A Doll Like Me djeci daje priliku da vide sebe u igračkama s kojima se igraju. Utjecaj njezinih lutaka djetetu mijenja život

Kada dijete može držati lutku koja mu sliči, to mu pomaže da se osjeća viđeno i prihvaćeno.

Amy Jandrisevits iz Wisconsina bivša je socijalna radnica koja izrađuje jedinstvene lutke za djecu koja imaju neke teškoće.

Njezina neprofitna organizacija pod nazivom A Doll Like Me djeci daje priliku da vide sebe u igračkama s kojima se igraju. Utjecaj njezinih lutaka djetetu mijenja život.

Svaka lutka izrađena po narudžbi besplatna je za obitelj, što je omogućeno donacijama.

Jandrisevits stavlja svoje srce i dušu u svaku lutku i posvećuje posebnu pozornost karakterističnim fizičkim jedinstvenostima djeteta po kojem je lutka nastala.

Ona razumije učinak i važnost koju će igračka imati za budućeg primatelja i neumorno radi kako bi svaku lutku učinila savršenom za budućeg vlasnika. Za neke lutke su potrebni sati izrade.

– Svako dijete moramo gledati kao umjetničko djelo – remek-djelo. Iako je izrada lutaka oblik umjetnosti, pravo platno je samo dijete – rekla je Amy.

– Ako želimo postati društvo koje cijeni razlike i inkluzivnost, ovdje počinjemo. Počinjemo s nečim tako jednostavnim kao što je lutka — ljudskim likom – poručila je.

Amy kaže da bi svako dijete, bez obzira na spol, etničku pripadnost, dob, medicinski problem ili tip tijela, trebalo pogledati u slatko lice lutke i vidjeti svoje vlastito.

Amy radi sve kako bi osigurala da se svako dijete – ono s razlikama u udovima, albinizmom, rakom, madežima, ožiljcima, opeklinama – osjeća cijenjenim.

​Ona želi društvo učiniti inkluzivnijim osiguravajući da svako dijete ima mjesto za stolom jer postoji jaz u tome tko je zastupljen na tržištu igračaka.

I psiholozi se slažu da su lutke ključni dio pronalaženja zajedničkog jezika s djecom – a većina bi se također složila da djeca moraju vidjeti svoja lica u lutkama s kojima se igraju.

Amy i njezine lutke možete pratiti ovdje.

Nastavi čitati

Iz Svijeta

U Britaniji bi se menopauza mogla tretirati kao invaliditet

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje ženski trbuh i ruke na njemu koje su postavljene u oblik srca s cvijetom u sredini.
Foto: Pixabay

Povjerenstvo za jednakost i ljudska prava objavilo je da simptomi menopauze imaju dugoročan i značajan utjecaj na sposobnost žene da izdrži normalan dan

Sve veći broj zemalja počinje davati ženama menstrualni dopust kako bi se nosile s mjesečnim bolovima, a Britanija razmišlja o tome da ide korak dalje, govoreći da bi teški simptomi menopauze mogli biti invaliditet.

Povjerenstvo za jednakost i ljudska prava (EHRC), neovisno tijelo za nadzor koje provodi zakone u Ujedinjenom Kraljevstvu, objavilo je smjernice u kojima stoji da simptomi menopauze imaju dugoročan i značajan utjecaj na sposobnost žene da izdrži normalan dan – dnevne aktivnosti i ti bi se simptomi mogli smatrati invaliditetom.

Ako simptomi menopauze dovedu do invaliditeta, poslodavac će biti pod zakonskom obvezom izvršiti razumne prilagodbe.

Zakon o jednakosti u Engleskoj, Škotskoj i Walesu zabranjuje poslodavcima diskriminaciju na temelju dobi, spola i drugih čimbenika; dijelovi zakona također se primjenjuju na Sjevernu Irsku.

Simptomi menopauze mogu uključivati valunge, srčane probleme i probleme mentalnog zdravlja. Prosječna dob menopauze je 51 godina, iako može nastupiti ranije ili kasnije. Faza prije prijelaza žena iz reproduktivnih godina u menopauzu naziva se perimenopauza; u to vrijeme dolazi do smanjenja razine estrogena i progesterona, a to je veliki pad razine estrogena koji uzrokuje većinu simptoma menopauze.

Mnoge žene u kasnim 30-ima i 40-ima osjećaju razdražljivost, probleme sa spavanjem i tjeskobu – ali otkrivaju da liječnici često odbacuju njihove simptome. Gdje je to moguće, poslodavci bi trebali razmotriti mogućnost osiguravanja odmorišta ili tihih soba za žene koje imaju simptome menopauze, kao i ventilatore ili rashladne sustave, rekao je EHRC.

Sve do svojih ranih 40-ih, britanska Katie Taylor, majka četvero djece, vodila je marketing za dobrotvornu udrugu za djecu. No od svoje 43. godine počela je osjećati mnoštvo simptoma za koje je prvo mislila da nisu povezani – od lošeg raspoloženja i lupanja srca, do tjeskobe, nesanice i debljanja. Izgubila je samopouzdanje i ‘osjećala se užasno’, rekla je za Washington Post u telefonskom intervjuu.

Njezin je liječnik okrivio depresiju i užurbani način života. Prepisani su joj antidepresivi, koji nisu djelovali, rekla je: ‘Samo su me ukočili.’

Tek četiri godine kasnije predloženo joj je da posjeti ginekologa. Taylor je tada otkrila pravi uzrok svojih simptoma i počela uzimati hormonsku terapiju za menopauzu – ili hormonsku nadomjesnu terapiju (HNL).

Bila je nevjerojatno ljuta zbog pogrešne dijagnoze jer se osjećala kao hipohondar i dala je otkaz.

Kasnije je na Facebooku osnovala Latte Lounge – zajednicu za žene starije od 40 godina i tamo dijele pomoć i resurse, informacije o perimenopauzi i menopauzi, mogućnostima liječenja i imenik stručnjaka.

Taylor je također rekla da Britanija ‘prednjači’ u podizanju svijesti o učinku menopauze na živote žena.

Iskustva poput Taylorinog nisu neobična, rekla je Louise Newson, britanska liječnica opće prakse i stručnjakinja za menopauzu.

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Teatar Patologico s predstavom Medeja gostovao u ZKM-u

Objavljeno

/

Ova fotografija prikazuje plakat za predstavu “MEDEJA” koja se održava u Teatro Patologico. Na slici su dva glumca čija su lica zamagljena, a pozadina je tamna s tekstom o predstavi. Predstava je konceptualizirana i režirana od strane Daria D’Ambrosija.
Foto: Facebook Teatra Patologico

Italija je prva zemlja u svijetu koja je ukinula psihijatrijske bolnice i putem ovog kazališta nastoje uključiti sve s teškoćama

Teatar Patologico je s predstavom Medeja gostovao u srijedu, 21. veljače u Zagrebačkom kazalištu mladih u organizaciji Talijanskog instituta.

Projekt koji su osmisli Dario D’Ambrosi i njegov Teatro Patologico, u suradnji sa Sveučilištem Tor Vergata u Rimu jest postavljanje vrlo posebne verzije Euripidove Medeje.

Projekt je plod intenzivnog i uspješnog kazališnog rada, odnosno prvog sveučilišnog kolegija u svijetu pod nazivom Integrirano kazalište emocija za mlade s mentalnim i tjelesnim teškoćama.

Euripidova Medeja je komad koji ima preko 2000 godina, ali je zapravo tema vrlo aktualna i u Italiji imaju svakodnevno slične slučajeve.

Predstava je obišla svijet, bili su u Tokiju, Londonu, New Yorku, Johannesburgu pa sada i u Zagrebu.

U predstavi sudjeluju mladi s teškoćama u razvoju, kao i profesionalni glumci, uključujući Almericu Schiavo u ulozi Medeje, Daria D’Ambrosija u ulozi Kreonta te Paolo Vaseli.

Adaptacija kao središnji element ima odnos između tijela i jezika: tijelo koje postaje jezik i način komunikacije, i to zahvaljujući vrlo važnoj ulozi koju ima glazba koju izvode Francesco Santalucia i Francesco Crudele aka Papaceccio.

Jezik postaje sredstvo i to pogotovo korištenjem starogrčkog. U predstavi se koriste talijanski i starogrčki jezik, što je rezultat pomnog istraživanja i filološkog savjetovanja.

Inače, Italija je prva zemlja u svijetu koja je ukinula psihijatrijske bolnice i putem ovog kazališta nastoje uključiti sve s teškoćama.

Nastavi čitati

U trendu