Poznata je Ezopova basna o pobjedi staložene (individualne) upornosti naspram brzoplete (individualne) samouvjerenosti
Ponoviti nam i ovaj tjedan valja da su ‘priče jasne kada su tu basne’.
Tako jednom davno kornjača i zec raspravljali tko je od njih dvoje brži i odlučili se utrkivati. Zec je vrlo brzo prestigao kornjaču i kada je već daleko odmakao, odluči sjesti pod drvo i odmoriti se. No, umor ga prevari i on zaspe. Kornjača ga u međuvremenu prestigla i pobijedila.
Poznata je ovo Ezopova basna o pobjedi staložene (individualne) upornosti naspram brzoplete (individualne) samouvjerenosti.
A suvremena bi verzija ove stare Ezopove basne, koja bi se naslanjala na suradnju i timski rad, mogla biti:
Nakon prve trke, nabijene individualnošću, zec i kornjača su shvatili da je moglo završiti puno bolje i to ovaj puta na obostrano zadovoljstvo. Zbog toga su odlučili trčati zajedno. Zec je kornjaču nosio do rijeke, a onda je kornjača plivala sa zecom na leđima. Kada su stigli na drugu obalu, zec je ponovo nosio kornjaču i tako su do cilja stigli – zajedno.
Da li bi ovo zaista bila basnovita preslika sporadične stvarnosti ili je više nalik na bajkoviti science fiction, svakome na prosudbu.
A (naše) ‘kornjače i zečevi’ još uvijek u mrtvoj trci…
