Connect with us

Iz Svijeta

U Britaniji bi se menopauza mogla tretirati kao invaliditet

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje ženski trbuh i ruke na njemu koje su postavljene u oblik srca s cvijetom u sredini.
Foto: Pixabay

Povjerenstvo za jednakost i ljudska prava objavilo je da simptomi menopauze imaju dugoročan i značajan utjecaj na sposobnost žene da izdrži normalan dan

Sve veći broj zemalja počinje davati ženama menstrualni dopust kako bi se nosile s mjesečnim bolovima, a Britanija razmišlja o tome da ide korak dalje, govoreći da bi teški simptomi menopauze mogli biti invaliditet.

Povjerenstvo za jednakost i ljudska prava (EHRC), neovisno tijelo za nadzor koje provodi zakone u Ujedinjenom Kraljevstvu, objavilo je smjernice u kojima stoji da simptomi menopauze imaju dugoročan i značajan utjecaj na sposobnost žene da izdrži normalan dan – dnevne aktivnosti i ti bi se simptomi mogli smatrati invaliditetom.

Ako simptomi menopauze dovedu do invaliditeta, poslodavac će biti pod zakonskom obvezom izvršiti razumne prilagodbe.

Zakon o jednakosti u Engleskoj, Škotskoj i Walesu zabranjuje poslodavcima diskriminaciju na temelju dobi, spola i drugih čimbenika; dijelovi zakona također se primjenjuju na Sjevernu Irsku.

Simptomi menopauze mogu uključivati valunge, srčane probleme i probleme mentalnog zdravlja. Prosječna dob menopauze je 51 godina, iako može nastupiti ranije ili kasnije. Faza prije prijelaza žena iz reproduktivnih godina u menopauzu naziva se perimenopauza; u to vrijeme dolazi do smanjenja razine estrogena i progesterona, a to je veliki pad razine estrogena koji uzrokuje većinu simptoma menopauze.

Mnoge žene u kasnim 30-ima i 40-ima osjećaju razdražljivost, probleme sa spavanjem i tjeskobu – ali otkrivaju da liječnici često odbacuju njihove simptome. Gdje je to moguće, poslodavci bi trebali razmotriti mogućnost osiguravanja odmorišta ili tihih soba za žene koje imaju simptome menopauze, kao i ventilatore ili rashladne sustave, rekao je EHRC.

Sve do svojih ranih 40-ih, britanska Katie Taylor, majka četvero djece, vodila je marketing za dobrotvornu udrugu za djecu. No od svoje 43. godine počela je osjećati mnoštvo simptoma za koje je prvo mislila da nisu povezani – od lošeg raspoloženja i lupanja srca, do tjeskobe, nesanice i debljanja. Izgubila je samopouzdanje i ‘osjećala se užasno’, rekla je za Washington Post u telefonskom intervjuu.

Njezin je liječnik okrivio depresiju i užurbani način života. Prepisani su joj antidepresivi, koji nisu djelovali, rekla je: ‘Samo su me ukočili.’

Tek četiri godine kasnije predloženo joj je da posjeti ginekologa. Taylor je tada otkrila pravi uzrok svojih simptoma i počela uzimati hormonsku terapiju za menopauzu – ili hormonsku nadomjesnu terapiju (HNL).

Bila je nevjerojatno ljuta zbog pogrešne dijagnoze jer se osjećala kao hipohondar i dala je otkaz.

Kasnije je na Facebooku osnovala Latte Lounge – zajednicu za žene starije od 40 godina i tamo dijele pomoć i resurse, informacije o perimenopauzi i menopauzi, mogućnostima liječenja i imenik stručnjaka.

Taylor je također rekla da Britanija ‘prednjači’ u podizanju svijesti o učinku menopauze na živote žena.

Iskustva poput Taylorinog nisu neobična, rekla je Louise Newson, britanska liječnica opće prakse i stručnjakinja za menopauzu.

Iz Svijeta

Osobama s invaliditetom uskraćuju se transplantacije organa

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Facebook

Ne mislim da ljudi to rade zlonamjerno. Jednostavno su neobrazovani. To je ukorijenjeno u strahu i neznanju, rekla je Charlotte Woodward

Poslušaj članak

Charlotte Woodward žena je s Downovim sindromom i velikim srcem.

Rođena je sa srčanom manom koja uključuje rupu u stijenci između srčanih komora i nedostatke u srčanim zaliscima. Gotovo je pa uobičajeno da se bebe s Downovim sindromom rode sa srčanim nedostacima: prema brojnim istraživanjima, otprilike polovica sve dojenčadi rođene s Downovim sindromom ima srčanu manu.

Woodward je kao beba i djevojčica imala više operacija kako bi se riješio problem, ali njezino srce nije moglo pratiti razvoj njezina tijela. Uz sve ostale simptome, često je imala napade nesvjestice, manjak energije i probleme s disanjem. Na kraju su joj liječnici rekli da joj jedino transplantacija može spasiti život. Stavljena je na listu za transplantaciju, a jedanaest dana kasnije je i operirana.

Ali njezino pozitivno iskustvo s dolaskom na listu za transplantaciju i brzom operacijom tek je rijetka iznimka. Zapravo, mnogi ljudi s Downovim sindromom i drugim teškoćama nemaju gotovo nikakve izglede za transplantaciju bilo kojeg organa i često su odbijeni samo zato što imaju invaliditet.

Stoga se Charlotte godinama bori kako bi se ukinula ova skandalozno diskriminatorna politika prema osobama s invaliditetom. I borba se isplatila! Prošli je mesec u Zastupnički dom SAD-a upućen na glasanje zakon koji nosi njezino ime – Zakon o sprječavanju diskriminacije pri transplantaciji organa Charlotte Woodward. Prethodni pokušaj usvajanja zakona odbijen je u američkom Senatu.

– Unatoč postojećoj zaštiti građanskih prava, osobe s invaliditetom i dalje se suočavaju s namjernom i nenamjernom diskriminacijom pri transplantaciji organa koja ugrožava njihovu sposobnost pristupa zdravstvenoj skrbi kada im je najpotrebnija – rekla je Kandi Pickard, predsjednica i izvršna direktorica Nacionalnog društva za Downov sindrom.

Primjera diskriminacije je puno, no posebno je šokantan onaj Ziona Sarmienta, dječaka rođenog s Downovim sindromom koji je umro sa samo 16 tjedana nakon što su četiri bolnice odbile odobriti transplantaciju srca. Obitelji je navodno rečeno da bi to bio ‘gubitak srca’, dakle da njihova beba nije bila vrijedna življenja.

– Osobama s Downovim sindromom i drugim invaliditetom ne bi se smjela uskratiti prilika za život – rekla je Charlotte Woodward.

– Potrebno nam je pravno rješenje kako bismo jasno pokazali da je očita diskriminacija pogrešna i nedopustiva. Ne mislim da ljudi to rade zlonamjerno. Jednostavno su neobrazovani. To je ukorijenjeno u strahu i neznanju – zaključila je.

Je li u Americi bolje nego u Hrvatskoj?





Nastavite čitati

Iz Svijeta

DISKRIMINACIJA NA KOTAČIMA Skupi auto na parkingu za OSI

Objavljeno

/

Muškarac s protezama na obje noge leži na pločniku ispred luksuznog sportskog automobila Lamborghini Huracán bijele boje. Naslanja se na jednu ruku i pozira s podignutim palcem, držeći karticu u drugoj ruci. Iza automobila nalaze se parkirani crni Tesla i kombi, a u pozadini je zgrada i uređena zelena površina.
Foto: Facebook

Ovo je čisti dokaz da svijet još uvijek na jedan skeptičan i diskriminirajući način gleda prema osobama s invaliditetom

Poslušaj članak

U prometu na cestama diljem svijeta naučili smo vidjeti stvarno svašta. To ‘svašta’ poprimilo je epske razmjere nakon uvođenja europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom. Od parkiranja na mjestu za osobe s invaliditetom ljudi koji nemaju to pravo činiti, pa sve do brisanja parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom u gluho doba noći.

Međutim, ima situacija gdje ljudi ne vjeruju da osoba s invaliditetom može voziti skup auto, nego misle da je u pitanju nepropisno parkiranje. Upravo to dogodilo se čovjeku s invaliditetom iz Engleske.

Na ulicama grada Torquaya voze se automobili svih, pa tako i onih malo skupljih marki, kao što su Rolls Royce, Aston Martin, Ferrari i Lamborghini.

Uprvao jedan Lamborgini razljutio je građane Torquaya. Naime, u jednoj ulici, na parkiralištu za osobe s invaliditetom, neko duže vrijeme bio je parkran Lamborghini i to na način da osoba s invaliditetom ne može pristupiti nogostupu zbog širine auta.

U Facebook grupi Spotted Torquay, gdje stanovnici objavljuju najnovije vijesti i postove vezane uz događnja u tom mjestu, svojih je ‘pet minuta slave’ dobila i objava o spomenutom vozilu.

Uz objavljenu sliku dodan je i opis ‘Imam Lamborghini pa mogu parkirati gdje i kako hoću, pa i ako to znači da oduzmem mjesto osobi s invaliditetom’.

Kako to inače biva, objava je izazvala lavinu negativnih komentara koji su bili upućeni vlasniku.

Vidjevši objavu, vlasnik moćnog Lamborghinija Huracán odgovorio je na više nego duhovit način. Ispod objave u komentaru ostavio je sliku na kojoj drži parkirališnu kartu za osobe s invaliditetom i leži ispred svog limenog ljubimca. Na fotografiji se jasno vidi kako vlasnik ove mašine umjesto nogu ima dvije proteze. Uz fotografiju stajala je poruka: ‘Jedna slika za sve moje fanove’.

Bila je to više nego znakovita opomena za sve one ljude koji su mišljenja da si osobe s invaliditetom ne mogu priuštiti ili voziti neki skuplji i jači auto.

Nedugo nakon toga, administrator grupe ispričao se dotičnom, a  zatim su ostale osobe s invaliditetom počele dijeliti svoja iskustva o tome kako su bili optuživani da neovlašteno korsite parkirno mjesto za osobe s invaliditetom.

Ovo je čisti dokaz da svijet još uvijek na jedan skeptičan i diskriminirajući način gleda prema osobama s invaliditetom.

Vozite li Lamborghini ili Bugatti?





Nastavite čitati

Iz Svijeta

KATE RICE Borba za prava ljudi s invaliditetom i onih iz LGBT+ zajednice

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Instagram

Žene imaju seks i mogu razgovarati o seksu, a nastavak rasprave o toj činjenici samo nam pokazuje koliko su ljudi slijepi i skloni predrasudama, kaže Kate

Poslušaj članak

Rijetko je danas upoznati ljude s tako pozitivnim stavovima o životu, a da ih taj isti život nimalo ne mazi.

Jedna od takvih svakako je Kate Rice koja je pod svjetlost medijskih reflektora došla kao aktivistica za prava osoba s invaliditetom koje usto pripadaju i LGBT+ zajednici.

Ne samo da se Kate ne srami svoje seksualnosti i drži je duboko skrivenu u ormaru, nego je već godinama angažirana u demistifikaciji ponekad i apsurdnih rasprava o pravu žena s invaliitetom na slabodno izražavanje ljubavi

– Svaki put kada žena u javnosti prizna svoju seksualnost, drugi osjećaju potrebu da ocjene njihovu poruku prema tome je li osnažujuća ili je, duboko u sebi, ta poruka samo potraga za muškim odobravanjem. Ženska seksualnost nije nešto o čemu treba raspravljati, to je nešto što postoji. Žene imaju seks i mogu razgovarati o seksu, a nastavak rasprave o toj činjenici samo nam pokazuje koliko su ljudi slijepi i skloni predrasudama – kaže Kate.

Dok gradi karijeru kao slobodna spisateljica, Kate je usto preuzela i političke aktivističke uloge u međunarodnim organizacijama ONE i SolidariTee, a na medijskim platformama otvara rasprave o pristupačnosti za studente s invaliditetom.

Također je angažirana u udruzi Ukorijenjeni u pravima (Rootted in Rights), skupini mladih ljudi koji različitim aktivnostima i programima osnažuju perspektive zajednice osoba s invaliditetom. Svatko s trunkom empatije zapitao bi se kako sve to Kate Rice uspijeva odraditi a istodobno se bori i s karcinomom koji joj, premda opak i razarajući, nikako ne uspijeva isisati životnu energiju.  

– Ali moj invaliditet vam ne duguje priču o uspjehu, a ovo nije putovanje oporavka. Moja vrijednost se ne mjeri time što mogu učiniti unatoč tome što jesam, i ne bih se trebala osjećati slabo kada tražim pomoć. Neću se više sramiti traume koja dolazi s mojim stanjem i odbijam snositi krivnju onih koji se osjećaju neugodno zbog mog postojanja – zaključuje Kate.

Nastavite čitati

U trendu