Ako je moguće, olakšajte prvi tjedan povratka s fleksibilnijim rasporedom, bez dodatnog pritiska. Možda je korisno prvih nekoliko dana posvetiti prilagodbi, a ne samo školskim obavezama

Povratak u školske klupe može biti izazovan za djecu, pogotovo nakon dugih ljetnih praznika. Kako bi im se olakšao ovaj proces, roditelji i nastavnici mogu primijeniti nekoliko pristupa i strategija.

Svakako bi bilo dobro i nekoliko tjedana prije škole postepeno prilagođavati vrijeme odlaska na spavanje i buđenja, kako bi dijete lakše ušlo u školski ritam.

Uskladite vrijeme obroka sa školskim rasporedom kako bi se dijete naviklo na pauze za doručak i ručak.

Pitajte dijete kako se osjeća u vezi s povratkom u školu. Normalizirajte eventualnu anksioznost i podijelite pozitivne strane škole, poput ponovnog viđenja prijatelja.

Pokažite uzbuđenje zbog novih stvari koje će naučiti, školskih aktivnosti, izleta, ili predmeta koji bi im mogli biti zanimljivi.

Ako još niste kupili sve potrebno za školu, uključite dijete u izbor školskog pribora i ruksaka, jer im to može stvoriti osjećaj odgovornosti i uzbuđenja.

Zajedno uredite kutak za učenje kod kuće. Ako dijete ima svoj prostor za rad, osjećat će se motiviranije za učenje.

Pomozite djetetu da postavi realne i dostižne ciljeve za početak školske godine. To mogu biti jednostavni ciljevi poput redovitog pisanja domaćih zadaća ili poboljšanja ocjena iz određenog predmeta.

Ako dijete ima probleme s vršnjacima ili strah od povratka zbog društvenih odnosa, važno je to prepoznati na vrijeme i razgovarati o tome.

Uvedite jednostavne zadatke kod kuće prije početka škole, poput rješavanja zagonetki ili čitanja knjiga, kako bi dijete postepeno aktiviralo svoj um i pripremilo se za školske obaveze.

Naučite dijete tehnikama opuštanja, poput dubokog disanja, kako bi se znalo nositi sa stresnim situacijama.

Ako je moguće, olakšajte prvi tjedan povratka s fleksibilnijim rasporedom, bez dodatnog pritiska. Možda je korisno prvih nekoliko dana posvetiti prilagodbi, a ne samo školskim obavezama.

Pružite puno podrške i razumijevanja prvih dana, jer prilagodba može trajati neko vrijeme.

Ako roditelji pokazuju pozitivne osjećaje prema školi, dijete će biti motiviranije i opuštenije.

Kombinacija ovih pristupa može značajno olakšati povratak u školske klupe i stvoriti pozitivan odnos prema učenju.

Podizanjem svijesti, smanjenje stigme oko samoubojstva i poticanjem dobro informiranih akcija, možemo smanjiti slučajeve samoubojstava

Svjetski dan prevencije suicida obilježava se 10. rujna diljem svijeta radi podizanja svijesti u javnosti o sve većem problemu suicida među stanovništvom.

Ustanovljen je 2003. godine od strane Međunarodne udruge za prevenciju samoubojstava u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom.

Tako se 10. rujna svake godine usmjerava pozornost na problem, smanjuje stigmu i podiže svijest među organizacijama, vladom i javnošću, dajući jedinstvenu poruku da se samoubojstvo može spriječiti.

Svaka suicidalna smrt je javnozdravstvena briga s dubokim utjecajem na one oko njih.

Podizanjem svijesti, smanjemnje stigme oko samoubojstva i poticanjem dobro informiranih akcija, možemo smanjiti slučajeve samoubojstava.

Evo kako možete pomoći suicidalnoj osobi.

Najprije morate znati da je razgovor sa suicidalnom osobom je vrlo osjetljiv i važan zadatak. Ključno je biti empatičan, nenametljiv i poticati osobu na razgovor, a ne donositi zaključke ili davati savjete koji mogu zvučati olako.

Budite direktni, ali nježni – ako sumnjate da je osoba suicidalna, pitajte je otvoreno, ali pažljivo. Pitanja poput: ‘Jesi li razmišljao/la o tome da si naudiš?’ ili ‘Razmišljaš li o samoubojstvu?’ mogu pomoći. Ova pitanja ne potiču suicidalne misli, već omogućuju osobi da se otvori.

Ne osuđujte. Izbjegavajte izraze poput: ‘Ne smiješ tako razmišljati’ ili ‘Sve će biti u redu’, jer to može zatvoriti komunikaciju. Umjesto toga, budite razumni i priznajte bol kroz koju osoba prolazi, npr.: ‘Čini se da ti je jako teško trenutno. Kako ti mogu pomoći?’

Pokažite empatiju. Suicidalne osobe često osjećaju da ih nitko ne razumije. Pokušajte ih slušati bez prekidanja, davanja savjeta ili minimiziranja njihovih osjećaja. Ponekad samo slušanje može pružiti značajnu podršku.

Postavljajte pitanja. Nakon što osoba podijeli svoje osjećaje, potičite je na daljnji razgovor. Pitanja poput: ‘Koliko često se osjećaš ovako?’ ili ‘Što ti je trenutno najteže?’ mogu pomoći u razumijevanju situacije.

Ponudite svoju prisutnost. Recite im da ste tu za njih, ali jasno im dajte do znanja da nisu sami u tome i da postoje stručnjaci koji mogu pomoći. Izrazite razumijevanje i podršku, npr.: ‘Nisam stručnjak, ali želim ti pomoći da pronađemo nekoga tko ti može pružiti odgovarajuću pomoć.’

Nemojte obećavati tajnost. Ako osoba spomene planove za samoubojstvo, ne obećavajte da ćete to čuvati kao tajnu. Zaštita njihovog života je prioritet, a uključivanje stručnjaka može biti nužno.

Predložite razgovor sa stručnjacima. Psiholozi, psihijatri i krizni centri su osposobljeni da pruže odgovarajuću pomoć. Možete ponuditi pomoć u pronalaženju resursa, pratnji na razgovor ili uspostavljanju kontakta s hitnom pomoći ako je to potrebno.

Informirajte se o lokalnim resursima – npr. postoji Plavi telefon, Hrabri telefon i druge linije za pomoć koje su specijalizirane za ovakve situacije.

Osigurajte sigurnost. Ako osoba govori o neposrednom planu za samoubojstvo ili pokazuje ozbiljne znakove, ne ostavljajte je samu. Kontaktirajte hitne službe, prijatelje ili obitelj i tražite stručnu intervenciju.

Izbjegnite materijale koji bi mogli biti opasni. Ako je moguće, osigurajte da u blizini nema predmeta koji bi osoba mogla iskoristiti za samoozljeđivanje.

Razgovor s nekim tko je suicidalan može biti vrlo emotivno iscrpljujuć. Nakon razgovora, važno je da se i vi pobrinete za vlastito mentalno zdravlje, bilo kroz razgovor s prijateljem, obitelji ili stručnjakom.

Razumijevanje i podrška mogu napraviti veliku razliku. Pružanjem prostora da se osoba otvori, pomažući im da potraže stručnu pomoć i osiguravajući sigurnost, možete spriječiti potencijalnu tragediju.

Kad komunicirate s osobama koje imaju intelektualne poteškoće izbjegavajte komplicirane izraze i stručne termine. Govorite jasno, polako i koristite jednostavne riječi

Komunikacija s osobom koja ima intelektualne poteškoće zahtijeva pažljiv i prilagođen pristup kako bi se osigurala jasnost, razumijevanje i poštovanje. Evo nekoliko ključnih smjernica koje mogu pomoći u olakšavanju komunikacije.

Koristite jednostavne rečenice: Izbjegavajte komplicirane izraze i stručne termine. Govorite jasno, polako i koristite jednostavne riječi.

Izbjegavajte višeznačnost: Budite što je moguće konkretniji kako bi osoba lakše razumjela vašu poruku.

Kratke rečenice: Dulji nizovi informacija mogu biti zbunjujući, pa je bolje govoriti u kratkim rečenicama.

Dajte osobi dovoljno vremena da odgovori. Nemojte žuriti s pitanjima ili odgovarati umjesto nje.

Ako osoba treba više vremena za razumijevanje, budite strpljivi i spremni ponoviti ili preformulirati pitanje.

Budite prisutni: Kontakt očima pokazuje da slušate i da ste posvećeni razgovoru.

Govor tijela je također važan, jer neke osobe mogu bolje razumjeti neverbalnu komunikaciju. Osmijeh, kimanje glavom i otvoren stav mogu pomoći u izgradnji povjerenja.

Ako osoba ima poteškoća s razumijevanjem verbalne komunikacije, koristite slike, crteže ili gestikulaciju da pojasnite ono što želite reći.

Pokažite, ne samo recite: Na primjer, ako govorite o nekom predmetu, pokažite ga.

Postavljajte zatvorena pitanja koja zahtijevaju jednostavne odgovore poput ‘da’ ili ‘ne’, umjesto složenih otvorenih pitanja.

Ako trebate postaviti složenije pitanje, razbijte ga u manje dijelove.

Poštujte autonomiju osobe i ne pretpostavljajte da nešto ne može razumjeti. Uvijek je bolje pitati nego pretpostavljati.

Nakon što objasnite nešto, pitajte osobu da ponovi svojim riječima kako bi se osiguralo da je ispravno razumjela. Možete pitati: ‘Možeš li mi reći što sam upravo rekao?’

Osjetljivost i empatija važni su u bilo kojoj komunikaciji, a osobito kod osoba s intelektualnim poteškoćama. Održavajte pozitivan i prijateljski ton.

Ako je potrebno, možete se konzultirati s bliskim osobama koje bolje razumiju način na koji osoba komunicira i koje su njene potrebe.

Razumijevanje osobe može varirati iz dana u dan. Prilagodite se trenutnim mogućnostima i potrebama te osobe, i budite spremni na različite načine komunikacije.

Ovaj pristup pomaže osobi da se osjeća prihvaćeno, uvaženo i motivirano za sudjelovanje u razgovoru.

In Portal