Zbog specifičnosti samog invaliditeta, gluhoslijepe osobe spadaju u najranjiviju skupinu čak i unutar zajednice OSI te život provode u stalnom dokazivanju i prilagodbi na ovo progresivno oštećenje, poručuju iz Dodira
Međunarodni tjedan Helen Keller, u kojemu se diljem svijeta podiže svjesnost o gluhosljepoći, obilježava se od 24. do 30. lipnja, a Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir tim je povodom organizirao niz različitih aktivnosti u Zagrebu, uz paralelnu kampanju na društvenim mrežama.
– Mjesec je lipanj gluhosljepoće i ovo smo događanje, kao i posljednje tri godine, organizirali s ustanovom Mali dom, upravo ususret ‘Međunarodnom tjednu Helen Keller’, koji se obilježava posljednji tjedan u lipnju. Različitim aktivnostima želimo osvijestiti građane o postojanju glouhosljepoće kao jedinstvenog invaliditeta i približiti im izazove života s gluhosljepoćom. S obzirom da je to nevidljiv pa tako i široj javnosti neprepoznat invaliditet, cilj svih naših aktivnosti upravo je informiranje i edukacija – poručili su iz Saveza.
Međunarodni tjedan Helen Keller posvećen je ikoni gluhosljepoće, američkoj književnici i aktivistici, koja je mnogima postala inspiracija i uzor za život bez ograničenja, kao i simbol upornosti u svladavanju ograničenja s kojima se susreću osobe s invaliditetom.
Helen Keler rođena je kao zdravo dijete, no u dobi od samo 19 mjeseci oboljela je od upale moždane ovojnice koju je jedva preživjela. Posljedica bolesti bio je trajni gubitak vida, sluha i govora. Iz ‘mraka’ je polako počela izlaziti 1887. godine, u dobi od sedam godina, kada je donekle naučila brinuti o sebi. Bila je nadprosječno inteligentno dijete pa su je roditelji poslali u slavnu bostonsku školu za slijepe, Perkins Institute. Tamo joj je pomogla u obrazovanju Anne Mansfield Sullivan, koja je u djetinjstvu jednako imala problema s vidom i također pohađala Perkinsovu školu za slijepe.
S deset godina Helen je, potaknuta pričom o gluhoj Norvežanki Ragnhildi Kaata (23. svibanj 1873. – 12. veljače 1947.), pokušala proizvesti govor, a mogla je razumjeti ljude koji nisu znali ni abecedu prstima niti brajicu, i to samo dodirom njihovih pokreta usana. U dobi od 14 godina, preselila se zajedno sa Sullivan u New York, gdje je Helen od 1894. do 1896. godine krenula u Wright – Humason, specijalnu školu za gluhu djecu u New Yorku i posvetila se učenju govora. Nakon toga se vraća u Massachusetts i upisuje Cambridge, gdje je školovanje platio njezin obožavatelj Mark Twain, koji je rekao da je Helen ‘najveća junakinja u ljudskoj povijesti, kao i najveća žena nakon francuske nacionalne heroine Ivane Orleanske’. Na koledžu Radcliff od 1900. do 1904. godine studirala je strane jezike i povijest, specijalizirajući se za englesku književnost, a tada su nastala i njezina prva djela. Samo deset godina nakon što je uz pomoć Anne Sullivan naučila svoju prvu riječ, Helen Keller je diplomirala s najvišim ocjenama i postala prva gluha osoba koja je uspjela dobiti diplomu. Ujedno, na Radcliffeu je obranila i doktorat iz filozofije, postavši jednom od popularnijih ikona američke kulture te se još jednom dokazala kada je odlučila angažirati se kao socijalna radnica.
Godine 1915. ona i George Kessler osnovali su međunarodnu organizaciju Helen Keller, koja je prije svega bila posvećena istraživanju vida, zdravlja i prehrane. Slijepa i gluha, Helen Keller napisala je sedam knjiga i, premda nikada nije čula nikakav zvuk, savladala je nemoć svojih glasnica i odlučno progovorila engleski, francuski i njemački. Početkom 60-ih godina povukla se iz javnosti nakon što je pretrpjela moždani udar. Svakako, velika inspiracija ne samo OSI populaciji, već i svim ljudima diljem svijeta, koja je dokazala da nemoguće može postati moguće.
– Zbog specifičnosti samog invaliditeta, gluhoslijepe osobe spadaju u najranjiviju skupinu čak i unutar zajednice OSI te život provode u stalnom dokazivanju i prilagodbi na ovo progresivno oštećenje. Zbog istovremenog, dvostrukog oštećenja – i sluha i vida, GSO za kretanje, pristup informacijama, socijalnu interakciju, obrazovanje i sve ono što zdravi ljudi podrazumijevaju pod svakodnevni život – osobe s gluhosljepoćom trebaju prevoditelje za gluhoslijepe osobe, koji su njihove oči i uši – objasnili su iz Saveza.
Naposljetku su naglasili da je bogat sadržaj, prepun iskustvenih, interaktivnih radionica, izvrstan model za edukaciju građana te svake godine imaju odličan odaziv i puno interesa.
– Svaka promjena počinje od nas samih i zato je svaki osviješteni pojedinac, u ovom kontekstu, pobjeda i motiv za dalje.
Savez Dodir ove godine obilježava 30 godina djelovanja te poziva sve zainteresirane da ga prate na njegovim društvenim mrežama.
