Connect with us

Kutak za stručnjake

Rehabilitacija oboljelih od raka mora ići u zdravstveni sustav

Objavljeno

/

Na fotografiji je skupina od jedanaest osoba koje stoje ispred štanda s balonima. Osobe su odjevene u bijele majice s logotipom koji uključuje višebojni otisak ruke i tekst, ali specifični detalji logotipa nisu jasno vidljivi. Štand je ukrašen raznobojnim balonima, a iza njega se nalazi zgrada bijele boje. Atmosfera na slici djeluje svečano i kao da je povezana s nekim događajem ili promocijom.
Foto: Udruga Budi dobro

Glavni cilj Udruge ‘Budi dobro’ je prevencija raka te unapređivanje kvalitete života oboljelih i liječenih od raka i njihovih obitelji pružanjem profesionalne i volonterske pomoći te psihološke, psihosocijalne i duhovne pomoći

Udruga ‘Budi dobro’ obilježila je 25. svibnja 2024. godine petu  godišnjicu djelovanja druženjem s građanima i upoznavanjem s programima u centru Samobora.

Udrugu za prevenciju raka i pomoć oboljelima ‘Budi dobro’ osnovalo je petoro kolega liječnika 2019. godine u Samoboru, sa sjedištem u Rudama. Glavni cilj im je prevencija raka te unapređivanje kvalitete života oboljelih i liječenih od raka i njihovih obitelji pružanjem profesionalne i volonterske pomoći te psihološke, psihosocijalne i duhovne pomoći.

Već pet godina, njihov je moto – Učiniti nešto dobro za svoju zajednicu. A sa zajednicom su se i družili ove subote prijepodne na glavnom trgu u Samoboru gdje su građane upoznavali sa svojim programom rada. – U tijeku našeg rada, i danas ovdje u Samoboru, želimo pružiti važne informacije o zdravom načinu života, prepoznavanju rizičnih faktora i redovitim pregledima koji mogu pomoći u ranoj dijagnozi ili čak sprječavanju pojave raka. S druge strane,  oboljelima od raka je potrebna podrška kako bi lakše prošli kroz proces liječenja. Mi im pružamo emocionalnu podršku, savjetovanje, informacije o dostupnim tretmanima i pomažemo u prevladavanju strahova s kojima se suočavaju tijekom bolesti – naglašava Alma Majcan, jedna od osnivačica udruge.  Majcan dodaje kako imaju dvije važne poruke prema oboljelima i njihovim bližnjima, ali i prema nadležnima u zdravstvu. Jedna je iznimna važnost rehabilitacije tijela, uma i duha oboljelih. -Dokaz tome je 130 korisnika-oboljelih osoba koji su sudjelovali u projektu ‘Tjelesni i duhovi oporavak onoloških bolesnika na otoku zdravlja i vitalnosti (otok Lošinj), a čijim smo anonimnim evaluacijama došli do jedinstvenog zaključka da je ova vrsta rehabilitacije izuzetno korisna i predlažemo da postane dostupna svim oboljelima bez obzira na vrstu raka, uz smjernice stručih društava.’ Druga je poruka nadležnima u sustavu zdravstva da, u skladu s nedavno donesenim novim Akcijskim planom protiv raka, u zdravstveni sustav uvedu sveobuhvatnu rehabilitaciju, tijela, uma i duha oboljelih od raka, prema smjernicama stručnih društava i financiranu od strane HZZO-a. -Na taj bismo način potakli razvoj programa i projekata brojnih institucija, organizacija, tijela i udruga koje bi se razvijale s ciljem dodatne pomoći i poboljšanja kvalitete života osoba s rakom u svim fazama bolesti – poručila je  Majcan.

Danas gotovo nema obitelji koja se nije susrela s rakom. Broj novooboljelih u stalnom je porastu, a svaki treći stanovnik Hrvatske suočava se s tom dijagnozom. Projekt ‘Tjelesni i duhovni oporavak onkoloških bolesnika na otoku zdravlja i vitalnosti’ osmišljen je kao iskorak prema zdravlju, nakon operativnog zahvata bilo koje zloćudne bolesti, kemoterapije ili zračenja i provodi se na otoku Lošinju. Namijenjen je svim onkološkim bolesnicima koji mogu samostalno boraviti nekoliko dana izvan svog doma. Ivana Šimunić je jedna od oboljelih osoba, koja je polaznica projekta, a i sama se nakon pozitivnih iskustava uključila u rad udruge i pomoć drugima. -Zahvalna sam što sam imala prilike sudjelovati u projektu na Lošinju. Osim što mi je donio oporavak, dobila sam nova znanja i motivaciju za promjenu navika. Kombinacija različitih aktivnosti, razmjena iskustava i podrške je ono što ovaj program čini vrijednim.  Predavanje ‘Sve je u glavi’ izdvojila bih kao najkorisnije, a s Lošinja sam u svakodnevni život prenijela redovno vježbanje, vježbe disanja, hodanje i početak dana s nečim zdravim – istaknula je Šimunić. Program na otoku Lošinju uključuje: medicinske vježbe disanja i opuštanja u ljekovitim borovim šumama, medicinska stručna predavanja, rad u grupi psihoterapeutom, radionice o zdravoj prehrani i ljekovitom bilju, duhovno meditativne sadržaje.

Nažalost, svjedoci smo da u našoj sredini bolesnika s rakom svakim danom ima sve više te je velika potreba za sveobuhvatnom skrbi. Ona osigurava da oboljeli od raka dobiju potrebnu podršku na svim razinama – fizički, emocionalno, socijalno i duhovno – što može značajno poboljšati njihovu kvalitetu života i ishod bolesti.

Udruga pruža pomoć oboljelima od svih oblika raka kroz nekoliko projekata. Svojim članovima redovno pružaju psihološku podršku – od psihoterapeuta s dugogodišnjim iskustvima moguće je dobiti individualnu psihološku podršku ili podršku putem Zoom aplikacije.

Projekt ‘Hrana kao lijek’ pokrenut je s namjerom da se na jednom mjestu objave praktični savjeti za pravilnu prehranu.

Za trenutke odmora te prakticiranje duhovnosti na web stranici mogu se pronaći razni sadržaji poput glazbe, knjiga i fotografija te molitvi.

Vježbe disanja i opuštanja u prostorijama udruge namijenjene su onkološkim bolesnicima na području Samobora i okolice, kao i osobama čiji su roditelji oboljeli od raka.

Fitoterapija je medicinska disciplina koja kao izvor ljekovitih tvari koristi biljke, a udruga organizira radionice na tu temu. Kreativna radionica namijenjena je članovima i prijateljima Udruge svih dobnih skupina s dobrom voljom za druženje i kreativno izražavanje, a organiziraju se i susreti liječenih bolesnika.

Udurga Budi dobro upješno je provela EU projekt ‘Zajedno činimo dobro’, projekt razvoja organizacija civilnog društva, zajedno s partnerima u projektu Udruga osoba s invaliditetom Sinergija Samobor i Volonterski centar ‘Kad bi svi…’, gdje smo poboljšali kvalitetu života osoba s invaliditetom i bolesnika s rakom.

Pomoć za onkološke bolesnike pruža cjelovitu podršku koja ide i iznad medicinske skrbi, omogućujući im da se osjećaju podržano, informirano i što sgurnije tijekom njihovog ‘putovanja s rakom’. Udruga dalje nastavlja sa svim aktivnostima stvarajući korisnicima osjećaj podrške i zajedništva u teškim trenucima.

U toku druženja, članovi udruge podijelili su i znanje o izradi zdravih smoothie napitaka koje su dijelili prolaznicima.

Obilježavanje petogodišnjeg rada nastavit će se svečanošću i predavanjem ‘Sve je u glavi – i zdravlje i bolest’ neurologa Medicinskog fakulteta i Instituta za mozak Gorana Ivkića koje će se održati u utorak 11. lipnja 2024. godine u 19:30 sati u Kinu Samobor.

In Portal

Nastavite čitati
Oglas Zagreb2025 boccia

Kutak za stručnjake

Bipolarni poremećaj ili život između krajnosti

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji su četiri osobe koje nose bijele košulje i izražavaju različite geste rukama. Prva osoba s lijeva drži stisnutu šaku, dok druga i treća osoba pokazuju palac gore s obje ruke. Četvrta osoba ima otvorene dlanove s raširenim prstima. Izgleda kao da svi komuniciraju neverbalno, možda izražavaju podršku, radost ili pozitivnu energiju.
Foto: Pixabay

Bipolarni poremećaj ne mora biti prepreka za ostvarenje osobnih i profesionalnih ciljeva – uz odgovarajuću pomoć, moguće je voditi kvalitetan i ispunjen život

Bipolarni poremećaj je mentalni poremećaj koji karakteriziraju nagle i ekstremne promjene raspoloženja – od maničnih epizoda, kada osoba osjeća pojačanu energiju, euforiju i smanjenu potrebu za snom, do depresivnih epizoda koje donose duboku tugu, bezvoljnost i osjećaj beznađa.

Te promjene ne odnose se na uobičajene oscilacije raspoloženja koje svi ponekad doživimo, već su intenzivne, dugotrajne i značajno utječu na svakodnevno funkcioniranje.

Bipolarni poremećaj obično se javlja u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, no može se razviti i kasnije.

Postoje različiti oblici poremećaja, a najpoznatiji su bipolarni poremećaj tipa I i tipa II. Tip I uključuje barem jednu maničnu epizodu, dok tip II uključuje blaže manične epizode, poznate kao hipomanija, u kombinaciji s težim depresivnim fazama.

Pravovremena dijagnoza i liječenje, koje najčešće uključuje kombinaciju lijekova i psihoterapije, omogućuju mnogim osobama da vode ispunjen i produktivan život.

Unatoč stigmi koja često prati mentalne poremećaje, mnoge slavne osobe odlučile su javno govoriti o svom iskustvu s bipolarnim poremećajem, doprinoseći tako razumijevanju i prihvaćanju ove dijagnoze.

Catherine Zeta-Jones, poznata glumica i dobitnica Oscara, otvoreno je govorila o svojoj borbi s bipolarnim poremećajem tipa II. Nakon što se suočila s velikim stresom zbog suprugove borbe s rakom, potražila je pomoć i danas se aktivno zalaže za destigmatizaciju mentalnih bolesti.

Demi Lovato, pjevačica i glumica, dijagnosticirana je s bipolarnim poremećajem nakon što je potražila stručnu pomoć zbog problema s ovisnostima i emocionalnim nestabilnostima. Svojim javnim nastupima i dokumentarcima koristi svoju platformu kako bi pomogla drugima da se ne osjećaju sami.

Kanye West, kontroverzni reper i producent, također je govorio o svom iskustvu s bipolarnim poremećajem. Iako njegove izjave i ponašanje ponekad izazivaju podijeljene reakcije, njegova javna priznanja potaknula su mnoge da se zainteresiraju za dublje razumijevanje poremećaja.

Carrie Fisher, legendarna glumica poznata po ulozi princeze Leie u ‘Ratovima zvijezda’, bila je jedna od prvih javnih osoba koja je otvoreno govorila o svom bipolarnom poremećaju, još u vrijeme kad su mentalne bolesti bile snažno stigmatizirane. Njezina iskrenost i humor inspirirali su mnoge, a njezina knjiga ‘Wishful Drinking’ i dalje je relevantna u borbi za mentalno zdravlje.

Na popisu su i Selena Gomez, Mariah Carey, Jean-Claude Van Damme, Mel Gibson, Russell Brand, Kurt Cobain, Amy Winehouse, Marilyn Monroe, Frank Sinatra, Sinead O’Connor, David Harbour, Mike Tyson.

Iskustva poznatih osoba pokazuju da bipolarni poremećaj ne bira prema statusu, uspjehu ili slavi. Upravo suprotno – njihova priča podsjeća nas da se mentalne poteškoće mogu dogoditi svakome i da je ključno pružiti podršku, razumijevanje i prihvaćanje.

Otvoreni razgovori o mentalnom zdravlju pomažu u rušenju predrasuda i ohrabruju ljude da potraže pomoć bez srama. Bipolarni poremećaj ne mora biti prepreka za ostvarenje osobnih i profesionalnih ciljeva – uz odgovarajuću pomoć, moguće je voditi kvalitetan i ispunjen život.

Nastavite čitati

Kutak za stručnjake

Kad ljubav prelazi granicu manipulacije dobijemo love bombing

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji su prikazani mladić i djevojka koji vode ozbiljan razgovor u zatvorenom prostoru ispred zavjesa neutralnih tonova. Djevojka, svijetle kose i s naočalama, odjevena je u svijetli komplet s crnom majicom, dok mladić nosi sivu sportsku majicu. Oboje izgledaju emocionalno angažirano – djevojka djeluje zbunjeno ili pomalo frustrirano, dok mladić gestikulira rukama kao da nešto objašnjava ili pokušava opravdati. Njihov govor tijela i izrazi lica upućuju na nesuglasice ili raspravu, a atmosfera fotografije prenosi osjećaj napetosti i nerazumijevanja.
Foto: Pexels

Prepoznavanje ovog obrasca ponašanja ključno je za postavljanje zdravih granica i očuvanje osobne autonomije. Istinska ljubav i bliskost razvijaju se postupno, kroz međusobno poštovanje, slobodu i autentičnu povezanost – bez pritiska, bez žurbe i bez emocionalne ovisnosti

Love bombing je pojam koji opisuje oblik emocionalne manipulacije u kojem jedna osoba drugu zatrpava pretjeranim iskazima pažnje, ljubavi, darovima i komplimentima, najčešće s ciljem da je što brže emocionalno veže za sebe.

Iako na prvi pogled može djelovati kao iskren izraz ljubavi i privrženosti, riječ je o obrascu ponašanja koji iza svoje privlačne fasade često skriva potrebu za kontrolom, dominacijom i emocionalnom moći nad drugom osobom.

Najčešće se love bombing pojavljuje u ljubavnim odnosima, posebice u njihovim počecima. Osoba koja koristi ovu taktiku vrlo brzo stvara osjećaj snažne povezanosti, govori o zajedničkoj budućnosti, neprestano se javlja, šalje poruke i komplimente te djeluje kao idealan partner.

Međutim, kada druga osoba počne emocionalno ovisiti o toj pažnji, dinamika odnosa se mijenja – dolazi do povlačenja, kritiziranja, kontrole i emocionalne ucjene. Osoba koja je prethodno bila obasipana ljubavlju sada se osjeća zbunjeno, krivom i nesigurnom, ali istovremeno još uvijek čezne za onom ‘verzijom’ partnera koju je upoznala na početku.

Osim u romantičnim vezama, love bombing se pojavljuje i u drugim područjima života. U obiteljskom kontekstu, roditelj ili drugi član obitelji može koristiti ovaj obrazac ponašanja kako bi nakon konflikta ili zlostavljanja ponovno uspostavio kontrolu kroz nagle izljeve nježnosti, darove ili pažnju. Takvo ponašanje često služi kao zamjena za iskreno suočavanje s problemima i stvara emocionalnu zbrku kod druge osobe, osobito djece.

U prijateljskim odnosima love bombing se očituje kao intenzivna potreba za bliskošću, gdje nova poznanstva prerastaju u posesivnost i emocionalnu ucjenu ako druga strana ne uzvraća jednakim intenzitetom. Prijatelj koji se čini kao netko tko vam stalno ugađa, poklanja stvari i stalno traži vašu pažnju, zapravo može imati skrivenu potrebu za kontrolom i emocionalnom ovisnošću.

Love bombing nije nepoznat ni u poslovnim odnosima. U toksičnim radnim okruženjima, nadređeni mogu koristiti ovakav pristup kako bi pridobili lojalnost zaposlenika. Novi zaposlenik se dočekuje s izrazima oduševljenja, pohvalama i lažnim prijateljstvom, ali nakon određenog vremena ta se dinamika mijenja u pritisak, očekivanja i emocionalno iscrpljivanje.

Posebno izražen oblik love bombinga prisutan je u sektama i kultovima, gdje se novi članovi dočekuju s pretjeranom toplinom, prihvaćanjem i pažnjom, stvarajući osjećaj zajedništva i sigurnosti. Takva atmosfera služi kao sredstvo manipulacije, jer kada se osoba emocionalno veže, lakše se izolira od vanjskog svijeta i prihvaća pravila zajednice bez kritičkog preispitivanja.

Love bombing je opasan jer u početku djeluje kao nešto pozitivno – svi želimo biti voljeni i cijenjeni. Međutim, kad intenzitet nije u skladu s vremenom i kontekstom, kad se osjećate preplavljeno i pod pritiskom da uzvratite istim intenzitetom, to može biti znak upozorenja.

Zdravi odnosi temelje se na međusobnom poštovanju, ravnoteži i vremenu koje je potrebno da se bliskost razvije prirodnim tijekom. Kad ljubav postane sredstvo kontrole, više nije ljubav – to je manipulacija.

Nastavite čitati

Kutak za stručnjake

Život s limfedemom – kako si pomoći prirodno i prehranom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji je prikazana osoba koja sjedi s obje ruke položene na tamnoplavu podlogu. Jasno je vidljiva značajna razlika između lijeve i desne ruke. Lijeva ruka je izrazito otečena — osobito u području šake, podlaktice i nadlaktice — što je karakterističan znak limfedema. Prsti na toj ruci djeluju zadebljano i natečeno, dok su prsti na drugoj ruci normalne veličine i oblika. Koža na otečenoj ruci izgleda zategnuto i glatko, što dodatno ukazuje na zadržavanje limfne tekućine. Desna ruka izgleda zdravo, što dodatno naglašava kontrast i jasno prikazuje kako limfedem može utjecati samo na jednu stranu tijela. Ova slika je dobar vizualni primjer za edukaciju o limfedemu i važnosti pravodobnog prepoznavanja simptoma.
Foto: Kreni Zdravo

Iako limfedem može djelovati kao ograničenje, uz pravilnu brigu, disciplinu i znanje, moguće je voditi kvalitetan i ispunjen život

Limfedem je kronično stanje koje nastaje kada dolazi do nakupljanja limfne tekućine u mekim tkivima, najčešće u rukama ili nogama.

Ova pojava rezultat je oštećenja ili opstrukcije limfnog sustava, koji inače ima ključnu ulogu u održavanju ravnoteže tjelesnih tekućina i obrani organizma od infekcija. Kada sustav ne može pravilno odvoditi limfu, tekućina se zadržava u tkivu, uzrokujući oticanje, osjećaj težine, zategnutost kože, pa i bol.

Iako limfedem nije izlječiv, uz odgovarajuću njegu i način života moguće je znatno ublažiti simptome i spriječiti pogoršanje.

Uzrok limfedema može biti prirođen, što se naziva primarnim limfedemom, i on se najčešće javlja zbog genetskih poremećaja u razvoju limfnih žila. Međutim, češći je sekundarni limfedem, koji nastaje kao posljedica kirurških zahvata, zračenja, infekcija ili malignih bolesti.

Najčešće pogađa osobe koje su liječene od raka dojke, ginekoloških karcinoma ili melanoma, no može se pojaviti i nakon ozbiljnijih ozljeda.

Terapija limfedema temelji se na kombinaciji više metoda. Kompresijska terapija jedna je od osnovnih, pri čemu se koriste elastični zavoji, posebne čarape ili rukavi kako bi se potaknuo protok limfe prema srcu.

Osim toga, ručna limfna drenaža, koju provode educirani terapeuti, pomaže u usmjeravanju limfne tekućine kroz alternativne putove.

Važno je redovito vježbati, ali s oprezom – umjerene, kontrolirane vježbe koje uključuju pokrete mišića, kao što su hodanje, plivanje ili joga, mogu biti vrlo korisne jer pokreti mišića prirodno potiču cirkulaciju limfe. Treba izbjegavati naporne aktivnosti koje mogu pogoršati stanje, kao i izlaganje visokim temperaturama koje dodatno šire krvne žile.

Koža u području limfedema mora se redovito njegovati i pažljivo čistiti. Suha, ispucana ili ozlijeđena koža lako može postati ulazno mjesto za bakterije, što povećava rizik od infekcija poput celulitisa. Zato se preporučuje svakodnevna hidratacija kože, nožna ili ručna higijena i izbjegavanje manjih ozljeda, uključujući rezove pri brijanju ili ubode insekata.

Veliku ulogu u kontroli limfedema ima i prehrana. Stručnjaci preporučuju protuupalni način prehrane, temeljen na svježem voću, povrću, cjelovitim žitaricama, zdravim mastima poput maslinovog ulja te ograničenju unosa soli i prerađene hrane. Višak kilograma dodatno opterećuje limfni sustav, pa održavanje zdrave tjelesne težine značajno olakšava simptome.

Osobe s limfedemom trebaju konzumirati dovoljno tekućine – iako zvuči paradoksalno, dehidracija zapravo može potaknuti zadržavanje vode u tijelu.

Zanimljivo je da limfni sustav, za razliku od krvnog, nema vlastitu ‘pumpu’ poput srca. Limfa se kreće tijelom zahvaljujući kretanju mišića i disanju. To znači da je i najjednostavnije ustajanje sa stolice, istezanje, pa čak i duboko disanje, korisno za poticanje protoka limfe. Zbog toga je redovito kretanje – koliko god blago bilo – temeljna svakodnevna praksa u borbi protiv limfedema.

Upravo o toj svakodnevnoj borbi svjedoči pacijentica kojoj je limfedem dijagnosticiran nakon operacije raka dojke.

– Prvih nekoliko mjeseci nisam znala što me snašlo. Ruka mi je oticala, bila je tvrda i bolna, nisam mogla normalno spavati, oblačiti se… U početku sam osjećala sram i izolaciju, pogotovo ljeti. Ali s vremenom sam shvatila da nisam sama. Naučila sam kako masirati ruku, kako je omotati kompresijskim zavojem, ali najvažnije – počela sam se kretati i mijenjati prehranu. Danas jedem puno više povrća, pijem vodu, izbacila sam sol i šećer. I ono najvažnije, ne odustajem. Naučila sam slušati svoje tijelo i njegov ritam. Nije lako, ali može se živjeti normalno, samo treba strpljenja i upornosti – kazala je pacijentica.

Iako limfedem može djelovati kao ograničenje, uz pravilnu brigu, disciplinu i znanje, moguće je voditi kvalitetan i ispunjen život. Rano prepoznavanje simptoma, pravodobna terapija i promjene u životnim navikama čine razliku – jer kada limfa ne može teći prirodno, naše tijelo traži našu pomoć.

Nastavite čitati

U trendu