Prošli puta obećali smo nešto napisati o ‘iskustvima s raznih strana svijeta, i onim dobrim, i onim lošima’.
Postoje dva modela četverodnevnog radnog tjedna. Skraćeni radni tjedan u kojem zaposlenici rade 8 sati dnevno 4 dana, a slobodna su im 3 dana (petak, subota i nedjelja) i komprimirani radni tjedan u kojem zaposlenici rade 10 sati dnevno 4 dana, a slobodna su im 3 dana (petak, subota i nedjelja).
Prednosti skraćenog radnog tjedna: bolja ravnoteža između privatnog i poslovnog života, manje stresa, veća produktivnost i viši stupanj kreativnosti, manji gubitak vremena na putovanje na posao i s posla i financijska ušteda, privlačenje i zadržavanje kvalitetnog kadra.
Nedostaci skraćenog radnog tjedna: potencijalna mogućnost smanjenja plaća te dodataka na plaće, poteškoće u planiranju i izradi rasporeda radnog vremena, lošija i manje ažurna komunikacija s klijentima koji žele brze odgovore.
Prednosti komprimiranog radnog tjedna: dodatni slobodni dan, bolja ravnoteža privatnog i poslovnog vremena, zaposlenik zadržava punu plaću i beneficije, manji gubitak vremena na putovanje na posao i s posla i financijska ušteda.
Nedostaci komprimiranog radnog tjedna: znatno niža produktivnost na kraju radnog dana, veća iscrpljenost zaposlenika, određena radna mjesta nisu prikladna za ovakav model rada, nedostatak osoblja u određenom periodu.
Vele da je Novi Zeland među prvima posegnuo za eksperimentalnim uvođenjem četverodnevnog skraćenog radnog tjedna s pozitivnim rezultatima: unapređenje poslovanja, bolji rezultati rada i povećano zadovoljstvo radnika.
Belgija je u sklopu svoje ekonomske reforme tržišta rada, predložila komprimirani radni tjedan, uz napomenu da taj model ne bi bio obvezatan i uz očekivanje da će ova mjera belgijsku ekonomiju učiniti produktivnijom i dinamičnijom.
Island je testirao model skraćenog radnog tjedna prvo u javnom sektoru, skraćujući broj radnih sati s 40 na 35 ili 36 sati, bez smanjivanja plaća. Produktivnost je ostala ista ili se povećala, izvršene usluge nisu gubile niti na kvaliteti niti na količini, a zadovoljstvo radnika znatno je poraslo. Od 2019. islandski su sindikati uspjeli postići trajno smanjenje radnih sati za nekoliko desetaka tisuća svojih članova tako da je čak 86% radne populacije na Islandu iskoristilo mogućnost skraćenog radnog tjedna.
U Hrvatskoj je ovaj model poslovanja prva uvela konzultantska tvrtka za poslovno savjetovanje imena ‘Logička matrica’, započevši 2018. šestomjesečni pilot-projekt pod motom ‘plaća je bitna, ali slobodno vrijeme je neprocjenjivo’. U početku je samo jedan zaposlenik, rotacijom po abecednom redu, odrađivao 4 dana u tjednu, a kako su rezultati bili jako dobri, cijeli se posao potom organizirao po tom modelu. U tvrtki ‘LQ’ uvođenje skraćenog radnog tjedna povećalo je produktivnost za 40% uz veliki porast zadovoljstva zaposlenika.
Ali kao što to u životu obično biva, ništa crno-bijelo nije, niti se samo pravocrtnom putanjom kreće. Stoga se niti jednu odluku, pa tako i ovu, ad hoc i naprečac ne smije donijeti. Jedan od prvih savjeta, koji dolazi sa svih strana svijeta, jest provesti pilot-projekt na malom broju ispitanika, provjeriti financijske, komercijalne i ine pokazatelje jer iako bi radni tjedan potencijalno bio skraćen, posao se mora jednako kvalitetno i u zadanom roku odraditi.
A kako svaki put počinje prvim korakom, je li ovo možda novi izazov za zaštitne i integrativne radionice jer osobe s invaliditetom zapošljavaju, što dodatnu potrebu i evaluaciju nekog od oblika skraćivanja radnog tjedna zahtijeva?!
Bilo bi dobro pilot-projekt po nekom od opisanih obrazaca (ili nekom nespomenutom, a fleksibilnijem i osobama s invaliditetom primjerenijem) kreirati, implementirati i rezultate pratiti, (kao što smo desetljećima vrlo uspješno činili i ‘onima gore’, kao modele za cijelu Lijepu našu uspješno predlagali), jer i ovo je, možda, jedan od puteva ka održivosti ovog sustava.
‘Tko hoće, nađe način, a tko neće traži izgovor’, običavali smo govoriti ‘Sljeme pokrećući’, jer preživljavaju oni koji se na vrijeme prilagode, a ne oni koji samo ‘manu s neba’ čekaju.