Poveži se s nama

in MREŽA

POVIJEST BRAILLEOVA PISMA Dodir koji otvara svijet riječi

Objavljeno

/

Brailleovo pismo ne predstavlja samo sustav pisanja za slijepe; ono je simbol nevjerojatne ljudske izdržljivosti i želje za obrazovanjem. Ova inovacija transformirala je živote mnogih, omogućavajući im da dožive ljepotu pisane riječi kroz dodir

Brailleovo pismo, taktilni sustav pisanja i čitanja za slijepe i slabovidne, predstavlja nevjerojatno važan korak prema inkluziji i pristupu obrazovanju za osobe s oštećenjem vida. Njegova povijest ima duboke korijene, a razvoj Brailleova pisma predstavlja izuzetan je primjer inovacije i odlučnosti pojedinca da premosti izazove koje postavlja gubitak vida.

Louis Braille

Priča započinje u 19. stoljeću u Francuskoj, s mladim Louisom Brailleom, rođenim 1809. godine. Louis je postao slijep kao dijete nakon nesreće u radionici svog oca, kožara. No, unatoč svom invaliditetu, Louis je pokazao nevjerojatnu radoznalost i volju za učenjem.

Tactile Writing System

Godine 1821., kao dvanaestogodišnjak, Louis je došao u dodir s dotad postojećim sustavom taktilnog pisanja poznatim kao ‘Night Writing’. Razvijen od strane Charlesa Barbiera, ovaj sustav omogućavao je vojnicima da komuniciraju noću bez upotrebe svjetlosti. Međutim, ‘Night Writing’ nije bio praktičan za upotrebu u svakodnevnom životu.

Razvoj Brailleova pisma

Odlučan unaprijediti sustav, Louis Braille je, u samo 15 godina, stvorio svoj vlastiti sustav pisanja temeljen na osjećaju dodira. Inspiriran ‘Night Writingom’, Brailleov sustav se sastoji od šest točkica poredanih u dvije kolone, svaka kolona s tri točke. Ovaj genijalni dizajn omogućuje 63 različite kombinacije, uključujući i praznu kombinaciju, što je omogućilo predstavljanje slova, brojeva i matematičkih simbola.

Prihvaćanje u Institutu za slijepe

Godine 1824., Brailleov sustav je službeno prihvaćen u Institutu za slijepe u Parizu, gdje je Louis Braille bio učitelj. Unatoč nekim početnim otporima, Brailleovo pismo brzo je pokazalo svoju snagu u obrazovanju slijepih. Omogućavalo je pristup čitanju i pisanju na način koji je bio brz, učinkovit i intuitivan.

Širenje utjecaja Brailleova pisma

Unatoč tome što je prvo prihvaćeno u Francuskoj, Brailleovo pismo je postalo međunarodni standard za pismenost među slijepima. Uspješno se proširilo diljem svijeta, prilagođavajući se raznim jezicima i kulturama. Postalo je ključnim alatom za obrazovanje slijepih osoba, pružajući im pristup književnosti, znanju i društvenoj inkluziji.

Suvremene inovacije

Danas, uz razvoj tehnologije, Brailleovo pismo i dalje ostaje relevantno. Moderni uređaji za slijepe često koriste Brailleovu tehniku, a elektronički uređaji s Brailleovim prikazima osiguravaju digitalnu integraciju. No, unatoč tehnološkom napretku, Brailleovo pismo ostaje esencijalnim dijelom obrazovanja i kulturne baštine slijepih osoba.

In Portal

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

in MREŽA

Završila obnova Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje dječje igralište na otvorenom okruženo zelenilom. Na igralištu se nalaze razne sprave za igru, uključujući klackalicu, tobogan i ljuljačke. Podloga igrališta je prekrivena sigurnosnim materijalom crvenkaste boje. Benčevi su postavljeni oko igrališta za sjedenje, a okružuju ih dobro održavani travnjaci i drveće koje pruža hlad. Oprema na igralištu je moderna i izgleda u odličnom stanju.
Foto: Centar Slava Raškaj

Sam projekt je trajao 44 mjeseca i obnovljeno je školsko krilo zgrade, napravljen je senzorni park i zamijenili su azbestni krov. Posebno je važan senzorni park jer su korisnici dobili rehabilitacijski prostor na otvorenom površine oko 1000 m²

U Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj 29. veljače 2024. godine završena je obnova objekta financirana sredstvima iz Europske unije.

Obnova centra realizirana je u sklopu projekta Slavimo život zajedno, a održali su i panel na kojem su sudjelovali razni dionici koji su ovaj projekt prepoznali kao primjer dobre prakse.

Centar ima oko 600 korisnika koji su djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, od najranije dobi pa do navršenih 30 godina života.

Cilj ovog projekta bio je rekonstruirati, prilagoditi i opremiti socijalnu infrastrukturu Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj Zagreb i Centra za odgoj i obrazovanje Tuškanac za pružanje izvaninstitucijskih usluga s ciljem prevencije institucionalizacije i razvoja mreže izvaninstitucijskih usluga i službi podrške u zajednici.

Sam projekt je trajao 44 mjeseca i obnovljeno je školsko krilo zgrade, napravljen je senzorni park i zamijenili su azbestni krov. Posebno je važan senzorni park jer su korisnici dobili rehabilitacijski prostor na otvorenom površine oko 1000 m².

Projekt je osigurao kvalitetniji odgovor na rastuću potrebu za pružanjem usluga boravka, rane intervencije, psihosocijalne podrške te pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja za djecu i mlade s teškoćama u razvoju te odrasle osobe s invaliditetom.

Napravljenim su zadovoljni i roditelji korisnika jer neka od djece u Centar dolaze godinama, napreduju i postižu velike rezultate.

Centar Slave Raškaj Zagreb je nositelj projekta, a partneri su Centar za odgoj i obrazovanje Tuškanac i Društvo za socijalnu podršku.

Projekt je u potpunosti financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u iznosu od 13.112.440,00 kuna. Provedba je započela 4. lipnja 2019. ugovaranjem usluga pomoći u pripremi dokumentacije za prijavu projekta na natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava.

Nastavi čitati

in MREŽA

ZEMLJA SAMURAJA Kako je to biti osoba s invaliditetom u Japanu

Objavljeno

/

Foto: Mainichi.jp

Satoshi Uematsu ubio je devetnaest ljudi samo zbog toga što su imali invaliditet, ali i osam godina nakon tog zločina ostaje otvoreno tegobno pitanje koje truje inače mirno i uređeno društvo: koliko zapravo Japanaca dijeli mišljenje masovnog ubojice kada je riječ o ljudima s invaliditetom?

Bilo je to prije osam godina, kada je pomahnitali Satoshi Uematsu počinio jedno od najgrozomornijih masovnih ubojstava u novijoj povijesti. Bio je zaposlenik staračkog doma Yamayuri En u kojemu su većinom boravili štićenici s invaliditetom.

U njegovu krvavom pohodu smrtno je stradalo devetnaest ljudi, a 26 njih teško ozlijeđeno. Kao motiv za ovaj zločin bez presedana ubojica je naveo da ‘osobe s invaliditetom stvaraju nesreću drugima, pa su tako ubojstva bila korisna za društvo’. Satoshi Uematsu, u svojoj 34. godini života, sada čeka smrtnu kaznu, ali i dalje ostaje otvoreno tegobno pitanje koje truje inače mirno i uređeno društvo: koliko zapravo Japanaca dijeli mišljenje masovnog ubojice kada je riječ o ljudima s invaliditetom?

To se pitanje postavlja i u dokumentarnom filmu ‘Fujiyama Cottonton’ koji svojim smirenim i spokojnim prikazom farme na kojoj rade osobe s invaliditetom želi publici pružiti jasan pogled na svakodnevne živote ljudi koje japansko društvo često drži u sjeni.

Izvorno zamišljen kao vapaj za bolji odnos šire društvene zajednice prema onima koji imaju neka tjelesna ili intelektualna ograničenja, na kraju je ipak imao optimističniji pristup. Redatelj Taku Aoyagi svejedno je bio jasan u svojoj namjeri, a to je razotkriti koliko je ‘zdravih Japanaca’ s razumijevanjem ili čak simpatijom dočekalo vijest o masovnom ubojstvu iz 2016. godine.

– Ono što me najviše motiviralo da napravim ovaj film bio je zločin u staračkom domu koji do danas ostaje sramotom za sve naše građane. Osjetio sam hitnost snimiti film zbog činjenice da je osuđenik na smrt Uematsu odredio vrijednost života mjereći ljude prema njihovu zdravstvenom stanju, a čini se kako je stvorena atmosfera da se njegov diskurs i dalje širi našim društvom – kaže redatelj Aoyagi.

U filmu Aoyagi pokušava pokazati publici kako ljudi u ustanovi za socijalnu skrb žive punim plućima, veselo i poletno komunicirajući s drugima i ostvarujući jednostavne želje i strasti, baš kao što to čine ljudi bez invaliditeta.

Rođen u prefekturi Yamanashi u središnjem Japanu, Aoyagi je kao dijete često posjećivao ustanovu socijalne skrbi za osobe s invaliditetom u kojoj je radila njegova majka. Za njega je to bilo sretno vrijeme, puno lijepih uspomena, no usto je i shvatio kako ti ljudi trpe nepravdu samo zbog toga što imaju invaliditet.

– Postoje brojne prepreke za takve osobe koje se žele povezati s ljudima izvan svojih ustanova, a to je dovelo do predrasuda u društvu – rekao je Aoyagi.

– Ali jednostavno je pogrešno da položaj osoba s invaliditetom bude određen strahom od nepoznatog. Želim da moj film bude prozor za neko bolje društvo u kojemu se ljudi ne kategoriziraju prema zdravstvenom stanju.

Film se sredinom veljače počeo prikazivati u Tokiju, a očekuje se da će ga svjetska publika uskoro moći pogledati na nekoj od streaming platformi.

Nastavi čitati

in MREŽA

Školica znakovnog jezika za djelatnike u turizmu

Objavljeno

/

Na fotografiji je osoba koja sjedi u invalidskim kolicima na plaži. Fokus je na ruci osobe koja drži kotač kolica, a pozadina prikazuje more i pijesak. Osoba nosi crnu odjeću i ima narukvicu na zapešću. Invalidska kolica imaju crni jastuk i metalnu konstrukciju s plavim detaljima na kotaču. U pozadini se pruža pogled na pješčanu plažu s valovima koji se razbijaju pod jakim sunčevim svjetlom.
Foto: Pixabay

Ovom aktivnošću žele olakšati pristup i ostvarivanje komunikacije turističkih djelatnika s gostima s oštećenjem sluha

Udruga Centar za razvoj vrijednosti provodi projekt pod nazivom ‘Pristupačan turizam – ljepote turizma za sve’.  Ovaj projekt je usmjeren na osnaživanje djelatnika u turizmu za kvalitetniji pristup osobama s invaliditetom kroz razvoj njihovih kompetencija za pružanje podrške i bolju komunikaciju s gostima s invaliditetom.

Također, u sklopu projekta postoje i aktivnosti za poboljšanje dostupnosti turističkih usluga za osobe s invaliditetom te poslovna savjetovanja o pristupačnosti objekata.

U edukativne aktivnosti uključuju se i sami djelatnici u turizmu koji pohađaju edukativne treninge o bontonu u komunikaciji s osobama s invaliditetom.

Isto tako, trenutno rade i na priručniku pristupačnog smještaja za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj na engleskom jeziku zbog velikog broja stranih turista. Tako će svim gostima s invaliditetom omogućiti da na jednom mjestu pronađu sve informacije o pristupačnim jedinicama. Priručnik je nastao na temelju smjernica koje su im same osobe s invaliditetom dale, ali i turističke zajednice različitih gradova na prostoru Republike Hrvatske.

– U sklopu aktivnosti projekta izradili smo i videe pod nazivom Školica znakovnog jezika koja se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela. U praktičnom dijelu nalazi se međunarodni znakovni jezik. Ova ‘Školica’ pomoći će djelatnicima u turizmu savladati osnovne izraze kako bi lakše pristupili i ostvarili komunikaciju s gostima iz Hrvatske ili inozemstva s oštećenjem sluha. Sve djelatnike u turizmu pozivamo da nam se jave ako su zainteresirani za rad na pristupačnom turizmu – poručili su iz udruge.

Za one koji možda još ne znaju Udruga Centar za razvoj vrijednosti sastoji se od malog tima pod vodstvom Marie Tomić Preiner, diplomirane psihologinje i socijalne radnice, a ujedno i osobe s cerebralnom paralizom. Stručni tim udruge svakodnevno ulaže veliki trud u postizanje velikih, ali i malih promjena kako bi pružio podršku i osnažio osobe s invaliditetom.

Udruga djeluje od 2012. godine i uz sve već navedeno, promiče socijalnu uključenost, zapošljavanje i dobrobit osoba s invaliditetom, te djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji.

Ako ste zainteresirani za rad na pristupčnom turizmu javiti se možete na emailove: senita.czrv@gmail.com, sara.czrv@gmail.com, lucija.czrv@gmail.com , marijana.czrr@gmail.com.

Nastavi čitati

U trendu