Poveži se s nama

in MREŽA

OSOBE S INVALIDITETOM U MEDIJSKOJ I MODNOJ INDUSTRIJI Tko, gdje i kako priča o invaliditetu?

Objavljeno

/

Ovo je ilustracija dvije osobe, jedne u invalidskim kolicima i druge stojeće, na plavoj pozadini s zelenim biljkama. Osoba u invalidskim kolicima nosi bijeli šešir i bijelu haljinu. Osoba koja stoji nosi plavu jaknu i bijele hlače. Osoba koja stoji drži mikrofon i čini se da intervjuira osobu u invalidskim kolicima.

Možemo reći da su osobe s invaliditetom nedovoljno prisutne u medijima kao kreatori sadržaja, a s tom činjenicom vjerojatno je povezana i činjenica da je sadržaja specijaliziranog za ovu tematiku nedovoljno

Da bi osobe s invaliditetom imale priliku ravnopravno sudjelovati u društvu, potrebno je promijeniti medijsku sliku o njima, jer mediji imaju moć oblikovati mišljenje javnosti. S tom tezom na umu počeli smo raditi na ovogodišnjoj seriji tekstova nazvanoj ‘Osobe s invaliditetom u medijskoj i modnoj industriji’.

Mediji su se danas više-manje sveli na oglasni prostor i senzacionalizam, a potonje je slučaj i kod izvještavanja o temama vezanim uz invaliditet i relevantnim za osobe s invaliditetom. Teme se mogu sažeti na herojske priče o svakodnevnim radnjama ili nesretnu sudbinu osoba s invaliditetom, uz iznimku povremenih korektnih izvještaja o aktivnostima udruga.

Da bi spomenute nepoželjne perspektive izbjegli, s promjenama moramo početi od nas samih i ne smijemo se prepustiti sažalijevanju i jadikovkama, poručili su kolege novinari u četvrtom tekstu serije. Ako želimo promjene, moramo dati drugačiju perspektivu, naglasak mora biti na znanju i vještinama, a o osobama s invaliditetom treba pisati kao da invaliditet ne postoji, zaključili su.

Ipak, da bi se glas osoba s invaliditetom mogao čuti, potrebni su neki preduvjeti – mediji moraju biti pristupačni, i fizički i što se tiče zapošljavanja i prilagodbe radnih uvjeta. Osim nekoliko specijaliziranih portala i radija, poput našeg portala ili Radija 92, mali broj medija trenutno zapošljava novinare s invaliditetom, što zbog predrasuda o njihovim mogućnostima, što zbog nestabilnog financiranja neprofitnih medija. Iako svjesni potrebe za širenjem opsega tema i broja novinarskih radnika s invaliditetom, često ne mogu ponuditi adekvatne honorare ili zaposlenje.

Na temelju navedenog možemo reći da su osobe s invaliditetom nedovoljno prisutne u medijima kao kreatori sadržaja, a s tom činjenicom vjerojatno je povezana i činjenica da je sadržaja specijaliziranog za ovu tematiku nedovoljno. Google pretraga pokazala je da nacionalna televizija ima samo jednu emisiju koja se bavi životom i pravima osoba s invaliditetom, ‘Normalan život’, u ne baš sjajnom terminu, četvrtkom u 11 ujutro na HRT1. Neke druge emisije sporadično propituju teme pristupačnosti, skrbi, osobne asistencije i druge aktualnosti.

‘Jedan plus jedan’ i ‘Šesto čulo’ emisije su koje možemo slušati na Hrvatskom radiju. Prva nastoji senzibilirati ‘javnost prema osobama s invaliditetom, a u tome joj pomažu javne osobe, pjevači, glumci, sportaši, umjetnici’, a druga je namijenjena osobama s invaliditetom sa svim temama i pitanjima koja ih zanimaju i tiču se njihova života’.

Na RTL-u i Novoj TV nema specijaliziranih emisija, ali Nova TV često izvještava o problematici, kroz emisiju Provjereno, Dnevnik ili neke zabavne emisije. Z1 televizija ima emisiju ‘Isti smo’ koju uređuju i vode osobe s invaliditetom, a lokalna televizija Trend TV radi emisiju poticajnog naziva i sadržaja ‘Mogu sve’.

‘Hodalica’ na Radio studentu emitira vijesti o novim događanjima, projektima i drugim zanimljivostima iz područja obrazovanja, zapošljavanja, zdravlja, slobodnog vremena i svih ostalih segmenata iz života mladih i osoba s invaliditetom. Emisiju je pokrenuo Hrvatski savez udruga za mlade i studente s invaliditetom ‘SUMSI’.

Emisija ‘Bez dlake na jeziku’ vrti se na Radiju Kastav, a u njoj, kako i ime govori, osobe s invaliditetom ‘svoju istinu govore onako kako znaju, govoreći ponekad i teško, zakinuti vrlo često u verbalnom izražavanju zbog svojih specifičnih dijagnoza’.  Radio emisija ‘Otkucaji srca’ emitira se na Radio Zelini, a sadržaj popunjava aktivnostima Udruge Srce.

Osim navedenih, druge emisije Google pretraga nije izbacila, ali pretpostavljamo da ih se može naći još nekoliko na lokalnim radijskim postajama. Iako ograničenog dometa, takve emisije puno znače lokalnom stanovništvu. Međutim, da bi utjecaj medija bio veći, velike medijske kuće trebale bi još više pažnje posvetiti sadržaju, odabiru gostiju i zapošljavanju osoba s invaliditetom.

Pisali smo u ranijim tekstovima kako je nužno više sadržaja posvećenog brojnim preprekama do potpune inkluzivnosti osoba s invaliditetom. Jednako tako, osobe s invaliditetom ne treba zvati da gostuju u emisijama samo o njihovim pravima i problemima s kojima žive, nego i u emisije koje će istaknuti njihovu stručnost i interese.

Nedostaje nam i upoznavanje s različitim oblicima invaliditeta, a zajedno s tim i edukacija o drugačijim načinima na koje se nešto može napraviti i nesvakidašnjim vještinama koje osoba može steći. Na primjer, osobi koja nije slijepa teško je zamisliti kako se slijepi glumac orijentira na kazališnim daskama, a osobi koja u jednoj ruci drži iglu za heklanje, dok drugom zateže vunu neobično je da se heklati može i jednom rukom. Možda smo čuli da se osobe koje komuniciraju znakovnim jezikom drugačije, direktnije izražavaju, ali ne znamo što to zapravo znači i da se ne trebamo vrijeđati ako nam gluha osoba kaže da smo debeli.

Nadalje, za potpuno korištenje medija u svrhu poboljšanja društva potrebna je i prilagodba samog sadržaja. U Izvješću o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2022. ona ističe da ‘u dosadašnjim programima (posebno televizijskim) nema dovoljno emisija i sadržaja namijenjenih i prilagođenih za praćenje od strane djece i mladih s oštećenjima sluha’. Mala djeca do školske dobi ne mogu koristiti takozvane plutajuće titlove, jer ne znaju čitati, pa takav sadržaj treba prilagoditi na drugačiji način. Zato je potrebno upoznati društvo sa samim postojanjem, a onda i primjenom znakovnog jezika, navodi ona.

Također navodi da još više sadržaja treba biti prevođeno, iako HRT ima trend povećanja dnevne količine sadržaja prilagođenog titlovanjem ili prijevodom na hrvatski znakovni i plan rasta s trenutnih 480 minuta do 580 minuta u 2027.

Prilagođeni sadržaj neophodan je djeci s teškoćama u razvoju, kako bi njihovo odrastanje bilo ispunjenije i kvalitetnije. Zatim, neophodan je osobama s invaliditetom, kako bi imali jednako pravo na praćenje sadržaja – bilo kulturnog, informativnog, znanstvenog, zabavnog ili nekog drugog – kao i osobe bez invaliditeta. K tome, podsjetimo, pandemija koronavirusa i potresi koji su pogodili Zagreb, Petrinju, Sisak i njihovu okolicu pokazali su da su osobe s invaliditetom ostale zakinute za važne informacije, a to im u nekim slučajevima može ugroziti život.

Sve su navedene pretpostavke nužne da bi mediji ispunili svoju ulogu – informiranja javnosti i uključivanja svih zainteresiranih aktera u rad na informiranju. Važno je, kao što smo već naveli, da se fokus makne s invaliditeta i stavi na kvalitetu obavljanja zadataka, jednako kao što je u modnoj industriji važno da se modele s invaliditetom ne zapošljava zbog invaliditeta, nego zato što kvalitetno i sa žarom rade svoj posao.

Prostor za poboljšanje i borbu je velik, a iako do nas možda još nisu došle, postoji i dosta pozitivnih priča koje čuče u nekoj lokalnoj zajednici ili u različitim kutcima svijeta. Dio medija trudi se prenijeti te priče, a pridonijeti može i svatko od nas – tako da pronađe one koje ga interesiraju i potiču da uči i radi ono što ga zanima, da uči o drugima i da tako zajedno gradimo međusobno razumijevanje i prihvaćanje različitosti.

Ana Vragolović

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

in MREŽA

Završila obnova Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje dječje igralište na otvorenom okruženo zelenilom. Na igralištu se nalaze razne sprave za igru, uključujući klackalicu, tobogan i ljuljačke. Podloga igrališta je prekrivena sigurnosnim materijalom crvenkaste boje. Benčevi su postavljeni oko igrališta za sjedenje, a okružuju ih dobro održavani travnjaci i drveće koje pruža hlad. Oprema na igralištu je moderna i izgleda u odličnom stanju.
Foto: Centar Slava Raškaj

Sam projekt je trajao 44 mjeseca i obnovljeno je školsko krilo zgrade, napravljen je senzorni park i zamijenili su azbestni krov. Posebno je važan senzorni park jer su korisnici dobili rehabilitacijski prostor na otvorenom površine oko 1000 m²

U Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj 29. veljače 2024. godine završena je obnova objekta financirana sredstvima iz Europske unije.

Obnova centra realizirana je u sklopu projekta Slavimo život zajedno, a održali su i panel na kojem su sudjelovali razni dionici koji su ovaj projekt prepoznali kao primjer dobre prakse.

Centar ima oko 600 korisnika koji su djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, od najranije dobi pa do navršenih 30 godina života.

Cilj ovog projekta bio je rekonstruirati, prilagoditi i opremiti socijalnu infrastrukturu Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj Zagreb i Centra za odgoj i obrazovanje Tuškanac za pružanje izvaninstitucijskih usluga s ciljem prevencije institucionalizacije i razvoja mreže izvaninstitucijskih usluga i službi podrške u zajednici.

Sam projekt je trajao 44 mjeseca i obnovljeno je školsko krilo zgrade, napravljen je senzorni park i zamijenili su azbestni krov. Posebno je važan senzorni park jer su korisnici dobili rehabilitacijski prostor na otvorenom površine oko 1000 m².

Projekt je osigurao kvalitetniji odgovor na rastuću potrebu za pružanjem usluga boravka, rane intervencije, psihosocijalne podrške te pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja za djecu i mlade s teškoćama u razvoju te odrasle osobe s invaliditetom.

Napravljenim su zadovoljni i roditelji korisnika jer neka od djece u Centar dolaze godinama, napreduju i postižu velike rezultate.

Centar Slave Raškaj Zagreb je nositelj projekta, a partneri su Centar za odgoj i obrazovanje Tuškanac i Društvo za socijalnu podršku.

Projekt je u potpunosti financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u iznosu od 13.112.440,00 kuna. Provedba je započela 4. lipnja 2019. ugovaranjem usluga pomoći u pripremi dokumentacije za prijavu projekta na natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava.

Nastavi čitati

in MREŽA

ZEMLJA SAMURAJA Kako je to biti osoba s invaliditetom u Japanu

Objavljeno

/

Foto: Mainichi.jp

Satoshi Uematsu ubio je devetnaest ljudi samo zbog toga što su imali invaliditet, ali i osam godina nakon tog zločina ostaje otvoreno tegobno pitanje koje truje inače mirno i uređeno društvo: koliko zapravo Japanaca dijeli mišljenje masovnog ubojice kada je riječ o ljudima s invaliditetom?

Bilo je to prije osam godina, kada je pomahnitali Satoshi Uematsu počinio jedno od najgrozomornijih masovnih ubojstava u novijoj povijesti. Bio je zaposlenik staračkog doma Yamayuri En u kojemu su većinom boravili štićenici s invaliditetom.

U njegovu krvavom pohodu smrtno je stradalo devetnaest ljudi, a 26 njih teško ozlijeđeno. Kao motiv za ovaj zločin bez presedana ubojica je naveo da ‘osobe s invaliditetom stvaraju nesreću drugima, pa su tako ubojstva bila korisna za društvo’. Satoshi Uematsu, u svojoj 34. godini života, sada čeka smrtnu kaznu, ali i dalje ostaje otvoreno tegobno pitanje koje truje inače mirno i uređeno društvo: koliko zapravo Japanaca dijeli mišljenje masovnog ubojice kada je riječ o ljudima s invaliditetom?

To se pitanje postavlja i u dokumentarnom filmu ‘Fujiyama Cottonton’ koji svojim smirenim i spokojnim prikazom farme na kojoj rade osobe s invaliditetom želi publici pružiti jasan pogled na svakodnevne živote ljudi koje japansko društvo često drži u sjeni.

Izvorno zamišljen kao vapaj za bolji odnos šire društvene zajednice prema onima koji imaju neka tjelesna ili intelektualna ograničenja, na kraju je ipak imao optimističniji pristup. Redatelj Taku Aoyagi svejedno je bio jasan u svojoj namjeri, a to je razotkriti koliko je ‘zdravih Japanaca’ s razumijevanjem ili čak simpatijom dočekalo vijest o masovnom ubojstvu iz 2016. godine.

– Ono što me najviše motiviralo da napravim ovaj film bio je zločin u staračkom domu koji do danas ostaje sramotom za sve naše građane. Osjetio sam hitnost snimiti film zbog činjenice da je osuđenik na smrt Uematsu odredio vrijednost života mjereći ljude prema njihovu zdravstvenom stanju, a čini se kako je stvorena atmosfera da se njegov diskurs i dalje širi našim društvom – kaže redatelj Aoyagi.

U filmu Aoyagi pokušava pokazati publici kako ljudi u ustanovi za socijalnu skrb žive punim plućima, veselo i poletno komunicirajući s drugima i ostvarujući jednostavne želje i strasti, baš kao što to čine ljudi bez invaliditeta.

Rođen u prefekturi Yamanashi u središnjem Japanu, Aoyagi je kao dijete često posjećivao ustanovu socijalne skrbi za osobe s invaliditetom u kojoj je radila njegova majka. Za njega je to bilo sretno vrijeme, puno lijepih uspomena, no usto je i shvatio kako ti ljudi trpe nepravdu samo zbog toga što imaju invaliditet.

– Postoje brojne prepreke za takve osobe koje se žele povezati s ljudima izvan svojih ustanova, a to je dovelo do predrasuda u društvu – rekao je Aoyagi.

– Ali jednostavno je pogrešno da položaj osoba s invaliditetom bude određen strahom od nepoznatog. Želim da moj film bude prozor za neko bolje društvo u kojemu se ljudi ne kategoriziraju prema zdravstvenom stanju.

Film se sredinom veljače počeo prikazivati u Tokiju, a očekuje se da će ga svjetska publika uskoro moći pogledati na nekoj od streaming platformi.

Nastavi čitati

in MREŽA

Školica znakovnog jezika za djelatnike u turizmu

Objavljeno

/

Na fotografiji je osoba koja sjedi u invalidskim kolicima na plaži. Fokus je na ruci osobe koja drži kotač kolica, a pozadina prikazuje more i pijesak. Osoba nosi crnu odjeću i ima narukvicu na zapešću. Invalidska kolica imaju crni jastuk i metalnu konstrukciju s plavim detaljima na kotaču. U pozadini se pruža pogled na pješčanu plažu s valovima koji se razbijaju pod jakim sunčevim svjetlom.
Foto: Pixabay

Ovom aktivnošću žele olakšati pristup i ostvarivanje komunikacije turističkih djelatnika s gostima s oštećenjem sluha

Udruga Centar za razvoj vrijednosti provodi projekt pod nazivom ‘Pristupačan turizam – ljepote turizma za sve’.  Ovaj projekt je usmjeren na osnaživanje djelatnika u turizmu za kvalitetniji pristup osobama s invaliditetom kroz razvoj njihovih kompetencija za pružanje podrške i bolju komunikaciju s gostima s invaliditetom.

Također, u sklopu projekta postoje i aktivnosti za poboljšanje dostupnosti turističkih usluga za osobe s invaliditetom te poslovna savjetovanja o pristupačnosti objekata.

U edukativne aktivnosti uključuju se i sami djelatnici u turizmu koji pohađaju edukativne treninge o bontonu u komunikaciji s osobama s invaliditetom.

Isto tako, trenutno rade i na priručniku pristupačnog smještaja za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj na engleskom jeziku zbog velikog broja stranih turista. Tako će svim gostima s invaliditetom omogućiti da na jednom mjestu pronađu sve informacije o pristupačnim jedinicama. Priručnik je nastao na temelju smjernica koje su im same osobe s invaliditetom dale, ali i turističke zajednice različitih gradova na prostoru Republike Hrvatske.

– U sklopu aktivnosti projekta izradili smo i videe pod nazivom Školica znakovnog jezika koja se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela. U praktičnom dijelu nalazi se međunarodni znakovni jezik. Ova ‘Školica’ pomoći će djelatnicima u turizmu savladati osnovne izraze kako bi lakše pristupili i ostvarili komunikaciju s gostima iz Hrvatske ili inozemstva s oštećenjem sluha. Sve djelatnike u turizmu pozivamo da nam se jave ako su zainteresirani za rad na pristupačnom turizmu – poručili su iz udruge.

Za one koji možda još ne znaju Udruga Centar za razvoj vrijednosti sastoji se od malog tima pod vodstvom Marie Tomić Preiner, diplomirane psihologinje i socijalne radnice, a ujedno i osobe s cerebralnom paralizom. Stručni tim udruge svakodnevno ulaže veliki trud u postizanje velikih, ali i malih promjena kako bi pružio podršku i osnažio osobe s invaliditetom.

Udruga djeluje od 2012. godine i uz sve već navedeno, promiče socijalnu uključenost, zapošljavanje i dobrobit osoba s invaliditetom, te djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji.

Ako ste zainteresirani za rad na pristupčnom turizmu javiti se možete na emailove: senita.czrv@gmail.com, sara.czrv@gmail.com, lucija.czrv@gmail.com , marijana.czrr@gmail.com.

Nastavi čitati

U trendu