Connect with us

in MREŽA

OSOBE S INVALIDITETOM U MEDIJSKOJ I MODNOJ INDUSTRIJI Tko, gdje i kako priča o invaliditetu?

Objavljeno

/

Ovo je ilustracija dvije osobe, jedne u invalidskim kolicima i druge stojeće, na plavoj pozadini s zelenim biljkama. Osoba u invalidskim kolicima nosi bijeli šešir i bijelu haljinu. Osoba koja stoji nosi plavu jaknu i bijele hlače. Osoba koja stoji drži mikrofon i čini se da intervjuira osobu u invalidskim kolicima.

Možemo reći da su osobe s invaliditetom nedovoljno prisutne u medijima kao kreatori sadržaja, a s tom činjenicom vjerojatno je povezana i činjenica da je sadržaja specijaliziranog za ovu tematiku nedovoljno

Da bi osobe s invaliditetom imale priliku ravnopravno sudjelovati u društvu, potrebno je promijeniti medijsku sliku o njima, jer mediji imaju moć oblikovati mišljenje javnosti. S tom tezom na umu počeli smo raditi na ovogodišnjoj seriji tekstova nazvanoj ‘Osobe s invaliditetom u medijskoj i modnoj industriji’.

Mediji su se danas više-manje sveli na oglasni prostor i senzacionalizam, a potonje je slučaj i kod izvještavanja o temama vezanim uz invaliditet i relevantnim za osobe s invaliditetom. Teme se mogu sažeti na herojske priče o svakodnevnim radnjama ili nesretnu sudbinu osoba s invaliditetom, uz iznimku povremenih korektnih izvještaja o aktivnostima udruga.

Da bi spomenute nepoželjne perspektive izbjegli, s promjenama moramo početi od nas samih i ne smijemo se prepustiti sažalijevanju i jadikovkama, poručili su kolege novinari u četvrtom tekstu serije. Ako želimo promjene, moramo dati drugačiju perspektivu, naglasak mora biti na znanju i vještinama, a o osobama s invaliditetom treba pisati kao da invaliditet ne postoji, zaključili su.

Ipak, da bi se glas osoba s invaliditetom mogao čuti, potrebni su neki preduvjeti – mediji moraju biti pristupačni, i fizički i što se tiče zapošljavanja i prilagodbe radnih uvjeta. Osim nekoliko specijaliziranih portala i radija, poput našeg portala ili Radija 92, mali broj medija trenutno zapošljava novinare s invaliditetom, što zbog predrasuda o njihovim mogućnostima, što zbog nestabilnog financiranja neprofitnih medija. Iako svjesni potrebe za širenjem opsega tema i broja novinarskih radnika s invaliditetom, često ne mogu ponuditi adekvatne honorare ili zaposlenje.

Na temelju navedenog možemo reći da su osobe s invaliditetom nedovoljno prisutne u medijima kao kreatori sadržaja, a s tom činjenicom vjerojatno je povezana i činjenica da je sadržaja specijaliziranog za ovu tematiku nedovoljno. Google pretraga pokazala je da nacionalna televizija ima samo jednu emisiju koja se bavi životom i pravima osoba s invaliditetom, ‘Normalan život’, u ne baš sjajnom terminu, četvrtkom u 11 ujutro na HRT1. Neke druge emisije sporadično propituju teme pristupačnosti, skrbi, osobne asistencije i druge aktualnosti.

‘Jedan plus jedan’ i ‘Šesto čulo’ emisije su koje možemo slušati na Hrvatskom radiju. Prva nastoji senzibilirati ‘javnost prema osobama s invaliditetom, a u tome joj pomažu javne osobe, pjevači, glumci, sportaši, umjetnici’, a druga je namijenjena osobama s invaliditetom sa svim temama i pitanjima koja ih zanimaju i tiču se njihova života’.

Na RTL-u i Novoj TV nema specijaliziranih emisija, ali Nova TV često izvještava o problematici, kroz emisiju Provjereno, Dnevnik ili neke zabavne emisije. Z1 televizija ima emisiju ‘Isti smo’ koju uređuju i vode osobe s invaliditetom, a lokalna televizija Trend TV radi emisiju poticajnog naziva i sadržaja ‘Mogu sve’.

‘Hodalica’ na Radio studentu emitira vijesti o novim događanjima, projektima i drugim zanimljivostima iz područja obrazovanja, zapošljavanja, zdravlja, slobodnog vremena i svih ostalih segmenata iz života mladih i osoba s invaliditetom. Emisiju je pokrenuo Hrvatski savez udruga za mlade i studente s invaliditetom ‘SUMSI’.

Emisija ‘Bez dlake na jeziku’ vrti se na Radiju Kastav, a u njoj, kako i ime govori, osobe s invaliditetom ‘svoju istinu govore onako kako znaju, govoreći ponekad i teško, zakinuti vrlo često u verbalnom izražavanju zbog svojih specifičnih dijagnoza’.  Radio emisija ‘Otkucaji srca’ emitira se na Radio Zelini, a sadržaj popunjava aktivnostima Udruge Srce.

Osim navedenih, druge emisije Google pretraga nije izbacila, ali pretpostavljamo da ih se može naći još nekoliko na lokalnim radijskim postajama. Iako ograničenog dometa, takve emisije puno znače lokalnom stanovništvu. Međutim, da bi utjecaj medija bio veći, velike medijske kuće trebale bi još više pažnje posvetiti sadržaju, odabiru gostiju i zapošljavanju osoba s invaliditetom.

Pisali smo u ranijim tekstovima kako je nužno više sadržaja posvećenog brojnim preprekama do potpune inkluzivnosti osoba s invaliditetom. Jednako tako, osobe s invaliditetom ne treba zvati da gostuju u emisijama samo o njihovim pravima i problemima s kojima žive, nego i u emisije koje će istaknuti njihovu stručnost i interese.

Nedostaje nam i upoznavanje s različitim oblicima invaliditeta, a zajedno s tim i edukacija o drugačijim načinima na koje se nešto može napraviti i nesvakidašnjim vještinama koje osoba može steći. Na primjer, osobi koja nije slijepa teško je zamisliti kako se slijepi glumac orijentira na kazališnim daskama, a osobi koja u jednoj ruci drži iglu za heklanje, dok drugom zateže vunu neobično je da se heklati može i jednom rukom. Možda smo čuli da se osobe koje komuniciraju znakovnim jezikom drugačije, direktnije izražavaju, ali ne znamo što to zapravo znači i da se ne trebamo vrijeđati ako nam gluha osoba kaže da smo debeli.

Nadalje, za potpuno korištenje medija u svrhu poboljšanja društva potrebna je i prilagodba samog sadržaja. U Izvješću o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2022. ona ističe da ‘u dosadašnjim programima (posebno televizijskim) nema dovoljno emisija i sadržaja namijenjenih i prilagođenih za praćenje od strane djece i mladih s oštećenjima sluha’. Mala djeca do školske dobi ne mogu koristiti takozvane plutajuće titlove, jer ne znaju čitati, pa takav sadržaj treba prilagoditi na drugačiji način. Zato je potrebno upoznati društvo sa samim postojanjem, a onda i primjenom znakovnog jezika, navodi ona.

Također navodi da još više sadržaja treba biti prevođeno, iako HRT ima trend povećanja dnevne količine sadržaja prilagođenog titlovanjem ili prijevodom na hrvatski znakovni i plan rasta s trenutnih 480 minuta do 580 minuta u 2027.

Prilagođeni sadržaj neophodan je djeci s teškoćama u razvoju, kako bi njihovo odrastanje bilo ispunjenije i kvalitetnije. Zatim, neophodan je osobama s invaliditetom, kako bi imali jednako pravo na praćenje sadržaja – bilo kulturnog, informativnog, znanstvenog, zabavnog ili nekog drugog – kao i osobe bez invaliditeta. K tome, podsjetimo, pandemija koronavirusa i potresi koji su pogodili Zagreb, Petrinju, Sisak i njihovu okolicu pokazali su da su osobe s invaliditetom ostale zakinute za važne informacije, a to im u nekim slučajevima može ugroziti život.

Sve su navedene pretpostavke nužne da bi mediji ispunili svoju ulogu – informiranja javnosti i uključivanja svih zainteresiranih aktera u rad na informiranju. Važno je, kao što smo već naveli, da se fokus makne s invaliditeta i stavi na kvalitetu obavljanja zadataka, jednako kao što je u modnoj industriji važno da se modele s invaliditetom ne zapošljava zbog invaliditeta, nego zato što kvalitetno i sa žarom rade svoj posao.

Prostor za poboljšanje i borbu je velik, a iako do nas možda još nisu došle, postoji i dosta pozitivnih priča koje čuče u nekoj lokalnoj zajednici ili u različitim kutcima svijeta. Dio medija trudi se prenijeti te priče, a pridonijeti može i svatko od nas – tako da pronađe one koje ga interesiraju i potiču da uči i radi ono što ga zanima, da uči o drugima i da tako zajedno gradimo međusobno razumijevanje i prihvaćanje različitosti.

Ana Vragolović

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Nastavite čitati
Oglas Zagreb2025 boccia
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

in MREŽA

Desetljeće Zakona o znakovnom jeziku uz aplikaciju za djecu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na slici je prikazana virtualna prezentacija putem video poziva, gdje se na vrhu ekrana vide sudionici uključujući Nadiju Lovreković, Dijanu Vincek, Anitu Blažinović, Zdravku Baštijan iz HSGN-a, Tomislava Benjaka i Sandru iz UGNVZ-a. 📢 U središtu slike dominira vizualni plakat s naslovom: "Od Zakona do prakse 10 godina Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u RH"
Foto: snimka zaslona

Deset godina nakon donošenja Zakona vidljivi su pomaci, ali izazovi ostaju. Potrebna je veća dostupnost prevoditelja i njihovo formalno obrazovanje, kao i veća svijest o važnosti komunikacijske pristupačnosti

Poslušaj članak

Prošlo je 10 godina od proglašenja Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Hrvatskoj.

Što se promijenilo? Što je novo? Koji su projekti doprinijeli popularizaciji hrvatskog znakovnog jezika? Koji su planovi za dalje? Sve se to moglo čuti na Zoom događaju koji je Hrvatski savez gluhih i nagluhih organizirao povodom obljetnice u četvrtak, 10. srpnja 2025. godine.

Moderatorica je bila Zdravka Baštijan, koja je na početku pozdravila zamjenicu pravobranitelja za osobe s invaliditetom Gordanu Glibo, Tomislava Benjaka, zamjenika ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, i predsjednicu Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijanu Vincek.

– U Hrvatskoj danas živi više od 13 tisuća osoba s oštećenjem sluha, i iako su njihova prava zajamčena, u praksi se ti ljudi još uvijek susreću s mnogim preprekama u obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi, te pristupu informacijama – najčešće. To mi kao Ured svakodnevno primjećujemo. Važan je trenutak kada je, prilikom prvog predstavljanja izvješća o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom, prvi put u Hrvatski sabor ušao i prevoditelj znakovnog jezika, kako bi i druge osobe mogle pratiti o čemu se tamo raspravlja – poručila je Glibo i nastavila.

– Zajednički veliki napori dugo su trajali – kako od strane pokreta osoba s invaliditetom, tako i pravobraniteljstva – da bi se 2015. godine donio danas važeći Zakon o znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj. I to je izuzetno važno.

Pravo na pristup informacijama na znakovnom jeziku ključno je za ravnopravnost osoba koje imaju oštećenje sluha, no unatoč tome još uvijek nemamo dovoljan broj prevoditelja, a javne ustanove nisu uvijek prilagođene komunikacijskim potrebama tih osoba.

Potrebno je i dalje ulagati u edukaciju, povećati dostupnost prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika i stvoriti okruženje u kojem će se svatko osjećati prihvaćeno – bez obzira na način komunikacije. Još uvijek je potrebno raditi na osvješćivanju šire javnosti o važnosti informacijske i komunikacijske pristupačnosti, koje su od životne važnosti za osobe sa senzornim oštećenjima, među kojima su i osobe s oštećenjem sluha.

Danas, kada je riječ o gluhim osobama, najveći dio obraćanja i upita koje primamo odnosi se na načine ostvarivanja prava na osobnu asistenciju, te na odgovarajuću podršku pomoćnika u nastavi za učenike s oštećenjem sluha.

Znamo kako obrazovni sustav često nije dovoljno inkluzivan, a mogućnosti za zapošljavanje su ograničene zbog predrasuda i nedostatka podrške na radnome mjestu. Upravo su to teme na kojima planiramo i dalje aktivno raditi, predlažući proaktivna rješenja za poboljšanje. Zbog svega toga, naša je odgovornost da kao društvo ne šutimo o tim problemima – kaže Glibo.

– Hrvatski zavod za javno zdravstvo već više od 20 godina – gotovo 25 – aktivno sudjeluje u području unaprjeđenja politika za osobe s invaliditetom. Počeli smo s osnivanjem Registra i Zakonom o registru osoba s invaliditetom. Sve što je kolegica Glibo navela temelji se na podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Izuzetno nam je važno što je statistika, zbog koje je Registar i osnovan, postala rutina. No, ono što je još važnije jest da se ti podaci ne koriste samo formalno – da znamo koliko koje populacije ima – nego da služe za unapređenje politika za osobe s invaliditetom – rekao je Benjak.

– Postali smo dionik u procesima, projektima i postupcima koji se bave različitim aspektima kvalitete života i izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom – u ovom slučaju, osobe oštećena sluha. Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji s Hrvatskim savezom gluhih i nagluhih diljem Hrvatske organizira edukacije za zdravstveno i nezdravstveno osoblje o načinima ostvarivanja kontakta bez komunikacijskog posrednika.

Prezentiramo i projekt Slavica, a uz to već dugi niz godina organiziramo edukacije diljem Hrvatske, i to u zdravstvenim ustanovama, o ostvarivanju primjerenog kontakta s osobama s invaliditetom, pa tako i s osobama oštećena sluha. Sve su to kvalitativne aktivnosti koje doprinose poboljšanju kvalitete života, izjednačavanju mogućnosti i – u konačnici – zdravlju osoba s invaliditetom.

Za kraj, istaknuo bih još nešto: gospođa Glibo je spomenula zdravstvenu pismenost – to je izuzetno važno. Razgovarajmo o tome, jer, kako je u više navrata naglasila i predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih, očekivano je da osobe oštećena sluha žive čak pet godina kraće, upravo zbog nedostatne i neadekvatne komunikacije sa zdravstvenim osobljem i sustavom općenito. To je neprihvatljivo.

Zato je Hrvatski zavod za javno zdravstvo, u suradnji s Hrvatskim savezom gluhih i nagluhih, pokrenuo istraživački projekt koji je u završnoj fazi prijave. Vrlo ćemo ga uskoro predstaviti članstvu. Cilj je utvrditi postoji li doista razlika u očekivanom životnom vijeku, i ako se potvrdi – predložit ćemo odgovarajuće mjere kako bi se to promijenilo. Ne smijemo dozvoliti da osobe oštećena sluha žive kraće zbog nedostatka adekvatne komunikacije sa zdravstvenim sustavom – zaključio je Benjak.

Dijana Vincek, predsjednica Saveza gluhih i nagluhih, dala je prikaz puta koji je prošao Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i onoga što je postignuto u deset godina. Predstavila je primjere dobre prakse, iz kojih je vidljivo da pomaka ima, ali i da još ima puno posla.

Ovaj događaj imao je dva dijela. Prvi se odnosio na desetljeće od proglašenja Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku, pod nazivom ‘Mini festival pristupačnosti’, u sklopu kojeg su održana dva događaja. Promovirali su projekt ‘Pristupačnost nacionalnih parkova’, odnosno ‘Priroda za sve na znakovnom’. Također, predstavljen je Muzej čokolade, koji je postao potpuno pristupačan za gluhe i nagluhe osobe iz cijelog svijeta, odnosno za sve koji koriste međunarodnu znakovnu komunikaciju.

U drugom dijelu predstavili su besplatnu mobilnu aplikaciju ‘Basna, bajka i burg’, prevedenu na hrvatski znakovni jezik. Partner je bila umjetnička organizacija YELO, a aplikaciju je predstavila suosnivačica organizacije, Jelena Remetin.

Projekt ‘Basna, bajka i burg’ sadrži širok izbor zvučno oblikovanih književnih sadržaja namijenjenih djeci. Mali korisnici preuzimaju istraživačku ulogu na zelenim površinama grada Zagreba, kao u potrazi za literarnim ‘Pokemonom’. Uz pomoć basni, bajki i raznih urbanih priča počinju graditi jednu sasvim drugačiju sliku grada.

Priče koje ‘uhvati’ mali korisnik može ponijeti sa sobom, poslušati ih kad god poželi, pa i zvučno podijeliti s prijateljima. Zalaženjem u prirodu – šume, parkove i ostale površine grada Zagreba – djeca, uz ovaj program koji uključuje više od 60 sadržaja, otkrivaju drugo lice grada.

Projekt ‘Basna, bajka i burg’ nastao je u Godini čitanja, financiran od Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske zahvaljujući programu digitalnih prilagodbi i kreiranju novih kulturnih i edukativnih sadržaja 2021. godine, kao i uz podršku Grada Zagreba i Turističke zajednice grada Zagreba.

Nastavite čitati

in MREŽA

Kako hrvatske zračne luke postaju dostupne i gluhim putnicima

Objavljeno

/

Napisao/la:

Šestero ljudi stoji ispred promotivnog roll-upa s logotipom "Osječki sportski savez gluhih". Pet osoba drži potvrde o sudjelovanju, a svi su odjeveni u poslovnu odjeću. U pozadini se nalazi projekcija s motivom zračne luke.
Foto: Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika za gluhe

Pilot projekt uključivosti donosi videoinformacije na znakovnom jeziku i edukaciju osoblja – Rijeka, Osijek, Pula i Split već su napravili veliki korak

Poslušaj članak

Zamislite da putujete u nepoznati grad, avion kasni, a razglas najavljuje važne informacije – koje ne možete čuti. Za gluhe i nagluhe osobe, takve situacije nisu iznimka, već svakodnevica. No, zahvaljujući novom inkluzivnom projektu, to se počinje mijenjati – i to upravo u hrvatskim zračnim lukama.

Projekt ‘Pristupačnost putničkih informacija za osobe oštećena sluha’, koji je trajao od listopada 2024. do lipnja 2025., uveo je videoinformacije na hrvatskom znakovnom jeziku (HZJ) i međunarodnoj znakovnoj komunikaciji (MZK) u četiri hrvatske zračne luke: Rijeka, Osijek, Pula i Split.

Riječ je o pilot-programu koji je financiralo Ministarstvo turizma i sporta, a vodilo Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika za gluhe – udruga poznata po dugogodišnjem radu na promociji znakovnog jezika, osobito orijentirana na kreiranje sadržaja na hrvatskom znakovnom jeziku.

Poseban naglasak projekta stavljen je i na zapošljavanje gluhih osoba: tako je tijekom provedbe projekta zaposlena jedna gluha osoba, a u izradi video sadržaja sudjelovale su isključivo gluhe osobe – izvorni korisnici znakovnog jezika, što je osiguralo visoku kvalitetu, autentičnost i prirodnost komunikacije.

Vizualna pristupačnost više nije luksuz – nego standard

U Zračnoj luci Rijeka, koja se nalazi u središtu kvarnerske regije, putnici s oštećenjem sluha sada mogu ravnopravno pratiti sve važne informacije – od prijave na let do sigurnosnih pravila – putem jasno izrađenih i profesionalno snimljenih video materijala. U riječkoj zračnoj luci posebno naglašavaju: ‘Vizualna i jezična pristupačnost ne bi smjela biti opcija – to mora biti standard.’

Osim tehnologije, ulagali su i u ljude. Zaposlenici riječke zračne luke prošli su edukacije koje uključuju komunikacijske vježbe i ponašanje u hitnim situacijama, a sve kako bi mogli pružiti podršku gluhim putnicima i na osobnoj razini.

Slavonija u ritmu inkluzije

U Zračnoj luci Osijek, koja već godinama povezuje istok Hrvatske s Europom, projekt je otvorio novu dimenziju povezanosti – onu koja ne poznaje zvuk, ali poznaje razumijevanje.

Informacije o dolasku na terminal, sigurnosnim kontrolama i orijentaciji u prostoru sada su dostupne i na znakovnom jeziku, bez potrebe da se gluhe osobe dodatno snalaze ili traže pomoć.

Osoblje je, naravno, prošlo posebne radionice koje su uključivale i osnove znakovnog jezika te kulturološku senzibilizaciju, kako bi se stvorilo istinski uključivo okruženje.

Pula – luka vrijednosti

Poznata po svojoj povijesnoj baštini i turizmu, Zračna luka Pula sada je i primjer dobre prakse u pristupačnosti. U suradnji s partnerima, implementirani su videomaterijali na HZJ i MZK, a zaposlenici su kroz edukaciju prošli simulacije i vježbe koje olakšavaju svakodnevnu komunikaciju s gluhim putnicima.

Split – velika brojka, osoban pristup

Kao druga najprometnija zračna luka u Hrvatskoj, Zračna luka Split godišnje primi više od tri milijuna putnika. No projekt je pokazao da brojke nisu prepreka za ljudski pristup.

Videoinformacije za gluhe uvedene su i ovdje, a zaposlenici su prošli praktične radionice i treninge neverbalne komunikacije.

U sklopu projekta, ukupno 23 zaposlenika iz sve četiri zračne luke prošlo je strukturiranu edukaciju. To uključuje osnove znakovnog jezika, praktične vježbe, kulturološku osjetljivost i ponašanje u kriznim situacijama.

Brošure koje ostaju – i prenose znanje dalje

U sve četiri zračne luke podijeljene su i posebne edukativne brošure s praktičnim savjetima za komunikaciju s gluhim osobama – kako gestom, pisanjem ili kontaktom očima.

Ove brošure nisu samo koristan podsjetnik za sadašnje zaposlenike, već i alat za prijenos znanja na nove članove tima, čime se osigurava kontinuitet i održivost cijelog procesa.

Hrvatska kao destinacija razumijevanja

Projekt je nedavno predstavljen i na međunarodnom natjecanju ekipnog šaha za gluhe, gdje je gostima iz 11 zemalja Europe Hrvatska promovirana kao zemlja koja ulaže u ravnopravnost i pristupačnost.

Hrvatsko društvo prevoditelja, koje je već prevelo 17 brošura Ravnateljstva civilne zaštite na HZJ, razvija i digitalni rječnik za učenje hrvatskog znakovnog jezika, te izdaje udžbenike HZJ-a. U planu im je širenje projekta i na željezničke kolodvore, autobusne postaje i trajektne luke.

Jer prava na informaciju i dostojanstveno putovanje ne bi smjela imati zvučni uvjet.

Izvor: Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika za gluhe (sponzorirani članak)

Nastavite čitati

in MREŽA

Rotary Klub Split Novi donirao vrijedna pomagala slijepoj djeci

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji se nalazi grupa ljudi u zatvorenom prostoru, najvjerojatnije u konferencijskoj sobi. Svi drže različite predmete poput kutija s prijenosnim računalima, mobitela i torbi, što može sugerirati da su upravo primili nagrade, opremu ili sudjeluju u nekom događaju. Na zidu iza njih istaknute su tri zlatne karte, dodajući dojam svečanosti ili simbolike.
Foto: Županijska udruga slijepih Split

Ova hvalevrijedna akcija rezultat je suradnje koja nadilazi donaciju – ona nosi poruku da društvo vidi, prepoznaje i podržava osobe s invaliditetom

Poslušaj članak

Specijalizirana tiflotehnička pomagala ključna su za svakodnevno funkcioniranje slijepih osoba, a njihova visoka cijena često ih čini nedostupnima, osobito djeci i mladima.

Upravo zato Rotary Klub Split Novi prepoznao je važnost podrške učenicima s oštećenjem vida te pokrenuo humanitarnu akciju za opremanje slijepe i izrazito slabovidne djece, članova Udruge slijepih Splitsko-dalmatinske županije.

Akcija je trajala od 20. svibnja do 30. lipnja 2025., a cilj je bio izravno poboljšanje kvalitete života kroz aktivnu tehnološku integraciju u društvo. Prikupljena su sredstva u iznosu od 5000 eura, koja su utrošena za nabavu vrijednih pomagala za mlade članove udruge.

Donacija uključuje tri prijenosna računala prilagođena za instalaciju govorne jedinice (čitača ekrana), jedno moderno pametno računalo, te još jedan mobitel posebno dizajniran za slijepe osobe – BlindShell Classic. Osim toga, donirani su i elektroničko povećalo Looky 5 HD, govorni tlakomjeri, kao i specijalizirani geometrijski pribor za slijepe učenike.

Iako mnoge iznenadi činjenica da slijepe osobe koriste povećala, prema definiciji slijepa osoba može imati do pet posto ostatka vida. Taj minimalni vid često je dovoljan da uz odgovarajuće pomagalo dijete može čitati ili se orijentirati, što olakšava obrazovanje i svakodnevni život.

Uručivanje pomagala održano je 9. srpnja 2025. u prostorijama udruge u Splitu, uz prisustvo predsjednika Rotary Kluba Split Novi Jerke Bačića i članova udruge, a događaj je bio medijski popraćen.

Ova hvalevrijedna akcija rezultat je suradnje koja nadilazi donaciju – ona nosi poruku da društvo vidi, prepoznaje i podržava osobe s invaliditetom. Iz udruge izražavaju duboku zahvalnost Rotary Klubu Split Novi na nesebičnoj pomoći i na osmijehu koji su izmamili na lica mladih članova.

Nastavite čitati

U trendu