Poveži se s nama

in MREŽA

NEPALAC S INVALIDITETOM Dvostruki amputirac osvojio vrh Mount Everesta i ušao u povijest alpinizma

Objavljeno

/

Da nisam izgubio noge ne bih se ni penjao na Everest, a sada sam zahvaljujući invaliditetu ostvario svoj životni san, kaže Hari Budha Magar

Hari Budha Magar komotno bi mogao biti neki junak iz pustolovnog romana ili zaštitno lice onih organizacija osoba s invaliditetom koje se bore za ravnopravnost i dostojanstvo. On je bivši vojnik, izliječeni alkoholičar i depresivac, čovjek kojemu su amputirane obje noge.

Naizgled pripada nekoj ubožnici ili ustanovi koja skrbi za beznadne slučajeve, no Hari je beskompromisni borac i avanturist, pomalo ‘nahero u glavu’ jer se drugačije njegova suluda hrabrost ne može objasniti. Ovaj nevjerojatni Nepalac, naime, postigao je ono o čemu sanjaju milijuni ljudi s obje noge, pa i vrhunski alpinisti kojima je samo malo falilo da stignu do cilja. Hari je osvojio vrh Mount Everesta, najviše planine na svijetu.

Vojnik veteran uspon je započeo točno trinaest godina otkako je ostao bez nogu nakon eksplozije mine u Afganistanu, gdje je služio kao kaplar u pukovniji Ghurka u britanskoj vojsci. Dok su čekali gotovo tri tjedna da se vrijeme razvedri u baznom kampu na Everestu, Hari i njegova posada suočili su se s ledenim uvjetima i vidjeli su dva mrtva tijela kako ih vuku dolje.

– Sve su mi jakne bile potpuno smrznute. Čak i naša topla voda iz termosice bila je zaleđena i nismo je mogli piti – prisjeća se Hari.

Najveći problem predstavljao im je manjak kisika, dok su se spuštali s vrha Everesta samo ih je proviđenje moglo spasiti od sigurnog gušenja. Međutim, loše vrijeme značilo je da su mu se i sunčane naočale i maska s kisikom zaledile pa je mogao provesti samo nekoliko minuta na vrhu planine.

Život mu je bio ‘potpuno gotov’, kako sam kaže, kada je izgubio potkoljenice u Afganistanu, boreći se s alkoholizmom i depresijom.

– Odrastao sam u Nepalu i vidio sam kako se postupa s osobama s invaliditetom u tim udaljenim selima. Mnogi ljudi još uvijek misle da je invaliditet grijeh iz prethodnog života i da ste vi teret zemlje. I sam sam u to vjerovao jer je to bio moj odgoj. Tako sam odrastao. Bilo je to prilično teško vrijeme kada sam izgubio noge, u jednom sam razdoblju previše pio, samo da kontroliram svoju bol i emocije i sve te stvari. Pokušao sam se ubiti nekoliko puta – priznao je Hari.

O usponu na Everest počeo je razmišljati još dok je bos hodao u školu. Međutim, osobama s invaliditetom nepalske su vlasti zabranile penjanje na Everest u pokušaju da se smanji broj alpinista koji umiru na vrhu. No Hari i brojni drugi avanturisti s invaliditetom pokrenuli su kampanju da se zabrana ukloni i u tome su djelomično uspjeli. Za slijepe je alpiniste, primjerice, zabrana i dalje na snazi.

Kad je sišao s planine, Hari je rekao da se veseli što će provoditi vrijeme sa svojom obitelji i izrazio želju vratiti se u Afganistan na mjesto gdje je ostao bez nogu kako bi mogao reći ‘hvala’.

– Da nisam izgubio noge ne bih se ni penjao na Everest, a sada sam zahvaljujući svom invaliditetu ušao u povijest alpinizma – zaključio je Hari.

U svakom zlu ima nešto dobro, kaže stara poslovica, a u Harijevu je slučaju dobro što je ponovno pronašao samog sebe. Od depresivca i alkoholičara postao je uzor onim ljudima s invaliditetom koji još nisu realizirali svoje snove. Jer ne mogu. Ne mogu zbog arhitektonskih i kulturoloških barijera koje su u nekim društvenim zajednicama više i od vrha na Everestu.

Nastavi čitati

in MREŽA

Školica znakovnog jezika za djelatnike u turizmu

Objavljeno

/

Na fotografiji je osoba koja sjedi u invalidskim kolicima na plaži. Fokus je na ruci osobe koja drži kotač kolica, a pozadina prikazuje more i pijesak. Osoba nosi crnu odjeću i ima narukvicu na zapešću. Invalidska kolica imaju crni jastuk i metalnu konstrukciju s plavim detaljima na kotaču. U pozadini se pruža pogled na pješčanu plažu s valovima koji se razbijaju pod jakim sunčevim svjetlom.
Foto: Pixabay

Ovom aktivnošću žele olakšati pristup i ostvarivanje komunikacije turističkih djelatnika s gostima s oštećenjem sluha

Udruga Centar za razvoj vrijednosti provodi projekt pod nazivom ‘Pristupačan turizam – ljepote turizma za sve’.  Ovaj projekt je usmjeren na osnaživanje djelatnika u turizmu za kvalitetniji pristup osobama s invaliditetom kroz razvoj njihovih kompetencija za pružanje podrške i bolju komunikaciju s gostima s invaliditetom.

Također, u sklopu projekta postoje i aktivnosti za poboljšanje dostupnosti turističkih usluga za osobe s invaliditetom te poslovna savjetovanja o pristupačnosti objekata.

U edukativne aktivnosti uključuju se i sami djelatnici u turizmu koji pohađaju edukativne treninge o bontonu u komunikaciji s osobama s invaliditetom.

Isto tako, trenutno rade i na priručniku pristupačnog smještaja za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj na engleskom jeziku zbog velikog broja stranih turista. Tako će svim gostima s invaliditetom omogućiti da na jednom mjestu pronađu sve informacije o pristupačnim jedinicama. Priručnik je nastao na temelju smjernica koje su im same osobe s invaliditetom dale, ali i turističke zajednice različitih gradova na prostoru Republike Hrvatske.

– U sklopu aktivnosti projekta izradili smo i videe pod nazivom Školica znakovnog jezika koja se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela. U praktičnom dijelu nalazi se međunarodni znakovni jezik. Ova ‘Školica’ pomoći će djelatnicima u turizmu savladati osnovne izraze kako bi lakše pristupili i ostvarili komunikaciju s gostima iz Hrvatske ili inozemstva s oštećenjem sluha. Sve djelatnike u turizmu pozivamo da nam se jave ako su zainteresirani za rad na pristupačnom turizmu – poručili su iz udruge.

Za one koji možda još ne znaju Udruga Centar za razvoj vrijednosti sastoji se od malog tima pod vodstvom Marie Tomić Preiner, diplomirane psihologinje i socijalne radnice, a ujedno i osobe s cerebralnom paralizom. Stručni tim udruge svakodnevno ulaže veliki trud u postizanje velikih, ali i malih promjena kako bi pružio podršku i osnažio osobe s invaliditetom.

Udruga djeluje od 2012. godine i uz sve već navedeno, promiče socijalnu uključenost, zapošljavanje i dobrobit osoba s invaliditetom, te djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji.

Ako ste zainteresirani za rad na pristupčnom turizmu javiti se možete na emailove: senita.czrv@gmail.com, sara.czrv@gmail.com, lucija.czrv@gmail.com , marijana.czrr@gmail.com.

Nastavi čitati

in MREŽA

VIŠNJA MAJSEC SOBOTA Obiteljsko srebro

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje nož i vilicu vezane zeleno-žutom kariranom trakom na drvenoj površini. Traka je zavezana u mašnu, dajući postavci dekorativan ili svečani izgled. Postavljeni su na drvenu površinu koja ima vidljive žitke i teksture.
Foto: Pixabay

U vremenima između dva svjetska rata, a i puno prije, imućnije građanstvo kupovalo za sebe, al’ još više za generacije koje dolaze, pribore za jelo, ‘beštek’ zvane, pladnjeve i još koješta drugo od srebra izrađeno

Na selu zemlja i dukati puno važniji bili. Kupovalo se i dokupljivalo, a onda s oca i majke na potomke išlo.

Poslije drugoga rata u Zagrebu, na Heinzelovoj ulici preko puta Veterinarskog fakulteta, stajali u ono vrijeme ‘nepoćudni’ kojima imovinu oduzeli. Prodavali srebrninu i što je još od vrijednosti ostalo, kako bi koji dinar namaknuli. A na selu zemlju u zadruge valjalo udruživati, što seljaku srce iz njedara otkidalo.

I jednima i drugima muka do grla bila jer ‘obiteljsko srebro’ svetinja je obitelji svake, pa bila to zemlja, dukati il’ posuđe srebrno, il’ nešto drugo što je u amanet i zalog na čuvanje generacijama ostavljeno, poput zavjeta danog precima svojim.

Tako se vremena čas gore, čas dolje obrću, a s njima i ljudi čas ‘poćudni’, čas ‘nepoćudni’ bivaju.

Al’ jedno bi za svagda trebalo ostati nepromijenjeno – sačuvati ‘obiteljsko srebro’ i predati ga generacijama koje dolaze.

Nastavi čitati

in MREŽA

Petar iz Slunja ima autizam i radi tjesteninu

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje Petra koji sjedi, obučenog u bijelu radnu odjeću, pokraj njega na bijelom stolu su paketi tjestenine i priznanja koja je dobio za svoj rad. Petar na obje ruke drži palac gore.
Foto: Facebook tvrtke Slovin

Priča je kod nas mogla završiti i drugačije. Najčešće sve završi s nekim Petrom na burzi, nesposobnim za rad, ali majci ovog Petra to nije nikako bilo prihvatljivo

Petar Čop je osamnaestogodišnji mladić iz Slunja s dijagnozom iz spektra autizma, a njegova jedinstvena priča postala je inspiracija mnogima u lokalnoj zajednici.

Petar, naime, izrađuje domaću tjesteninu, a trenutno još uvijek pohađa i redovnu srednju školu u Karlovcu za vrtlara.

Njegova predanost vrtlarskim radovima potaknula je njegovu majku, Snježanu Čop, da razmišlja o tome kako proizvode plasirati na tržište i istovremeno produžiti vijek trajanja tog povrća i Petrovog rada. Rođena je  ideja – prerada povrća u tjestenini.

Ovaj proces omogućuje Petru rad na otvorenom prostoru, u vrtu, ali isto tako i rad unutar zatvorenog prostora tijekom izrade tjestenine. Petar tako ima priliku odmarati se uz proizvod svog rada kada se umori od vrtlarenja. Sve ove zamisli i inovacije su rezultat Petrove strasti koja je pretočena u tvrtku Slovin d.o.o. kojoj je samo formalno vlasnica Petrova majka Snježana.

Petar je prva generacija u Karlovačkoj županiji koja je integrirana u redovni obrazovni sustav s asistentom. Prije ovoga, djeca s dijagnozom iz spektra autizma često su bila izolirana u posebnim skupinama, daleko od tržišta rada.

Ovo nije samo priča o jednom mladiću s autizmom; to je primjer uspješne suradnje lokalne zajednice, odgojno-obrazovnih institucija i podrške u zajednici. Organizacije poput Centra za pružanje usluga u zajednici Ozalj i Udruge Zvončići igraju ključnu ulogu u ovom procesu.

Kao rezultat imamo prvu slunjsku tjesteninu, koja je simbol zapošljavanja mlade osobe s invaliditetom i doprinosa lokalnoj zajednici kroz gospodarstvo. Ova tjestenina nije samo lokalno prepoznata, već je i nagrađena s četiri zlata od Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske.

Priča je kod nas mogla završiti i drugačije. Najčešće sve završi s nekim Petrom na burzi, nesposobnim za rad, ali majci ovog Petra to nije nikako bilo prihvatljivo. Na kredit su kupili sve potrebno za proizvodnju, Petar je sada na praksi, a u lipnju će i službeno biti zaposlen u firmi, što i je poanta cijele priče.

Petra je posjetila gradonačelnica Slunja i ponosi se podrškom koju je Grad pružio poduzetničkim pothvatima poput ovog, pružajući bespovratne potpore Petrovoj proizvodnji i OPG-u u 2023. godini.

Nastavi čitati

U trendu