Znakovi i simptomi Touretteova sindroma se obično pokazuju između 2. i 12. godine, s prosjekom pojavljivanja u 7. godini. Kod dječaka je ovaj poremećaj 3 do 4 puta češći. Touretteov sindrom javlja se kod pet od 1000 osoba
Touretteov sindrom je rijetki poremećaj živčanog sustava koji počinje u djetinjstvu. To uključuje neobične ponavljajuće pokrete ili neželjene zvukove koji se ne mogu kontrolirati (tikovi). Primjerice, neprestano treptanje očima, slijeganje ramenima ili trzanje glavom. U nekim slučajevima, mogu biti izrečene uvredljive riječi i psovke. Za ovaj sindrom ne postoji određeni lijek.
Na pojavu tikova bi mogli utjecati i određeni lijekovi, ali i određena zdravstvena stanja poput cerebralne paralize, Huntingtonove bolesti, infekcije streptokokom i hiperglikemije.
Znakovi i simptomi Touretteova sindroma se obično pokazuju između 2. i 12. godine, s prosjekom pojavljivanja u 7. godini. Kod dječaka je ovaj poremećaj 3 do 4 puta češći. Touretteov sindrom javlja se kod pet od 1000 osoba.
Točan uzrok Touretteovog sindroma nije poznat. Prije su postojale pretpostavke da je riječ o nasljednom sindromu koji se prenosi dominantnim načinom nasljeđivanja, no do danas nije skupljena dovoljna količina dokaza koja bi potvrdila tu tezu.
Današnja teza o nastanku sindroma ukazuje na to da je vjerojatno riječ o poremećaju neurotransmitera u mozgu, čiji je rezultat nastanak nekontroliranih motoričkih pokreta, odnosno tikova. Takav disbalans vjerojatno je posljedica promjena u više gena te okolišnih čimbenika koji tek trebaju biti istraženi.
Nasljednoj sklonosti sindromu govori u prilog činjenica da je sindrom učestaliji među jednojajčanim blizancima, a isto tako se pokazalo da bližnji oboljelih od Touretteovog sindroma imaju veću stopu oboljenja od opsesivno-kompulzivnog poremećaja i tikova općenito.
Neka stanja mogu oponašati spomenut sindrom pa je nužno obaviti određene pretrage koje će pomoći u postavljanju dijagnoze. Potrebno je obaviti MRI, CT i EEG. Ovi pregledi se ne rade kako bi se dijagnosticirao Tourette jer to nije moguće, već kako bi liječnik eliminirao druga moguća stanja. Osoba sa sindromom često ima ili može imati druge poteškoće poput ADHD poremećaja, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, poremećaja spavanja, anksioznosti, poremećaja raspoloženja i slično.
Lijekovi koji pomažu pri sprječavanju ili ublažavanju snažnih tikova su lijekovi koji smanjuju količinu ili blokiraju dopamin – kontroliraju tikove, ali mogu imati i nuspojave kao što su debljanje i otupljivanje uma. Injekcije botoksa također pomažu jer botoks učvršćuje mišiće i sprječava njihovo nenamjerno trzanje. Lijekovi za ADHD mogu poboljšati koncentraciju i smanjiti učestalost tikova, ali zabilježeni su i slučajevi kod kojih se dogodilo upravo suprotno. Lijekovi za smirenje napadaja bijesa pomažu, ali nuspojave uključuju pospanost. Antidepresivi se koriste za smanjenje tuge, anksioznosti i sličnih simptoma smanjenog raspoloženja.
Ako tikovi nisu jako izraženi liječenje nije potrebno.
