Poveži se s nama

in MREŽA

MOJA PRIČA Sanja Bilić

Objavljeno

/

Foto: IN-PORTAL

Različitosti nas obogaćuju, svaka situacija koja je ispred nas ima zadaću da nas nešto nauči, a život je ljepši kad znamo da smo svi dio svijeta, kaže fizioterapeutkinja iz Zagreba

Sanja Bilić (32) iz Zagreba stručna je prvostupnica fizioterapije, koja se zahvaljujući poznavanju fizikalnih terapija i wushu disciplina pronašla u radu s ljudima kojima je potrebna njezina stručna pomoć, a posebno s djecom s teškoćama u razvoju. Pritom su joj od velike pomoći terapijski konji.

Rođena je u Šibeniku početkom travnja 1992. godine, gdje je završila Medicinsku i kemijsku školu, smjer – fizioterapeut, dok je u Zagrebu diplomirala fizioterapiju na Zdravstvenom veleučilištu.

Vještinu ophođenja s djecom i konjima stekla je već u svojim srednjoškolskim danima, volontirajući u Konjičkom klubu Pegasus u Šibeniku. Ljubav prema mališanima nastavila je produbljivati kao odgojiteljica predškolske djece u Dječjem vrtiću Čarobni svijet, zatim kao fizioterapeutska tehničarka u M&I obrtu za njegu tijela, kao i na odjelima medicinske rehabilitacije djece predškolske i školske dobi u Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG u Zagrebu, gdje je prošla stručno usavršavanje iz područja vestibularne rehabilitacije.

– Već u srednjoj školi pronašla sam svoj poziv, a to je da ću pomagati ljudima oko sebe kojima je to potrebno. Stoga sam se tijekom obrazovanja posvetila razvijanju i unapređivanju svih tehnika koje mogu pomoći u otklanjanju zdravstvenih problema – pojasnila je.

Završila je prva dva stupnja PNF-tehnike za PNF terapeuta, tj. neurofizioterapeuta, usmjeravajući se na facilitacijsku rehabilitaciju neuroloških pacijenata uz korištenje Brain Gyma za igru pokreta.

Istražujući unutarnja i vanjska svojstva pokreta, postala je i aktivni vježbač Tai Chu Chana, a na drugom hrvatskom certificiranju u wushu disciplinama po sustavu Duanwei, koje je od 3. do 5. studenog 2017. provela Kineska wushu asocijacija u organizaciji Hrvatskog wushu saveza, dodijeljen joj je majstorski stupanj 1. duan u disciplini Tai Chi Chuan, stil Yang. Inače, The Tai Chi for Health Institute (TCHI) osnovan je 2010. godine od strane doktora Paula Lama, a takve discipline najviše pomažu u unapređivanju zdravlja, posebno u redukciji stresa, reguliranju i gubitku težine.

Masaže i terapijske tehnike, uz wushu elixir, Bilić provodi u svojem privatnom Obrtu za akupunkturu, akupresuru i ostale usluge – Tai Chi Pergola sa sjedištem u Zagrebu, u Račićevoj ulici, čija je misija zadovoljstvo svakog klijenta pružanjem najkvalitetnije usluge za njegovo zdravlje i bolji život. Tu ima mogućnost i terenskog rada, pogotovo kod osoba koje su nepokretne i teško pokretne.  Ujedno provode terapiju i za populaciju 65+ uz wushu elixir, pogotovo za sprečavanje i ublažavanje artritisa, kao i čestih padova.

– Ono zbog čega sam se posvetila ovoj nesvakidašnjoj avanturi, a što me uvelike razlikuje od mnogih, jest upravo spoj istoka i zapada, odnosno aktivne i pasivne metode u smislu vježbi i aparata, a koje metode su potrebne da bi se čovjek povezao sa samim sobom i prirodom oko sebe koja ga okružuje, da jednostavno pronađe sam sebe. Postala sam aktivni član Wushu kluba Medvednica, gdje vježbamo sklad kroz pokret, tj. Tai Chi Chuan – rekla je.

Također, prošla je stručno usavršavanje iz područja edukacijske kineziologije, usavršavanje razvojnog pokreta u Udruzi ‘Ples i dijete’, dok je na Učilištu Jadranka Combaj završila za Cupping terapeuta, Trigger point terapeuta, Akupresurnog terapeuta, Cross-fricition i funkcionalnog masera.

Od jeseni 2020. godine volontira svaki vikend i barem jedno popodne u tjednu u najstarijem konjičkom klubu u Zagrebu – Hiperion, koji je u sklopu Udruge za aktivnosti s konjima za djecu s posebnim potrebama i osobe s invaliditetom – Hiperion Eos, sa sjedištem u Vinogradskoj cesti 124, radeći s djecom s teškoćama u razvoju i s odraslima s invaliditetom u provođenju aktivnosti sa i na konju. Također, na taj način nastavlja svoju edukaciju i u jahaćem sportu u sklopu škole jahanja Kluba.

– Fali nam još uvijek dvorana i dizalica, odnosno rampa za osobe s invaliditetom, tako da smo ograničeni u svom radu – istaknula je prilikom našeg razgovora.

U više od tri i pol godine intenzivnog rada s djecom i konjima u Konjičkom klubu Hiperion, posebno je veseli napredak kod jedne djevojčice.

– Djevojčica Nora, koja ima cerebralnu paralizu, ustala je uz pomoć hodalice, što je veliki napredak. To mi daje veliki poticaj za dalje, da ne odustajem i da sve svoje znanje i iskustvo i nadalje ulažem u sve one kojima je to potrebno. Naime, provodimo redovito različite terapije, kao i hipoterapiju uz pomoć konja, a tijekom vremena primjećujemo uistinu pomake kod onih koji su ustrajni. Inače, općenito, u radu s konjima mogu se provoditi radne, psiho i logopedske terapije, za što je potrebno imati kvalificirane ljude – rekla je.

Ova ljubiteljica Istoka i njegovih metoda uistinu se usavršila u svojem poslu, a najavila je daljnje usavršavanje zdravstvenih vježbi za djecu i odrasle sa zdravstvenim problemima. Dosadašnje iskustvo pokazalo je da spoj svega naučenoga itekako može pomoći, a za što su joj svjedoci oni koji redovito koriste isto i osjećaju se puno bolje.

Naposljetku se u poruci OSI populaciji poslužila mišlju sada već pokojne Mirjane Krizmanić, koja je bila jedna od njezinih prvih klijentica, a koja se nosila cjeloživotno s invaliditetom, uz to bila je psiholog i puno je pisala o prilagodbi na razne životne izazove – od sreće do raznoraznih nevolja:

– Individualna tjelovježba čini čuda za tijelo i duh svakog vježbača. Dok se duša samim vježbanjem i suradnjom s fizioterapeutom osjeća olakšano i oživljeno, tijelo sa zahvalnošću prihvaća skrb i pomoć koja ga jača i uistinu osvježava. Drugim riječima rečeno: vježbanje ne godi samo tijelu već podiže i raspoloženje pojedinca.

– Različitosti nas obogaćuju, svaka situacija koja je ispred nas ima zadaću da nas nešto nauči, a život je ljepši kad znamo da smo svi dio svijeta.

in MREŽA

Održana edukacija Workplace Inclusion Champion

Objavljeno

/

Na slici je logotip HR PSOR-a (Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj). Logotip se sastoji od grafičkog prikaza zupčanika unutar kojeg je stilizirani cvijet s listovima, a desno od njega je tekst "HR PSOR" u tamnoplavoj boji.
Foto: posi.hr

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić u okviru 3. ciklusa edukacije Workplace Inclusion Champion (Lideri uključivosti na radnome mjestu), koju organizira Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HR PSOR), 10. lipnja 2024. godine održao je predavanje ‘Uključivanje osoba s invaliditetom’

Ovo je jedan od ukupno sedam modula/sadržajnih cjelina edukacije posebno osmišljen kako bi polaznicima pružio znanje i razumijevanje ključnih elemenata ravnopravne uključivosti osoba s invaliditetom. Cilj je osposobiti menadžere za izradu konkretnih mjera za provedbu strategije jednakih mogućnosti organizacije u području ravnopravnog uključivanja osoba s invaliditetom.

Ova je edukacija organizirana u obliku kombiniranog učenja, a sastoji se od online teorije, vježbi i kvizova koji omogućuju produbljivanje znanja o raznolikosti i uključivosti (D&I) kao i razvoj vlastite samospoznaje o tome kako biti istinski uključiv u svakodnevnim interakcijama u svom osobnom i profesionalnom životu. Edukacija donosi i alate za dublje razumijevanje u području ravnopravnog uključivanja i omogućava uvid u upravljanje dobnom raznolikošću te sve prednosti koje različite skupine zaposlenika donose poslovnim organizacijama.

Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HR PSOR) je neovisna udruga privatnog sektora koju su osnovali vodeći gospodarstvenici Hrvatske da bi poticali održivi razvoj u gospodarstvu i zastupali gospodarstvo u održivom razvoju. HR PSOR je danas nositelj Hrvatskog indeksa održivosti – HRIO, organizator godišnjih Konferencija o održivom razvoju, nositelj Povelje o raznolikosti Hrvatska pod kojom djeluje i Savez za rodnu ravnopravnost, nositelj edukacije Korporativna održivost te stoji iza mnoštva drugih aktivnosti i okuplja više od 60 članova.

Izvor: posi.hr

Nastavi čitati

in MREŽA

Makarska udruga ‘Sunce’ obilježila 30 godina rada

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje grupu ljudi na vanjskom okupljanju. Neki sjede za drvenim stolovima i jedu, dok drugi stoje ili hodaju okolo. Vrijeme je sunčano, a sjene ukazuju na popodne. Drveće pruža hlad, a u pozadini se vide parkirani automobili. Scena odražava opuštenost zajedničkog druženja.
Foto: I.M.Franić i M.Čaljkušić

Javno su se ovom prilikom, s dosadašnjim predsjednicima udruge, zahvalili za dugogodišnju podršku i uspješnu suradnju pojedincima i tvrtkama, osnovnim i srednjim školama makarskog primorja, jedinicama lokalne samouprave, dugogodišnjim volonterima i istaknutim pojedincima

Poslušaj ovaj članak

Prošlog petka, 7. lipnja 2024. na otvorenom prostoru Pomorskog Športskog Ribolovnog Društva ‘Arbun’/PŠRD ‘Arbun’ u Makarskoj održana je svečana proslava 30. rođendana jedne od najdugovječnijih makarskih udruga civilnog društva, makarske Udruge Sunce.

Na proslavi su se članovima udruge pridružili dugogodišnji volonteri, podupiratelji, prijatelji, građani Makarske i Primorja, a prihvaćenost i podrška udruzi lokalne zajednice vidjela se i osjetila te večeri na svakom koraku.

– Proslava je bila prigoda da se roditelji koji su i pokrenuli osnivanje udruge te, još uvijek ratne 1994. godine, prisjete samih početaka rada udruge. Udrugu Sunce su osnovali jer su svojoj, a i drugoj  djeci s teškoćama u razvoju s ovog područja željeli poboljšati uvjete života koji onda nisu bili ni blizu ovima danas, osiguravajući im potrebne terapije i školovanje u njihovom rodnom mjestu, ostanak u krugu obitelji. Ubrzo je otvoren dnevni boravak za našu djecu, područno odjeljenje Centra Juraj Bonaći. U to vrijeme, prije 30 godina, a opet ne tako davno, djeca s teškoćama samo su iznimno uključena u dječje vrtiće, rijetka su pohađala redovne škole… Makarska je među prvima uključila pomoćnike u nastavi – prisjetio se sadašnji predsjednik Robert Glavičić napominjući da je njegov sin koji danas ima 24 godine posljednji upisan u boravak.

– Sva djeca nakon toga, čak i s udruženim teškoćama, pohađaju redovne škole na Primorju. To je velikim dijelom zasluga naše udruge – napomenuo je Glavičić.

Pružili su podršku školama u inkluziji, educirali pomoćnike, među prvima su sami pripremali i provodili brojne nacionalne i europske projekte, zahvaljujući čemu su razvili lepezu socijalnih usluga: od prijevoza i brojnih terapija do osobne asistencije i pomoći u kući.

Javno su se ovom prilikom, s dosadašnjim predsjednicima udruge, zahvalili za dugogodišnju podršku i uspješnu suradnju pojedincima i tvrtkama, osnovnim i srednjim školama makarskog primorja, jedinicama lokalne samouprave, dugogodišnjim volonterima i istaknutim pojedincima.

– Program je osmislila Ivana Miočević Franić koja je vodila računa o svakom detalju i organizirala brojne volontere svih generacija koji su pomogli postavljanju pozornice, ozvučenja, pripremi i podijeli hrane i pića. Lokalni chefovi pripremili su brudet od sipa s orzom i lećom u velikom kazanu za čije miješanje im je bilo potrebno drveno veslo.

Za zabavu su bile zadužene makarske klape: dječja klapa Biokovo, novoosnovana klapa Muccrum i najstarija lokalna klapa Srdela te najpoznatiji makarski DJ, Zoran Spajić. Oni su raspjevali i rasplesali sunčevu ekipu, a uz nezaobilaznu tortu i šampanjac fešta se produžila dugo u noć.

Bila je to prava ‘narodna fešta’ udruge koja već 30 godina djeluje na makarskom primorju i prepoznata je i podržana od stanovnika svih mjesta u Primorju zahvaljujući predanom radu u korist djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. Transparentan rad bez afera, suradnja i podrška svih sektora od privatnih do javnih i civilnog sektora čitave Hrvatske čini nam se kao jamstvo održivosti ove udruge koja je upravo proslavila ‘prvih 30’ godina rada – priopćili su nam iz udruge, a čestitku za rođendan upućuje i In Portal.

Nastavi čitati

in MREŽA

USUSRET PARIZU Košarkaš u kolicima juriša na svoje treće zlato

Objavljeno

/

Foto: PERAMAX

Postoji život i izvan vašeg invaliditeta. Da, ja sam osoba s invaliditetom, ali sam i ponosan otac. Usto sam ponosan zaposlenik s punim radnim vremenom i trostruki osvajač paraolimpijskih medalja, veli Trevon Jenifer

Poslušaj ovaj članak

Trevon Jenifer duboko je zakoračio u četvrto desetljeće života, a za to se vrijeme okušao u različitim paraolimpijskim sportovima, sve dok mu sudbina nije dodijelila košarku u kolicima.

I karma ga je pomazila, itekako, jer je Trevon postao jedna od ikona američkog paraolimpijskog sporta. Do danas je osvojio tri medalje – po jedno zlato u Rio de Janeiru i Tokiju te broncu u Londonu – a za ovogodišnje se Paraolimpijske igre pripremao s posebnim trenažnim procesom jer, kako sam kaže, iz Pariza se doma ne namjerava vratiti samo sa suvenirima. Zlato je svakako opcija.

Ali on je otac dvoje djece i treninge odrađuje prilagođavajući se njihovu rasporedu. To znači da će obično ići u teretanu kada njegova 8-godišnja kći i 4-godišnji sin odrade svoje vanškolske programe. Trevon je, dakle, ponajprije otac, a tek potom trofejni sportaš.

Danas 35-godišnjak, Trevon se počeo natjecati u atletici i košarci kada je imao tek četiri godine. Od tada je pozitivna snaga inkluzivnosti u sportu i živi dokaz da invaliditet nije nužno hendikep, nego mogućnost za postizanje rezultata kakve brojni sportaši bez tjelesnih ograničenja mogu samo sanjati. Rođen je bez nogu, u provincijalnom gradiću u državi Maryland, pa mu je, kaže, odrastanje s invaliditetom često izazivalo neželjenu pozornost.

– Tijekom mojih godina suočavanja s buljenjem, smijanjem i pokazivanjem kažiprstom, ili samo znatiželjnim pogledima koje mi ljudi upućuju, naučio sam neke korisne stvari. Uz sve ostalo, naučio sam kako komunicirati s djecom i uvjeriti ih da nema ništa loše u tome biti drugačiji – kaže Trevon.

Svojom predanošću i marljivim radom s djecom zavrijedio je duboko poštovanje u svojoj lokalnoj zajednici. Klince i klinceze, naime, neumorno poučava kako mogu nadvladati vlastita ograničenja, unatoč bilo kojoj vrsti invaliditeta.

– Postoji život i izvan vašeg invaliditeta. Da, ja sam osoba s invaliditetom, ali sam i ponosan otac. Usto sam ponosan zaposlenik s punim radnim vremenom i trostruki osvajač paraolimpijskih medalja. To daje poticaj ljudima da shvate kako invaliditet, uz sva ograničenja koja sa sobom nosi, može biti i odskočna daska za ostvarenje najluđih snova – zaključuje Trevon.

Nastavi čitati

U trendu