Komentar

KOMENTAR Hrvatska, država u kojoj osobe s invaliditetom čine većinu stanovništva

Objavljeno

/

Ponekad se osjećam vidovito. Ne znam jesam li to ikada javno rekao ili napisao – mislim da jesam, negdje, nekad, nekome – ali sad je već izvjesno da sam, barem u svojoj glavi, prilično točno prognozirao dramatičan rast postotka osoba s invaliditetom u Hrvatskoj

Godina je 2107. i Europom već preduge tri godine bjesni multinacionalni rat. Razlozi za sukob su davno prestali biti važni, a sve je počelo kad je CCD – koalicija država u kojima osobe s invaliditetom čine većinu stanovništva – odlučio napasti jednu od članica ortodoksnog Velikog europskog kalifata zbog sustavnog kršenja prava osoba s invaliditetom. Iako nije bila za takvo izravno uplitanje i sukob na tuđem tlu, jedna od članica CCD-a koje imaju najviše direktne koristi od rata je Hrvatska, čija visokotehnološka, energetska i vojna industrija cvjetaju, a upravo hrvatske autonomne borbene jedinice čine vršak oštrice koja se u Kalifatu bori za položaj osoba s invaliditetom.

Priča je, naravno, potpuno izmišljena. Ali iznenadili biste se koliko je utemeljena na današnjoj stvarnosti i nekim projekcijama. Krenimo redom.

Prema istraživanju konzultantske tvrtke McKinsey & Company, od svih zemalja središnje i istočne Europe Hrvatska bi do 2030. mogla ostvariti drugi najveći porast udjela digitalne ekonomije u BDP-u, pa bi on do kraja ovog desetljeća trebao dostići čak 15 posto. Dok bi u većini drugih zemalja rast trebala pogoniti digitalna trgovina, u Hrvatskoj bi predvodnica trebala biti ICT industrija za koju se predviđa da bi do 2030. svoju vrijednost mogla povećati do pet puta. Za energetsku i vojnu industriju nisam bio dovoljno vješt da bih našao projekcije, no podaci portala Trading Economics govore da već sad energenti i oružje čine veći dio udjela ukupnog izvoza u Hrvatskoj (16,71%) nego, recimo, u Sjedinjenim Američkim Državama (14,24%), a ne čini mi se nemogućim da će ta razlika u budućnosti i rasti s obzirom na energetske i geopolitičke trendove.

Što se tiče Velikog europskog kalifata, brojke su također vrlo jasne. Prema istraživanjima Pew Research Centera, Islam bi na svjetskoj razini do 2050. godine mogao dostići Kršćanstvo po brojnosti. U Europi (EU) je slika ponešto drugačija, no u scenariju velikih migracija – koji je, čini mi se, više nego izvjestan – Muslimani će činiti 14% populacije, u nekim zemljama i više od 30%. Postotak je 2010. godine bio na brojci 5,9 pa priča iz 2107. i nije potpuna znanstvena fantastika.

I šećer za kraj. Koalicija država u kojima osobe s invaliditetom čine većinu stanovništva.

Ponekad se osjećam vidovito. Ne znam jesam li to ikada javno rekao ili napisao – mislim da jesam, negdje, nekad, nekome – ali sad je već izvjesno da sam, barem u svojoj glavi, prilično točno prognozirao dramatičan rast postotka osoba s invaliditetom u Hrvatskoj.

Kako smo već pisali prije 10-ak dana, Hrvatski zavod za javno zdravstvo je objavio Izvješće o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj za 2022. godinu. Prema tom dokumentu, u Republici Hrvatskoj na dan 1. rujna 2022. živi 624.019 osoba s invaliditetom što znači da, uzevši u obzir nedavni popis, osobe s invaliditetom čine oko 16% ukupnog stanovništva. I to možda i ne bi zvučalo tako zanimljivo da postotak samo tri godine ranije nije bio 12,4%.

Često volim reći da je u životu bitan trend, a ovdje je trend na strani osoba s invaliditetom što, ovisno o perspektivi, ne mora svima biti razlog za veselje.

Imao sam potrebu cijelu stvar detaljnije istražiti pa sam to i učinio – iskopao sam sva Izvješća o osobama s invaliditetom koja sam mogao naći i usporedio podatke iz kojih je nastao graf koji priča zanimljivu priču. Priču koja podupire znanstvenofantastičnu ideju o koaliciji država u kojima osobe s invaliditetom čine većinu stanovništva.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo, po onome što sam uspio naći, objavljuje godišnje Izvješće o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj od 2007. godine, uz iznimku 2016., 2018. i 2020. za koje ne postoje izvješća, ili su toliko vješto skrivena u bespućima interneta da ih je gotovo nemoguće pronaći. Za te godine sam interpolirao postotak kako bi trend bio jasniji.

Iako je Hrvatski zavod za javno zdravstvo u svojim izvješćima za ukupni broj stanovništva nekada koristio popise stanovništva, a nekada projekcije Hrvatskog zavoda za statistiku, sasvim je jasno i apsolutno neupitno da u Hrvatskoj živi sve manje ljudi. Za to su krivci nizak natalitet i velike emigracije, a to je tema kojom se bave drugi pa ne moramo i mi.

No što je s osobama s invaliditetom?

Metodologija prikupljanja podataka o broju osoba s invaliditetom, iako očito vrlo temeljita pa neću nabrajati izvore, bila je mnogo kompliciranija i također se mijenjala kroz godine jer su se relevantni izvori mijenjali kako su se mijenjale i politike. Ipak, a za razliku od ukupnog broja stanovništva, tu je dramatično izvjestan rast broja osoba s invaliditetom, posebno u posljednjih nekoliko godina. Za to sigurno možemo okriviti sve veći broj starijeg stanovništva koje je sklonije stanjima koja vode do invaliditeta, a vjerojatno je bitan faktor u tome i koronavirus. Također, logična je pretpostavka da ovdje ulogu igra i spomenuta promjena politika koja je možda u statistiku osoba s invaliditetom dodala i osobe koje prije nisu mogle ostvariti taj status.

Kad sve to zbrojimo i oduzmemo, dobijemo činjenicu o 60-postotnom porastu udjela osoba s invaliditetom u ukupnom broju stanovništva Republike Hrvatske, od 10% do 16%, u 15-godišnjem periodu, od 2007. do 2015. godine.

Period od danas do 2107. godine je znanstvena fantastika, sve dok ne postane znanošću predviđena stvarnost bez fantastike. Stvarnost u kojoj će, sasvim je moguće, postojati i države u kojima osobe s invaliditetom čine većinu stanovništva. Medicina i tehnologija će nesumnjivo napredovati, ali će u takvim državama stanovništvo starošću postajati sve ‘invalidiziranije’, a migracije, posebno puno mobilnijih osoba bez invaliditeta, još će dodatno demografski u tom smislu polarizirati Europu i svijet.

U kojem trenutku ćemo iz manjine preći u većinu? Kad mislimo prihvatiti svoju ulogu u svijetu?

U trendu

Exit mobile version