Connect with us

Kultura

KAZALIŠTE GAVELLA Predstava ‘Svijet mogućnosti’ o ljudima s invaliditetom oduševila publiku

Objavljeno

/

Foto: Klaudija Klanjčić

Postoji u društvu strah od osoba s invaliditetom koji dolazi iz nepoznavanja njihovog svijeta. Ali to je svijet koji me fascinirao svojom čistoćom, dubinom i snagom, kaže redatelj Haris Pašović

U zagrebačkom kazalištu Gavella, u ponedjeljak 27. svibnja, upriličena je premijera predstave ‘Svijet mogućnosti’.

U predstavi je prikazan život djece i odraslih ljudi koji imaju autizam i cerebralnu paralizu, a koji su većinom neverbalni ili djelomično komunikativni, kao i članova njihovih obitelji i institucija koje su sastavni dio njihovih života i svakodnevice.

Tekst i režiju potpisuje sarajevski kazališni redatelj Haris Pašović, koji se na samom početku obratio publici kratkim govorom. Za scenografiju odgovorna je Ivana Jančić, glazbu skladatelj Dino Šukalo, koreografiju Larisa Lipovac Navojec, kostimografiju Haris Pašović i Minja Davidović, za scenski govor doktor Dejan Sredojević, oblikovanje videa Dino Hujić, oblikovanje svjetla Branislav Milinković. Fotografije potpisuju Marija Erdelji, Danijel Rauški i Bojan Kvrgić. U predstavi igra glumački ansambl Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad, koji čine Gordana Đurđević Dimić, Lidija Stevanović, Sanja Ristić Krajnov, Jelena Antonijević, Mina Pavlica, Marija Feldeši, Milan Kovačević, Marko Savković, Vukašin Ranđelović, Aljiša Đidić, Aleksandar Sarapa i Rade Perović.

Radi pripreme predstave bila je potrebna suradnja s ustanovama, poput ŠOSO Milan Petrović iz Novog Sada, JU Dnevni centar za djecu i omladinu s poteškoćama u razvoju ‘Biseri’ iz Budve, Ustanova za socijalno zbrinjavanje, zdravstvenu njegu, odgoj i obrazovanje Pazarić i JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece ‘Mjedenica’ iz Sarajeva.

U gotovo trosatnom prikazu života osoba s invaliditetom u predstavi ‘Svijet mogućnosti’ vrlo je upečatljivo ukazano na njihovu svakodnevicu, koja prvenstveno nije ružičasta, već sasvim drugačija, često teška, ponekad i preteška, izrazito s puno borbi za preživljavanje, kako za same nosioce invaliditeta, tako i za one koji ih okružuju. Efekti prikaza ‘pucanja po šavovima’ koji dovode do postupanja u afektu, a ponekad i smrću uslijed nemogućnosti izlaska iz nekih situacija, ostavili su dubok dojam. Prikaz takvog života začinjen je bolom, bolestima, patnjom, ali u ovoj predstavi dobiva novu dimenziju, punu snažnih emocija i kompleksnosti.

S obzirom da profesionalne umjetnosti rijetko uzimaju u obzir osobe s invaliditetom kao temu ili likove kazališnih komada i filmova, projekt Enabled Theatre/Svijet mogućnosti jedinstvena je i posve originalna regionalna inicijativa koju čini konzorcij etabliranih kulturnih organizacija, a koja ima humanu misiju – gradnju kazališta za osobe s invaliditetom koje će na daskama uprizoriti njihove strane životnih priča. Stoga predstavlja pionirstvo u postizanju veće inkluzivnosti u umjetnosti Zapadnog Balkana i EU, a ujedno postavlja temelj za prvi regionalni Balkanski centar za osobe s invaliditetom.

Haris Pašović, autor i redatelj predstave ‘Svijet mogućnosti’, odgovorio je na sljedeća pitanja redakcije In Portala:

Kako je došlo do realizacije ovog uistinu regionalnog projekta, predstave ‘Svijet mogućnosti’, tko su glavni pokretači ove ideje?

– Prije osam godina smo radili predstavu ‘Za šta biste dali svoj život?’ (East West Centre Sarajevo i Pozorište ‘Promena’ Novi Sad). To je bila predstava o ljudima koji daju svoj život za neku ideju. Tada smo postavili pitanje, a šta je s onim ljudima koji jako žele da žive, a neka oštećenja mi to jako otežavaju. Otišli smo tada, cijeli ansambl i ja, u školu za osobe s razvojnim smetnjama ‘Milan Petrović’ u Novom Sadu, proveli jedan dan s njima, i bili duboko impresionirani. Od tada sam želio da napravim predstavu po osobama s razvojnim teškoćama. Prije dvije godine udružila su se četiri partnera: East West Centre Sarajevo, Plesni centar TALA Zagreb, Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu, Budva Grad Teatar i počeli smo rad na ovoj predstavi.

Odrastao sam u Sarajevu u blizini škole za osobe s razvojnim teškoćama. Svijet ovih osoba, u tom slučaju su to bili moji vršnjaci, uvijek je bio prisutan u mojoj svakodnevici, jer su njih roditelji dovodili svakog dana u školu, mi smo se pozdravljali s njima, a ta bi djeca ponekad dolazila do naših kuća. Mogu kazati da je to, na jedan prirodan način, bilo ono što danas zovemo inkluzijom.  U susjedstvu smo također imali jednu obitelj u kojoj su majka i otac bili nijemi, a djeca su mogla da govore. Još jedan komšija je imao hendikep, imao je kraću nogu. Ta moja ulica je bila zaista mikrosvijet, tu su također živjeli ljudi različitih nacionalnosti; zatim neke su obitelji bile bogatije, a neke siromašne; živio je tu čak i jadan džeparoš, a s planine Trebević ujutro su seljanke donosile svježe mlijeko. Mislim da je ta raznovrsnost umnogome oblikovala moj pogled na svijet.

Što je zapravo poruka ovog projekta, na koji se način obraća osobama s invaliditetom?

– Želio sam proniknuti u prirodu svijeta osoba s razvojnim teškoćama. Ne samo socijalnu i psihološku, nego i metafizičku. Ja sam ovoj temi prišao kao da režiram ‘Hamleta’. Za osobe s autizmom i cerebralnom paralizom, za njihove roditelje i terapeute, svaki dan je ‘biti ili ne biti’. Iako podržavam i aktivistički i dokumentarni teatar, nisam htio da napravim ni aktivističku ni dokumentarnu predstavu. Mi smo radili istraživanje godinu dana u više gradova. Mnogo smo učili od osoba s autizmom i cerebralnom paralizom i od njihovih obitelji i terapeuta. Karaktere i situacije sam u drami stvarao kompozitno, a ne imitacijom.

U svijetu osoba s razvojnim teškoćama, drama je kako pojesti doručak, kako obući košulju, kako zavezati pertlu, kako otići na toalet. Strpljenje  – to strpljenje koje toliko nedostaje u našim svakodnevnim komunikacijama – je ključno. I upornost. Autizam se sve

češće dijagnosticira kod djece. Još nije jasno da li je to zbog povećanog broja pregleda ili postoji iz nekog razloga rast autizma. Svijet osoba s razvojnim teškoćama nije ‘neki tamo svijet’. Taj svijet je tu, dio našeg svijeta, dio nas. Postoji u društvu strah od osoba s invaliditetom koji dolazi iz nepoznavanja njihovog svijeta. Ali to je svijet koji me fascinirao svojom čistoćom, dubinom i snagom – zaključio je Pašović.

Kultura

UIR ZAGREBA Održan koncert ‘Osam suza za Zlatka Bočkala’

Objavljeno

/

Napisao/la:

Bliski prikaz publike u dvorani koja s osmijehom i zanimanjem prati događaj na pozornici. U prvom planu sjede osobe različite dobi, pretežno starije životne dobi, a mnogi su odjeveni svečanije. Neki drže štapove ili druge pomagala, a izrazi lica odaju uživanje u programu.
Foto: Klaudija Klanjčić

Udruga invalida rada Zagreba organizirala je 10. travnja 2025., u Centru za kulturu Trešnjevka u Zagrebu, tradicionalni osmi koncert amaterskih pjevačkih zborova pod nazivom ‘Osam suza za Zlatka Bočkala’, u sjećanje na njihovog pokojnog predsjednika koji je svojim predanim radom i vizijom ostavio neizbrisiv trag

Poslušaj članak

Moderatorsku palicu preuzela je i ove godine Ana Tomašković, dugogodišnja suradnica UIR Zagreba te urednica i voditeljica emisije HRT-a ‘Normalan život’. Posebno je pozdravila obitelj Zlatka Bočkala, zatim Zvjezdanu Modrić iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom te Darija Jurišića, pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

Iz UIR Zagreba su poručili da su koncert s dubokim poštovanjem posvetili svojem nezaboravnom predsjedniku Zlatku Bočkalu, profesoru psihologije, koji je kroz svoj život bio više od člana, dopredsjednika i predsjednika UIR Zagreba – bio je oslonac, inspiracija i prijatelj svima koji su ga poznavali.

Predsjednica UIR-a Zagreba Nada Vorkapić još se jednom prisjetila prijateljstva s pokojnim Bočkalom, dok je bio predsjednik, a ona dopredsjednica. Njegova strpljivost, predanost radu, neicrpna empatija i razumijevanje ostavili su neizbrisiv trag u srcima svih s kojima je dolazio u doticaj.

– Zlatko Bočkal funkciju predsjednika Udruge invalida rada odgovorno je i uspješno obavljao od 2013. godine sve do prerane i iznenadne smrti 2017. godine. Bio je professor psihologije s nevjerojatnom količinom strpljenja i pružao je pomoć onima kojima je pomoć bila potrebna. Uvijek je imao vremena i strpljenja poslušati svakoga te pružiti dobar savjet iz bogatog iskustva stečenog u izravnom radu s ljudima, kako u privatnom, tako i u profesionalnom smislu. Njegova vizija i veliki angažman u Udruzi invalida rada značajno su doprinijeli poboljšanju njezina rada. Bio je veliki zaljubljenik u glazbu i upravo ovim koncertom ‘Osam suza za Zlatka Bočkala’ želimo mu se zahvaliti za sav njegov predan rad – rekla je Vorkapić.

Naposljetku je dodala da je sretna osoba što je poznavala i bila suradnica Bočkalu, odnosno njegova dopredsjednica, što je bila posebna čast jer je imao puno povjerenje u nju. Prisjetila se i Marije Topić, koja je također ostavila neizbrisivi trag u udruzi.

Prilikom svog govora na pozornici posebno je pozdravila kćer Zlatka Bočkala, koja se redovito odaziva na pozive kada se organizira koncert u čast njezina oca.

Publika u kazališnoj ili koncertnoj dvorani sjedi na tribinama osvijetljenima šarenim svjetlima plave i zelene boje. Većina gledatelja su starije osobe, pažljivo promatraju pozornicu koja nije u kadru. Atmosfera je svečana i iščekujuća.

U čast Zlatku Bočkalu (13. travnja 1943. – 5. kolovoza 2017.), na pozornici je nastupilo nekoliko amaterskih pjevačkih zborova: Vokalno-instrumentalni sastav ‘VIS Danice’, Pjevački zbor KUD-a ‘Nikola Tesla’, Muški vokalni ansambl ‘Špansko’ i Pjevački zbor UIR Zagreba, koji su svojim glazbenim programima oduševili publiku.

Ulaz na koncert bio je besplatan za sve zainteresirane, a odazvali su se brojni članovi, obitelj i prijatelji Zlatka Bočkala.

Događaj je održan pod pokroviteljstvom Grada Zagreba i Hrvatskog društva skladatelja, dok je financijska potpora omogućena kroz trogodišnji program ‘ARTuriranje’, koji sufinancira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a uz temeljnu sustavnu podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva čime je naglašena njegova važnost i podrška kulturnom stvaralaštvu.

Nastavite čitati

Kultura

Centar za kulturu Trešnjevka otvara 18. Festival dječje knjige

Objavljeno

/

Napisao/la:

Centar za kulturu Trešnjevka već osamnaestu godinu zaredom organizira Festival dječje knjige, manifestaciju koja slavi knjigu i otvara vrata čarobnog svijeta dječje književnosti

Festival dječje knjige otvara vrata čarobnog svijeta priča, igre i umjetnosti. Kroz radionice, predstave, susrete s piscima i brojne kreativne programe, mali i veliki zaljubljenici u knjige zajedno slave dječju književnost.

Svečano otvorenje 18. Festivala dječje knjige održat će se u utorak 15. travnja u Parku Stara Trešnjevka, u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka. Festivalski program otvara manifestacija ‘Uberi priču’ s početkom u 11 sati.

U krošnjama parkovskih stabala vise stotine slikovnica koje čekaju male čitatelje! Uz smijeh klaunova, glazbu uličnih zabavljača i pripovjedače na pozornici, svako dijete može ubrati svoju knjigu i ponijeti je kući – kao uspomenu na dan ispunjen pričama i čarolijom. Nastupaju: Ana Dobričić, Igor Rajki, Nikolina Manojlović Vračar i Sanja Lovrenčić.

Festival dječje knjige poziva sve ljubitelje priča, djecu i odrasle, da se pridruže ovom jedinstvenom slavlju knjige i dječje mašte.

Festival se održava uz podršku Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.

Nastavite čitati

Kultura

AUTSAJDER ART Umjetnost može biti prozor u svijet osobama s autizmom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Umjetnička ilustracija prikazuje četiri faze prikaza ljudske glave s lijeva na desno: oko s radijalnim linijama koje vode prema lubanji, zatim anatomski prikaz kostura lica, prikaz mišićne strukture lica u crvenim tonovima, i na kraju stilizirani prikaz lica u nijansama plave boje. U pozadini se nalazi mrežasta crveno-crna grafika koja dodatno pojačava kontrast između segmenata. Slika je izložena na bijelom zidu.
Foto: Ivana Vranješ

U Galeriji Spirit of Art svečano je u četvrtak otvorena izložba radova umjetnika i umjetnica s autizmom pod nazivom ‘AUTsajder art’

Poslušaj članak

Jedinstvenu izložbu, povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu, drugu godinu zaredom organizirali su Savez udruga za autizam Hrvatske (SUZAH) i Operacija grad, a posjetitelji je mogu razgledati do 8. travnja.

Dojmljive radove s različitim motivima i u različitim tehnikama izložili su Al Petek, Filip Ciganović, Rino Vučak, Jakov Knežević i Andrija Blažević, a ove godine predstavljeni su po prvi puta u Hrvatskoj i radovi poljske umjetnice Joanne Musical.

Osim što su talenti u likovnom stvaralaštvu, mladi umjetnici dokazali su i svoju svestranost. Umjetnik Filip Ciganović studira fiziku i informatiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a od malena pjeva i svira instrumente.

Osim što je umjetnik, učenik Centra za autizam Rino Vučak je i sportaš. U svom umjetničkom izričaju vrlo je raznolik učenik osnovne škole Dugave, rođeni Šibenčanin Jakov Knežević. Strastveni zaljubljenik u digitalnu umjetnost je učenik Centra za autizam Andrija Blažević, a crtanjem, slikanjem i fotografiranjem od malih nogu bavi se učenik Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava Al Petek.

Kustosica izložbe Ana Kovačić istaknula je kako joj je bila izuzetna čast raditi na izložbi.

– Ovom izložbom lijepo je istaknuta raznolikost likovnog izričaja autora i autorica. Više je motiva i tehnika, ali je sve uklopljeno u cjelinu – rekla je Kovačić.

Tajnik Saveza udruga za autizam Hrvatske Nikola Tadić istaknuo je kako je izložba prilika da se pokaže koliko umjetnost može biti zajednički jezik.

– Umjetnost je područje u kojem treba podržati osobe s autizmom i umjetnost je univerzalni jezik koji svi možemo razumjeti, može biti prozor u svijet osobama s autizmom. Ova izložba govori da kreativnost nema granica – istaknuo je Tadić.

U prigodnom obraćanju Sven Janovski iz Operacije grad rekao je da se izložbom želi afirmirati umjetnike i umjetnice s autizmom.

Roditelji 16-godišnjeg Jakova Kneževića sretni su što on pokazuje interes za umjetničko stvaralaštvo. Njegova ljubav prema umjetnosti počela je od malih nogu. U likovnom radu, uz slikarske i grafičke tehnike, ispunjava ga izrada keramičkih uporabnih predmeta i figurica.

– Kao dvogodišnjak je od komadića kruha počeo praviti kuglice i slova. Počeo je i od slanih štapića raditi slova, razne figurice, pa je zatim otkrio plastelin. Od plastelina je izrađivao figurice životinja. Kad je bio doček hrvatske nogometne reprezentacije u Zagrebu, od plastelina je napravio svoju viziju tog događaja. Bio je na tom događaju i zapamtio ga je te je od plastelina napravio publiku, autobus, hrvatsku zastavu. Izražava se putem crtanja i plastelina, a voli i keramiku. Jednostavno uživa u umjetnosti, a mi kao roditelji uživamo s njim i sretni smo kad vidimo koliko mu je umjetnost pomogla te ga, koliko god možemo, usmjeravamo prema tome – ispričala je majka Nina.

Nastavite čitati

U trendu