Poveži se s nama

in MREŽA

Kako, unatoč poteškoćama koje nameće društvo, kvalitetno ulagati u pristupačan turizam

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje mirnu plažu. Na slici su kabine s brojevima 26 i 25, plave i zelene boje, te invalidska kolica koja su parkirana pored. More je mirno, a horizont je jasno vidljiv.
Foto: Pixabay

U posljednjih desetak godina puno se više govori i piše o pristupačnom turizmu. Dokaz tome su i brojni stručni radovi, okrugli stolovi i edukacije koje, baveći se ovom problematikom, zapravo žele ukazati na važnost spomenute teme

S obzirom na činjenicu da pristupačan turizam, kao i razne varijante njegovog nazivlja (inkluzivni turizam, turizam za sve, turizam bez barijera, turizam dostupan svima), ustvari podrazumijeva oblik turizma u kojem ponuda svojim korisnicima osigurava mobilnu, vizualnu, slušnu i mentalnu pristupačnost turističkim objektima, sadržajima i uslugama, ali i onaj u kojem se svi korisnici usluga mogu kretati i komunicirati s okruženjem samostalno, ravnopravno i na dostojanstven način, jasno je koliki on značaj predstavlja za svakog pojedinca.

Pitam se u čemu je onda problem? Čini se da je još uvijek riječ o brojnim zabludama vezanim uz  pristupačan turizam. Navest će nekoliko primjera.

Mnogi još uvijek tvrde kako pristupačan turizam obuhvaća malo tržište odnosno mala je potreba za njegovom prilagodbom zbog malog broja korisnika. Ovakvu tvrdnju lako ćemo demantirati budući da turističku potražnju u pristupačnom turizmu čine osobe smanjene pokretljivosti, ali i smanjenih sposobnosti vida, sluha ili govora. Također, treba spomenuti i osobe starije životne dobi kao i djecu s teškoćama u razvoju. Tu su osobe sa kroničnim i akutnim bolestima te brojnim tjelesnim ozljedama. Roditelji s djecom zasigurno bi objeručke prihvatili pristupačan prostor hotela, restorana i ostalih turističkih destinacija. Kada pogledamo barem pet spomenutih skupina gostiju koji ističu potrebu za pristupačnim turizmom, možemo vidjeti kako se ne radi o malom broju ljudi, a samim time niti o malenom tržištu. Ako ćemo se osvrnuti na statističke podatke važno je istaknuti da 16% svjetske populacije čine osobe s invaliditetom, a njih čak 70% želi i može putovati. U pravilu putuju uz pratnju, duže se zadržavajući na istoj lokaciju pa samim time više troše.

Kako sve ne bi ostalo samo na jednoj zabludi mnogi – kao najpoznatije argumente protiv razvoja pristupačnog turizma navode i brojna ograničenja na strani potražnje. Kažu da je, navodno, teško stvoriti homogene skupine gostiju na osnovi njihove motivacije i psihofizičkih statusa. Činjenica je, međutim, da svaki pripadnik gore navedene skupine ima svoje interese i područje zanimanja kao i razlog zbog kojeg se odlučuje putovati. Ono što turističke agencije mogu učiniti po tom pitanju jest osluškivati potrebe putnika prilagođavajući se njihovim željama.

Razlog zbog kojeg postoje poteškoće u razvoju pristupačnog turizma su i ograničenja na području ponude. Smatra se da prirodno okruženje i kulturna baština ne smije mijenjati svoju vizuru kako bi ostala pod zaštitom i zadržala izvorni oblik. Pravo je pitanje, međutim, pitanje prioriteta, odnosno je li nam važnije imati samo uglađene građevine koje će poslužiti kao ogledni primjerak turističke razglednice poslane u svijet ili ćemo ulaganjem u pristupačni turizam svim marginaliziranim skupinama omogućiti pristup brojnim turističkim uslugama.

Za sve one kojima je nedostatak vremena i novca izlika za neosiguravanje ravnopravnog iskustva uživanja u turističkoj ponudi za sve, treba naglasiti da je takvo stajalište neutemeljeno. Naime, kada planirate omogućiti pristupačnost određenog prostora, valja imati na umu kako se ta prilagodba ne odnosi na svakog pojedinog predstavnika gore navedenih skupina zasebno.

Ono što želim reći jest da osobe s invaliditetom ne očekuju prilagodbu samo za sebe, jednako kao niti osobe starije životne dobi ili majke s dječjim kolicima. Dakle, potrebno je osigurati kvalitetan pristup koji će svima biti od koristi i poslužiti za ostvarivanje jednakih mogućnosti uživanja turističkog iskustva. Kreiranje kvalitetne prilagodbe stoga ne iziskuje puno vremena i novca ukoliko se realizira na pravi način.

Zašto onda uopće ulagati u pristupačni turizam svim ovim poteškoćama unatoč? Ne samo zato da bismo na razini države bili dio prestižnog popisa članica koje promišljaju o svojim građanima niti zato da bi hoteli našeg Jadrana osvojili zvjezdicu više. Svi navedeni razlozi trebali bi zapravo biti u drugom planu, iako ne manje važni. Poanta pristupačnog turizma je svakodnevno ulagati u njegov razvoj te konačni cilj, koji uključuje inkluzivni segment, podići na veću razinu.

Zašto bismo turizam ograničili samo na one koji u okvirima današnjeg društva podrazumijevaju savršenstvo? Zašto se ne bismo više educirali, koristeći ispravnu terminologiju i postupanje prema određenoj skupini gostiju? Zašto prije svega pomislimo na prepreke koje nas mogu, ali i ne moraju zaustaviti u pružanju kvalitetne turističke usluge?

Neznanje i misao kako nam nisu potrebna usavršavanja za napredak uvelike će nas udaljiti od modela pristupačnog turizma o kojem sanjamo. Mentalitet u kojem prestajemo spoznavati nove istine, učiti o drugima i rasti nikada ne može ići naprijed.

Marijana Maljković

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

in MREŽA

Završila obnova Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje dječje igralište na otvorenom okruženo zelenilom. Na igralištu se nalaze razne sprave za igru, uključujući klackalicu, tobogan i ljuljačke. Podloga igrališta je prekrivena sigurnosnim materijalom crvenkaste boje. Benčevi su postavljeni oko igrališta za sjedenje, a okružuju ih dobro održavani travnjaci i drveće koje pruža hlad. Oprema na igralištu je moderna i izgleda u odličnom stanju.
Foto: Centar Slava Raškaj

Sam projekt je trajao 44 mjeseca i obnovljeno je školsko krilo zgrade, napravljen je senzorni park i zamijenili su azbestni krov. Posebno je važan senzorni park jer su korisnici dobili rehabilitacijski prostor na otvorenom površine oko 1000 m²

U Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj 29. veljače 2024. godine završena je obnova objekta financirana sredstvima iz Europske unije.

Obnova centra realizirana je u sklopu projekta Slavimo život zajedno, a održali su i panel na kojem su sudjelovali razni dionici koji su ovaj projekt prepoznali kao primjer dobre prakse.

Centar ima oko 600 korisnika koji su djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, od najranije dobi pa do navršenih 30 godina života.

Cilj ovog projekta bio je rekonstruirati, prilagoditi i opremiti socijalnu infrastrukturu Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj Zagreb i Centra za odgoj i obrazovanje Tuškanac za pružanje izvaninstitucijskih usluga s ciljem prevencije institucionalizacije i razvoja mreže izvaninstitucijskih usluga i službi podrške u zajednici.

Sam projekt je trajao 44 mjeseca i obnovljeno je školsko krilo zgrade, napravljen je senzorni park i zamijenili su azbestni krov. Posebno je važan senzorni park jer su korisnici dobili rehabilitacijski prostor na otvorenom površine oko 1000 m².

Projekt je osigurao kvalitetniji odgovor na rastuću potrebu za pružanjem usluga boravka, rane intervencije, psihosocijalne podrške te pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja za djecu i mlade s teškoćama u razvoju te odrasle osobe s invaliditetom.

Napravljenim su zadovoljni i roditelji korisnika jer neka od djece u Centar dolaze godinama, napreduju i postižu velike rezultate.

Centar Slave Raškaj Zagreb je nositelj projekta, a partneri su Centar za odgoj i obrazovanje Tuškanac i Društvo za socijalnu podršku.

Projekt je u potpunosti financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u iznosu od 13.112.440,00 kuna. Provedba je započela 4. lipnja 2019. ugovaranjem usluga pomoći u pripremi dokumentacije za prijavu projekta na natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava.

Nastavi čitati

in MREŽA

ZEMLJA SAMURAJA Kako je to biti osoba s invaliditetom u Japanu

Objavljeno

/

Foto: Mainichi.jp

Satoshi Uematsu ubio je devetnaest ljudi samo zbog toga što su imali invaliditet, ali i osam godina nakon tog zločina ostaje otvoreno tegobno pitanje koje truje inače mirno i uređeno društvo: koliko zapravo Japanaca dijeli mišljenje masovnog ubojice kada je riječ o ljudima s invaliditetom?

Bilo je to prije osam godina, kada je pomahnitali Satoshi Uematsu počinio jedno od najgrozomornijih masovnih ubojstava u novijoj povijesti. Bio je zaposlenik staračkog doma Yamayuri En u kojemu su većinom boravili štićenici s invaliditetom.

U njegovu krvavom pohodu smrtno je stradalo devetnaest ljudi, a 26 njih teško ozlijeđeno. Kao motiv za ovaj zločin bez presedana ubojica je naveo da ‘osobe s invaliditetom stvaraju nesreću drugima, pa su tako ubojstva bila korisna za društvo’. Satoshi Uematsu, u svojoj 34. godini života, sada čeka smrtnu kaznu, ali i dalje ostaje otvoreno tegobno pitanje koje truje inače mirno i uređeno društvo: koliko zapravo Japanaca dijeli mišljenje masovnog ubojice kada je riječ o ljudima s invaliditetom?

To se pitanje postavlja i u dokumentarnom filmu ‘Fujiyama Cottonton’ koji svojim smirenim i spokojnim prikazom farme na kojoj rade osobe s invaliditetom želi publici pružiti jasan pogled na svakodnevne živote ljudi koje japansko društvo često drži u sjeni.

Izvorno zamišljen kao vapaj za bolji odnos šire društvene zajednice prema onima koji imaju neka tjelesna ili intelektualna ograničenja, na kraju je ipak imao optimističniji pristup. Redatelj Taku Aoyagi svejedno je bio jasan u svojoj namjeri, a to je razotkriti koliko je ‘zdravih Japanaca’ s razumijevanjem ili čak simpatijom dočekalo vijest o masovnom ubojstvu iz 2016. godine.

– Ono što me najviše motiviralo da napravim ovaj film bio je zločin u staračkom domu koji do danas ostaje sramotom za sve naše građane. Osjetio sam hitnost snimiti film zbog činjenice da je osuđenik na smrt Uematsu odredio vrijednost života mjereći ljude prema njihovu zdravstvenom stanju, a čini se kako je stvorena atmosfera da se njegov diskurs i dalje širi našim društvom – kaže redatelj Aoyagi.

U filmu Aoyagi pokušava pokazati publici kako ljudi u ustanovi za socijalnu skrb žive punim plućima, veselo i poletno komunicirajući s drugima i ostvarujući jednostavne želje i strasti, baš kao što to čine ljudi bez invaliditeta.

Rođen u prefekturi Yamanashi u središnjem Japanu, Aoyagi je kao dijete često posjećivao ustanovu socijalne skrbi za osobe s invaliditetom u kojoj je radila njegova majka. Za njega je to bilo sretno vrijeme, puno lijepih uspomena, no usto je i shvatio kako ti ljudi trpe nepravdu samo zbog toga što imaju invaliditet.

– Postoje brojne prepreke za takve osobe koje se žele povezati s ljudima izvan svojih ustanova, a to je dovelo do predrasuda u društvu – rekao je Aoyagi.

– Ali jednostavno je pogrešno da položaj osoba s invaliditetom bude određen strahom od nepoznatog. Želim da moj film bude prozor za neko bolje društvo u kojemu se ljudi ne kategoriziraju prema zdravstvenom stanju.

Film se sredinom veljače počeo prikazivati u Tokiju, a očekuje se da će ga svjetska publika uskoro moći pogledati na nekoj od streaming platformi.

Nastavi čitati

in MREŽA

Školica znakovnog jezika za djelatnike u turizmu

Objavljeno

/

Na fotografiji je osoba koja sjedi u invalidskim kolicima na plaži. Fokus je na ruci osobe koja drži kotač kolica, a pozadina prikazuje more i pijesak. Osoba nosi crnu odjeću i ima narukvicu na zapešću. Invalidska kolica imaju crni jastuk i metalnu konstrukciju s plavim detaljima na kotaču. U pozadini se pruža pogled na pješčanu plažu s valovima koji se razbijaju pod jakim sunčevim svjetlom.
Foto: Pixabay

Ovom aktivnošću žele olakšati pristup i ostvarivanje komunikacije turističkih djelatnika s gostima s oštećenjem sluha

Udruga Centar za razvoj vrijednosti provodi projekt pod nazivom ‘Pristupačan turizam – ljepote turizma za sve’.  Ovaj projekt je usmjeren na osnaživanje djelatnika u turizmu za kvalitetniji pristup osobama s invaliditetom kroz razvoj njihovih kompetencija za pružanje podrške i bolju komunikaciju s gostima s invaliditetom.

Također, u sklopu projekta postoje i aktivnosti za poboljšanje dostupnosti turističkih usluga za osobe s invaliditetom te poslovna savjetovanja o pristupačnosti objekata.

U edukativne aktivnosti uključuju se i sami djelatnici u turizmu koji pohađaju edukativne treninge o bontonu u komunikaciji s osobama s invaliditetom.

Isto tako, trenutno rade i na priručniku pristupačnog smještaja za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj na engleskom jeziku zbog velikog broja stranih turista. Tako će svim gostima s invaliditetom omogućiti da na jednom mjestu pronađu sve informacije o pristupačnim jedinicama. Priručnik je nastao na temelju smjernica koje su im same osobe s invaliditetom dale, ali i turističke zajednice različitih gradova na prostoru Republike Hrvatske.

– U sklopu aktivnosti projekta izradili smo i videe pod nazivom Školica znakovnog jezika koja se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela. U praktičnom dijelu nalazi se međunarodni znakovni jezik. Ova ‘Školica’ pomoći će djelatnicima u turizmu savladati osnovne izraze kako bi lakše pristupili i ostvarili komunikaciju s gostima iz Hrvatske ili inozemstva s oštećenjem sluha. Sve djelatnike u turizmu pozivamo da nam se jave ako su zainteresirani za rad na pristupačnom turizmu – poručili su iz udruge.

Za one koji možda još ne znaju Udruga Centar za razvoj vrijednosti sastoji se od malog tima pod vodstvom Marie Tomić Preiner, diplomirane psihologinje i socijalne radnice, a ujedno i osobe s cerebralnom paralizom. Stručni tim udruge svakodnevno ulaže veliki trud u postizanje velikih, ali i malih promjena kako bi pružio podršku i osnažio osobe s invaliditetom.

Udruga djeluje od 2012. godine i uz sve već navedeno, promiče socijalnu uključenost, zapošljavanje i dobrobit osoba s invaliditetom, te djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji.

Ako ste zainteresirani za rad na pristupčnom turizmu javiti se možete na emailove: senita.czrv@gmail.com, sara.czrv@gmail.com, lucija.czrv@gmail.com , marijana.czrr@gmail.com.

Nastavi čitati

U trendu