Poveži se s nama

in MREŽA

Kako, unatoč poteškoćama koje nameće društvo, kvalitetno ulagati u pristupačan turizam

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje mirnu plažu. Na slici su kabine s brojevima 26 i 25, plave i zelene boje, te invalidska kolica koja su parkirana pored. More je mirno, a horizont je jasno vidljiv.
Foto: Pixabay

U posljednjih desetak godina puno se više govori i piše o pristupačnom turizmu. Dokaz tome su i brojni stručni radovi, okrugli stolovi i edukacije koje, baveći se ovom problematikom, zapravo žele ukazati na važnost spomenute teme

S obzirom na činjenicu da pristupačan turizam, kao i razne varijante njegovog nazivlja (inkluzivni turizam, turizam za sve, turizam bez barijera, turizam dostupan svima), ustvari podrazumijeva oblik turizma u kojem ponuda svojim korisnicima osigurava mobilnu, vizualnu, slušnu i mentalnu pristupačnost turističkim objektima, sadržajima i uslugama, ali i onaj u kojem se svi korisnici usluga mogu kretati i komunicirati s okruženjem samostalno, ravnopravno i na dostojanstven način, jasno je koliki on značaj predstavlja za svakog pojedinca.

Pitam se u čemu je onda problem? Čini se da je još uvijek riječ o brojnim zabludama vezanim uz  pristupačan turizam. Navest će nekoliko primjera.

Mnogi još uvijek tvrde kako pristupačan turizam obuhvaća malo tržište odnosno mala je potreba za njegovom prilagodbom zbog malog broja korisnika. Ovakvu tvrdnju lako ćemo demantirati budući da turističku potražnju u pristupačnom turizmu čine osobe smanjene pokretljivosti, ali i smanjenih sposobnosti vida, sluha ili govora. Također, treba spomenuti i osobe starije životne dobi kao i djecu s teškoćama u razvoju. Tu su osobe sa kroničnim i akutnim bolestima te brojnim tjelesnim ozljedama. Roditelji s djecom zasigurno bi objeručke prihvatili pristupačan prostor hotela, restorana i ostalih turističkih destinacija. Kada pogledamo barem pet spomenutih skupina gostiju koji ističu potrebu za pristupačnim turizmom, možemo vidjeti kako se ne radi o malom broju ljudi, a samim time niti o malenom tržištu. Ako ćemo se osvrnuti na statističke podatke važno je istaknuti da 16% svjetske populacije čine osobe s invaliditetom, a njih čak 70% želi i može putovati. U pravilu putuju uz pratnju, duže se zadržavajući na istoj lokaciju pa samim time više troše.

Kako sve ne bi ostalo samo na jednoj zabludi mnogi – kao najpoznatije argumente protiv razvoja pristupačnog turizma navode i brojna ograničenja na strani potražnje. Kažu da je, navodno, teško stvoriti homogene skupine gostiju na osnovi njihove motivacije i psihofizičkih statusa. Činjenica je, međutim, da svaki pripadnik gore navedene skupine ima svoje interese i područje zanimanja kao i razlog zbog kojeg se odlučuje putovati. Ono što turističke agencije mogu učiniti po tom pitanju jest osluškivati potrebe putnika prilagođavajući se njihovim željama.

Razlog zbog kojeg postoje poteškoće u razvoju pristupačnog turizma su i ograničenja na području ponude. Smatra se da prirodno okruženje i kulturna baština ne smije mijenjati svoju vizuru kako bi ostala pod zaštitom i zadržala izvorni oblik. Pravo je pitanje, međutim, pitanje prioriteta, odnosno je li nam važnije imati samo uglađene građevine koje će poslužiti kao ogledni primjerak turističke razglednice poslane u svijet ili ćemo ulaganjem u pristupačni turizam svim marginaliziranim skupinama omogućiti pristup brojnim turističkim uslugama.

Za sve one kojima je nedostatak vremena i novca izlika za neosiguravanje ravnopravnog iskustva uživanja u turističkoj ponudi za sve, treba naglasiti da je takvo stajalište neutemeljeno. Naime, kada planirate omogućiti pristupačnost određenog prostora, valja imati na umu kako se ta prilagodba ne odnosi na svakog pojedinog predstavnika gore navedenih skupina zasebno.

Ono što želim reći jest da osobe s invaliditetom ne očekuju prilagodbu samo za sebe, jednako kao niti osobe starije životne dobi ili majke s dječjim kolicima. Dakle, potrebno je osigurati kvalitetan pristup koji će svima biti od koristi i poslužiti za ostvarivanje jednakih mogućnosti uživanja turističkog iskustva. Kreiranje kvalitetne prilagodbe stoga ne iziskuje puno vremena i novca ukoliko se realizira na pravi način.

Zašto onda uopće ulagati u pristupačni turizam svim ovim poteškoćama unatoč? Ne samo zato da bismo na razini države bili dio prestižnog popisa članica koje promišljaju o svojim građanima niti zato da bi hoteli našeg Jadrana osvojili zvjezdicu više. Svi navedeni razlozi trebali bi zapravo biti u drugom planu, iako ne manje važni. Poanta pristupačnog turizma je svakodnevno ulagati u njegov razvoj te konačni cilj, koji uključuje inkluzivni segment, podići na veću razinu.

Zašto bismo turizam ograničili samo na one koji u okvirima današnjeg društva podrazumijevaju savršenstvo? Zašto se ne bismo više educirali, koristeći ispravnu terminologiju i postupanje prema određenoj skupini gostiju? Zašto prije svega pomislimo na prepreke koje nas mogu, ali i ne moraju zaustaviti u pružanju kvalitetne turističke usluge?

Neznanje i misao kako nam nisu potrebna usavršavanja za napredak uvelike će nas udaljiti od modela pristupačnog turizma o kojem sanjamo. Mentalitet u kojem prestajemo spoznavati nove istine, učiti o drugima i rasti nikada ne može ići naprijed.

Marijana Maljković

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

in MREŽA

IN MEMORIAM Lucijan Orlić, čovjek koji je otišao pretiho

Objavljeno

/

Crno-bijela fotografija starijeg muškarca s kratkom kosom i brkovima. Ima izražajan pogled i blagi osmijeh, dok gleda prema kameri. Pozadina je nejasna i neutralna.
Foto: Facebook/Josip Držaić

Danas je samo jedan od dana kada se trebamo sjetiti Lucijana Orlića i svih ljudi poput njega. Ljudi koji su u tišini obilježili našu prošlost i ostavili dubok trag u budućnosti

Prije gotovo mjesec dana napustio nas je Lucijan Orlić.

Danas, tih gotovo mjesec dana kasnije, kada obilježavamo Međunarodni dan osoba s invaliditetom i lagano kročimo prema najsvečanijem i najsvetijem dijelu godine, pravo je vrijeme da se prisjetimo ovog čovjeka.

Datumi koji su pred nama često su savršen poligon, izgovor za privremeno bezgranični hedonizam. Datumi koji su pred nama također su prilika za varljivo lijepa obećanja, i pritom je sasvim nevažno dolaze li od nas samih ili iz okoline.

Nažalost, datumi koji su pred nama sve rjeđe bude potrebu za refleksijom. Ispunjujući pogled unazad, umjesto ispraznog hedonizma. Pogled unazad koji otvara oči, umjesto lažnih obećanja. Kao da smo putem, negdje, izgubili pravi smjer.

Lucijan Orlić bio je čovjek koji je živio tiho, ali postojao gromoglasno. Kao član, i to istaknuti član mnogih zajednica, sudjelovao je u donošenju odluka i utjecao na živote mnogih ljudi, uključujući i osobe s invaliditetom kojima je nastojao pomoći kroz rad u raznim organizacijama i tijelima. Mogao bih pokušati nabrojati sve njegove funkcije, pozicije i radna mjesta, no on je živio tiho. Dovoljno tiho da je bez pogovora, bez puno riječi, nesebično pomagao mnogima na osobnoj razini, daleko od funkcija i pozicija.

Danas je samo jedan od dana kada se trebamo sjetiti Lucijana Orlića i svih ljudi poput njega. Ljudi koji su u tišini obilježili našu prošlost i ostavili dubok trag u budućnosti.

Kažu da dobri ljudi odlaze prerano. Dodao bih da najbolji odlaze tiho.

Lucijan Orlić živio je tiho. Otišao je pretiho.

Nastavi čitati

in MREŽA

Susret osoba s invaliditetom s gradonačelnikom Velike Gorice

Objavljeno

/

Na fotografiji je grupa ljudi ispred zgrade s natpisom "PUČKO OTVORENO UČILIŠTE VELIKA GORICA". Većina ljudi je obučena u zimsku odjeću, a neki od njih koriste invalidska kolica. Grupa se nalazi ispred ulaza u zgradu, a u pozadini se vidi stakleni ulaz i plakat na zidu desno.
Foto: Facebook/Krešimir Ačkar

Hvala vam što radite na unapređenju života osoba s invaliditetom. Svjesni smo potrebe da se još više posvetimo pružanju podrške i poboljšanju uvjeta za osobe s invaliditetom, poručio je gradonačelnik Ačkar

U povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, u ponedjeljak, 2. prosinca 2024. godine, u Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica održan je susret osoba s invaliditetom s gradonačelnikom Velike Gorice, Krešimirom Ačkarom. Cilj susreta bio je iznošenje prijedloga za buduće projekte koji bi unaprijedili kvalitetu života ove zajednice.

Ovim događajem službeno je započeo festival Volim život, a susret s gradonačelnikom i njegovim suradnicima moderirao je Darko Matić, predsjednik Parasportskog saveza Zagrebačke županije. Matić je ujedno najavio bogat program festivala koji se održava uz potporu Grada Velike Gorice.

Gradonačelnik Ačkar naglasio je kako Velika Gorica teži biti grad jednakih mogućnosti za sve svoje građane.

– Hvala vam što radite na unapređenju života osoba s invaliditetom. Svjesni smo potrebe da se još više posvetimo pružanju podrške i poboljšanju uvjeta za osobe s invaliditetom – poručio je Ačkar. Istaknuo je i da je u prijedlogu proračuna za iduću godinu predviđeno povećanje sredstava za provedbu Strategije za osobe s invaliditetom. Osigurana su sredstva za uskrsnice i božićnice korisnicima inkluzivnog dodatka, kao i za pokretanje pilot-projekta stambenih jedinica.

– Grad će dati svoj maksimalan doprinos u ostvarivanju ovih inicijativa – dodao je, pohvalivši udruge i pojedince za njihove uspjehe, osobito u sportu.

– Vi ste izvor motivacije i pozitivne energije svima koji vas prate – zaključio je Ačkar.

Predstavnici udruga iskoristili su priliku da podijele svoja iskustva, ističući i dobre i loše strane sustava, te predlože područja za poboljšanje unutar okvira nadležnosti Grada.

Uz tradicionalni susret, u holu Pučkog otvorenog učilišta bila je postavljena izložba radova i proizvoda korisnika Udruge osoba s invaliditetom Suncokret.

Program obilježavanja nastavio se navečer izvedbom predstave Satiričkog kazališta Kerempuh u Dvorani Gorica, uz osiguranu audiodeskripciju.

Događanja se nastavljaju u četvrtak, 5. prosinca, tribinom o zapošljavanju osoba s invaliditetom u Gradskoj vijećnici, s početkom u 11 sati, na kojoj će govoriti Natalija Krajnović, savjetnica pravobranitelja osoba s invaliditetom.

Subota je rezervirana za sportski događaj – turnir Fuji božićnjak u organizaciji Judo kluba osoba s invaliditetom Fuji, koji počinje u 11 sati. Istog dana, u crkvi Navještenja, bit će održana sveta misa s početkom u 19:30 sati.

Nastavi čitati

in MREŽA

Međunarodni dan osoba s invaliditetom – nova obljetnica i stari izazovi

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje praznu sobu u crno-bijeloj tehnici. U sobi se nalazi invalidska kolica postavljena blizu prozora. Prozori su veliki, s otvorenim zavjesama, kroz koje prodire svjetlost i otkrivaju pogled na drveće izvan prostorije. Pod je popločan pločicama u šahovskom uzorku. Nema prisutnosti ljudi na slici, a atmosfera djeluje mirno i pomalo nostalgično.
Foto: Pexels

U duhu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, ovim člancima želimo pokazati kako su potrebe i želje svih ljudi zapravo potpuno iste. Razlikuje se samo način dolaska do zajedničkog cilja

Poslušaj članak

Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se od 1992. godine. Skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 3. prosinac kao dan obilježavanja nečije svakodnevice, suživota s različitim dijagnozama i neprekidnim borbama sa nelogičnostima sustava. Zato svake godine, na isti datum, sve članice UN-a nastoje razumjeti problematiku invaliditeta, poticati prava i dostojanstvo te podizati razinu svijesti o uključivanju osoba s invaliditetom u sve pore društva.

U tim istim porama društva u kojima se nalaze, ili bi se barem trebale nalaziti osobe s invaliditetom, nažalost nalazi se mnogo diskriminacije, neznanja i neinformiranosti te krivih, odnosno iskrivljenih slika o nama kao, navodno, ravnopravnim članovima zajednice.

Iz tog ćemo razloga kroz ciklus članaka objavljenih u prosincu progovoriti o uvijek aktualnim temama unutar zdravstva, zapošljavanja i roditeljstva osoba s invaliditetom te tako obilježiti ovogodišnji Međunarodni dan.

U odnosu na vremena prije, kada se osobe s invaliditetom u zdravstvenom sustavu promatralo isključivo kroz prizmu dijagnoze, treba reći da nije učinjen neki ekstremni korak prema naprijed, iako nas, osobito u ovo predblagdansko vrijeme, često tapšaju po ramenu i uvjeravaju da jest ili, ako već nije, da će biti bolje. Sve se još uvijek svodi na iste probleme prilagodbi i individualnih, što pozitivnih što negativnih, iskustava osoba s invaliditetom sa zdravstvenim djelatnicima.

Pomalo ‘izlizana’, ali uvijek iznimno važna tema za samostalniji život svake osobe s invaliditetom je zapošljavanje. Kao medalja koja ima dvije stane potrebno je kontinuirano raditi na dvostranoj relaciji poslodavac – zaposlenik, a diskriminacija na tom području još uvijek je nečujni suputnik svake osobe s invaliditetom koja se uključuje u tržište rada. S druge strane, činjenica je da ne tumače svi taj omraženi pojam na isti način, stoga – nije li možda i do nas…?

Ako pak želimo biti inkluzivno društvo kojemu ni jedna tema vezana za osobe s invaliditetom nije tabu, moramo progovoriti o izazovima roditeljstva i o težini šutnje ili predrasuda koje s ovom temom idu ruku pod ruku. Biti roditelj s invaliditetom ne znači nemogućnost brige, ljubavi i pažnje za onoga tko je nekoć bio dio nas. Dapače, biti roditelj s invaliditetom znači imati sposobnost prilagodbe na nove životne okolnosti u kojima s jednakim žarom davanja i voljenja želite samo dobro svome djetetu.

U duhu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, ovim člancima želimo pokazati kako su potrebe i želje svih ljudi zapravo potpuno iste. Razlikuje se samo način dolaska do zajedničkog cilja.

Marijana Maljković/Centar za razvoj vrijednosti

Nastavi čitati

U trendu