Poveži se s nama

Kutak za stručnjake

Jastuk od memorijske pjene – NASA-ina tehnologija u vašim invalidskim kolicima

Objavljeno

/

Slika astronauta s Mjesecom u pozadini.
Foto: Pixabay

Da, dobro ste pročitali naslov. Stvar koju uzimamo zdravo za gotovo i nonšalantno stavljamo pod stražnjicu kao primarno sredstvo prevencije dekubitusa ima nevjerojatno porijeklo. Popričajmo o povijesti i važnosti našeg neopjevanog zapjenjenog heroja

Povijest je zabavna, ali znanost je možda i zabavnija. Prije nego što istražimo kada je, kako i zašto nastala memorijska pjena, trebali bismo odgovoriti na jedno posebno važno pitanje.

Na čemu to sjedimo?

Bez želje da vas pretjerano smaram tehnikalijama, memorijska pjena sastoji se uglavnom od poliuretana – organskog polimera – kao i dodatnih kemikalija koje povećavaju njenu viskoznost i gustoću, prema potrebama ili željama proizvođača. Stoga se često naziva ‘viskoelastičnom’ pjenom.

Memorijska pjena svoja viskoelastična svojstva dobiva zbog gore spomenute unutarnje strukture materijala. Kao i svaka druga pjena ili spužva, memorijska pjena želi vratiti svoju izvornu strukturu kada se deformira. Taj efekt stvara deformirani porozni materijal koji ‘gura’ prema van kako bi obnovio svoju strukturu, a u reakciji na primijenjeni pritisak. Međutim, za razliku od drugih pjena, memorijska pjena ima čak tri svojstva koja djeluju protiv ove potrebe za vraćanjem izvorne strukture. Oni, u kombinaciji, usporavaju regeneraciju izvorne strukture pjene, što omogućuje posebno korisne primjene, poput jastuka od memorijske pjene o kojem danas pričamo. Još jedno korisno svojstvo materijala je da memorijska pjena omekšava u reakciji na tjelesnu toplinu, pa se u samo nekoliko minuta prilagođava vašem toplom tijelu. Također je prozračna, a novije generacije memorijske pjene sadrže poseban gel koji može stabilizirati temperaturu ili hladiti, ili čak pružiti aromaterapiju.

Da, gel. Činjenica da je gel u vašem jastuku za invalidska kolica također vrsta memorijske pjene vodi nas do sljedećeg dijela priče – kako i kada smo izmislili ovaj neobičan materijal? Ovdje se zaplet zapetljava. Da.

Ne tako davno u jednoj galaksiji jako, jako blizu…

Inžinjer aeronautike Charles Yost pomogao je izraditi sustav za oporavak zapovjednog modula Apolla 1962. To će mu omogućiti još jedan ugovor s NASA-om četiri godine kasnije – ovaj put njegov je posao bio pomoći u poboljšanju zaštite od sudara i vibracija za zrakoplovna sjedala, i razvoj tehnika apsorpcije energije za povećanu sposobnost preživljavanja. Tako je stvorio polimerni ‘memorijski’ pjenasti materijal otvorenih ćelija s neobičnim viskoelastičnim svojstvima.

NASA-in istraživački centar Ames uklopio je ovaj materijal u novi dizajn sjedala u zrakoplovu koji ne samo da je ponudio bolju zaštitu od sudara u slučaju nesreće, već je također poboljšao udobnost putnika – posebno na dugim letovima – zbog ravnomjerne raspodjele tjelesne težine i pritiska na cijelo kontaktno područje.

NASA je pustila memorijsku pjenu u javnu domenu ranih 1980-ih, ali čak i prije toga, nova tehnologija našla je svoju primjenu u medicinskoj opremi kao što su podlošci za rendgenske stolove i u sportskoj opremi kao što su ulošci za kacige za američki nogomet.

Od tada je tehnologija memorijske pjene dalje napredovala – kao što tehnologija često čini – i postala je jeftinija za proizvodnju, što je omogućilo široku upotrebu. Danas se često nalazi u madracima, jastucima, cipelama i dekama. Međutim, još važnija za nas je njegova medicinska upotreba, kao što su jastuci od memorijske pjene za invalidska kolica, jastuci za bolničke krevete i podstava za osobe koje pate od dugotrajne boli ili posturalnih problema. 2006. godine predstavljena je nova generacija memorijske pjene – gel visco ili gel memorijska pjena.

Sva ova povijest i znanost samo su dio priče, ali su dovoljni da dođemo do onoga najbitnijeg.

Zašto jastuk od memorijske pjene?

Ako čitate ovaj članak, postoji velika vjerojatnost da ste osoba s invaliditetom koja koristi invalidska kolica. Ako jeste, vjerojatno također dobro znate što je dekubitus – lokalizirano oštećenje kože i mekog tkiva ispod. Dekubitusi uglavnom nastaju zbog dugotrajnog pritiska na meko tkivo ili pritiska u kombinaciji s trenjem.

Dekubitusi se mogu dogoditi i događaju se svakome, ali obično pogađaju ljude koji dugo leže ili dulje vrijeme sjede, primjerice u invalidskim kolicima.

Jastuci za smanjenje pritiska dizajnirani su na način da rasporede težinu na veću površinu, a često također umanjuju sile trenja. Ovi jastuci također moraju biti prozračni kako bi se smanjilo nakupljanje znoja ili vlage, što može dodatno pogoršati rizik od dekubitusa.

Stoga je posve očito da memorijska pjena pokazuje većinu, ako ne i sva svojstva poželjna za rasterećenje pritiska. Ima memorijska pjena i nekoliko nedostataka, ali oni su pretvoreni u još više prednosti – hipoalergena je i može se reciklirati, na primjer – korištenjem naprednih materijala poput polietilen tereftalata.

Kako izabrati?

Jastuci za smanjenje pritiska obično se kategoriziraju ovisno o riziku od dekubitusa, težini postojećih oštećenja i razini pokretljivosti korisnika. Primjerice, sposobnost gela da preraspodijeli pritisak dalje od koštanih izbočina čini ga prilično prikladnim za vrlo rizične korisnike, dok su duboki jastuci od memorijske pjene vrlo prikladni za teže i više korisnike.

Bez obzira na slučaj, vašu razinu rizika uvijek treba odrediti medicinski stručnjak, a procjena sa stručnjakom za invalidska kolica pomoći će vam da odredite svoje ciljeve sjedenja i smanjite ozljede zbog pritiska. Ovi čimbenici, između ostalih, mogu pomoći u odabiru vašeg jastuka od memorijske pjene.

I zapamtite, ne morate sjediti u raketi da biste se osjećali kao astronaut. Kolica su dovoljna.

Kutak za stručnjake

Kirurško liječenje debljine dolazi u obzir kod teške pretilosti

Objavljeno

/

Na fotografiji se vidi osoba koja sjedi na bolničkom krevetu, odjevena u traper košulju i bijelu majicu. Osoba ima bradu i nosi prsten na lijevoj ruci. Pored kreveta stoji medicinska sestra u plavoj uniformi s stetoskopom oko vrata, koja drži tablet uređaj i pokazuje nešto osobi na krevetu. U pozadini se vidi medicinska oprema i monitori.
Foto: Pixabay

Ove operacije ne samo da pomažu u značajnom gubitku kilograma, već i poboljšavaju ili čak uklanjaju brojne popratne bolesti povezane s debljinom, poput dijabetesa tipa 2, hipertenzije, apneje u snu i srčanožilnih bolesti

Kirurško liječenje debljine, poznato i kao barijatrijska kirurgija, predstavlja učinkovitu opciju za osobe s teškom pretilošću kod kojih druge metode mršavljenja, poput prehrane, tjelovježbe i lijekova, nisu dale zadovoljavajuće rezultate.

Ove operacije ne samo da pomažu u značajnom gubitku kilograma, već i poboljšavaju ili čak uklanjaju brojne popratne bolesti povezane s debljinom, poput dijabetesa tipa 2, hipertenzije, apneje u snu i srčanožilnih bolesti.

Bariatrijska kirurgija preporučuje se osobama s indeksom tjelesne mase (ITM) većim od 40 kg/m², neovisno o prisutnosti drugih bolesti; ITM-om od 35 do 40 kg/m², ako imaju ozbiljne zdravstvene probleme povezane s pretilošću (dijabetes tipa 2, hipertenziju, apneju u snu i drugo); ITM-om od 30 do 35 kg/m² u posebnim slučajevima kada su metaboličke bolesti izrazito izražene.

Prije odluke o operaciji, pacijent prolazi kroz temeljitu medicinsku evaluaciju, uključujući preglede internista, endokrinologa, nutricionista i psihologa, kako bi se utvrdilo je li kandidat pogodan za zahvat.

Postoji nekoliko različitih kirurških metoda za liječenje debljine, a izbor ovisi o zdravstvenom stanju pacijenta, prehrambenim navikama i ciljevima liječenja.

Gastrični bypass (Roux-en-Y bypass želuca)

Ovaj zahvat smanjuje veličinu želuca i preusmjerava dio tankog crijeva, čime se ograničava unos hrane i smanjuje apsorpcija kalorija i hranjivih tvari.

Pokazuje izvrsne dugoročne rezultate u smanjenju tjelesne težine i poboljšanju metaboličkih bolesti.

Sleeve gastrektomija (rukavasta resekcija želuca)

Kirurški se uklanja veliki dio želuca, ostavljajući duguljasti ‘rukav’ kroz koji prolazi hrana.

Smanjuje količinu hrane koju osoba može pojesti, a istovremeno smanjuje razinu hormona gladi (grelina), što pomaže u regulaciji apetita.

Gastrični prsten (laparoskopska podesiva želučana traka)

Na gornji dio želuca postavlja se podesivi silikonski prsten koji sužava prolaz hrane, usporavajući njen unos.

Ova metoda se rjeđe koristi zbog sporijih rezultata i mogućih komplikacija.

Biliopankreatična diversija s duodenalnim switchom (BPD/DS)

Kombinira restrikciju unosa hrane i smanjenje apsorpcije hranjivih tvari.

Ova metoda se najčešće koristi kod izrazito teške pretilosti i metaboličkih poremećaja, ali nosi veći rizik od nutritivnih deficita.

Nakon operacije, pacijenti prolaze kroz postupan proces prilagodbe prehrane, počevši od tekuće prehrane, preko kašaste hrane, do uvođenja čvrstih obroka. Ključ uspjeha leži u dugoročnoj promjeni prehrambenih i životnih navika, redovitoj fizičkoj aktivnosti te praćenju od strane medicinskog tima.

Osim fizičkih promjena, potrebno je i psihološko prilagođavanje jer operacija nije ‘brzo rješenje’, već alat koji zahtijeva disciplinu i odgovornost pacijenta kako bi rezultati bili dugotrajni.

Kao i svaki kirurški zahvat, i barijatrijske operacije nose određene rizike, uključujući infekcije, krvarenja, probleme s apsorpcijom hranjivih tvari te moguće komplikacije poput refluksa, želučanih ulkusa ili promjena u radu crijeva. Redovite kontrole i pridržavanje uputa liječnika ključno su za izbjegavanje komplikacija.

Kirurško liječenje debljine može biti učinkovito rješenje za osobe koje se godinama bore s pretilošću i njezinim posljedicama. Međutim, uspjeh operacije ne ovisi samo o kirurškom zahvatu, već i o dugoročnim promjenama prehrambenih i životnih navika, redovitoj medicinskoj skrbi te mentalnoj spremnosti pacijenta za novi način života.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

Afte su male, bolne ranice koje se javljaju unutar usta

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje osobu koja drži bocu s tekućinom ljubičaste boje i ulijeva je u čep boce. Osoba nosi ljubičastu košulju. Ova slika može biti zanimljiva ili relevantna jer prikazuje svakodnevnu radnju, poput korištenja tekućine za ispiranje usta ili nekog drugog proizvoda za osobnu higijenu.
Foto: Pexels

Ako se afte javljaju često, dugo ne prolaze ili su vrlo bolne, preporučuje se konzultacija s liječnikom ili stomatologom jer mogu biti znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema

Afte su male, bolne ranice koje se pojavljuju u usnoj šupljini, najčešće na unutarnjoj strani obraza, usana, jeziku ili na desnima. Iako nisu zarazne, mogu biti vrlo neugodne i otežavati govor, žvakanje i gutanje.

Točan uzrok afti nije potpuno poznat, ali postoje brojni faktori koji mogu pridonijeti njihovom nastanku.

Ozljede usne šupljine – ugriz jezika ili obraza, iritacija od zubne proteze ili grube hrane.

Stres i umor – oslabljen imunitet može potaknuti pojavu afti.

Nedostatak vitamina i minerala – osobito željeza, folne kiseline i vitamina B12.

Određene namirnice – začinjena, kisela i gruba hrana mogu izazvati iritaciju.

Hormonalne promjene – kod nekih žena afte su povezane s menstrualnim ciklusom.

Alergije i autoimune bolesti – neke imunološke reakcije mogu uzrokovati pojavu afti.

Afte su obično male, okrugle ili ovalne ranice s bijelim ili žućkastim centrom i crvenim rubom. Osjećaj pečenja ili boli može se pojaviti nekoliko dana prije nego što se ranica razvije.

Iako afte obično prolaze same unutar 7-14 dana, postoje načini za ublažavanje simptoma i ubrzavanje zacjeljivanja.

Ispiranje usne šupljine – slana voda, kamilica ili antiseptičke otopine mogu pomoći.

Gelovi i kreme – proizvodi s lidokainom ili hijaluronskom kiselinom mogu ublažiti bol.

Izbjegavanje nadražujuće hrane – kisele, začinjene i tvrde namirnice treba ograničiti.

Dodaci prehrani – ako su afte posljedica nedostatka vitamina, preporučuje se unos odgovarajućih suplemenata.

Smanjenje stresa – opuštanje i dobar san mogu pomoći u sprečavanju ponovne pojave.

Ako se afte javljaju često, dugo ne prolaze ili su vrlo bolne, preporučuje se konzultacija s liječnikom ili stomatologom jer mogu biti znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

Višak soli u prehrani – kako utječe na zdravlje i kako smanjiti unos

Objavljeno

/

Na fotografiji se nalazi drvena žlica puna bijelih kristala soli, koja leži na površini prekrivenoj raspršenom soli. Sol je rasuta po tamnoj podlozi, stvarajući kontrast između bijelih kristala i tamne pozadine. Fotografija prikazuje teksturu i oblik kristala soli, što može biti zanimljivo za one koji proučavaju ili koriste sol u kulinarstvu ili znanosti.
Foto: Pixabay

Smanjenjem unosa soli možete značajno poboljšati svoje zdravlje i smanjiti rizik od ozbiljnih bolesti. Važno je osvijestiti vlastite prehrambene navike i donositi zdravije odluke koje će dugoročno koristiti vašem organizmu

Sol je jedan od najčešće korištenih začina u prehrani, no prekomjeran unos može imati ozbiljne posljedice za zdravlje. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje dnevni unos soli manji od 5 grama (oko jedne čajne žličice), no većina ljudi unosi znatno više, često nesvjesno kroz prerađenu hranu.

Sol zadržava vodu u tijelu, što povećava volumen krvi i dovodi do povišenog krvnog tlaka. Dugoročno, to može opteretiti srce i krvne žile te povećati rizik od srčanih bolesti i moždanog udara.

Visok unos soli povezan je s povećanim rizikom od srčanog i moždanog udara jer može uzrokovati oštećenje arterija i povećati opterećenje srca.

Bubrezi su ključni za regulaciju soli u tijelu, ali prekomjeran unos može ih preopteretiti, što povećava rizik od bubrežnih kamenaca i kronične bolesti bubrega.

Višak soli može uzrokovati zadržavanje vode u tijelu, što rezultira oteklinama (edemima) u rukama, nogama i licu.

Prekomjerni unos soli može potaknuti gubitak kalcija iz kostiju, povećavajući rizik od osteoporoze i prijeloma.

Da biste smanjili unos soli, izbjegavajte prerađenu hranu. Većina soli dolazi iz industrijski prerađenih proizvoda poput suhomesnatih proizvoda, konzervirane hrane, brze hrane i grickalica.

Kuhajte kod kuće jer tako imate potpunu kontrolu nad količinom soli u obrocima. Umjesto soli koristite biljne začine, limunov sok, češnjak ili druge prirodne alternative.

Čitajte deklaracije. Na etiketama proizvoda potražite natpis ‘s malo soli’ ili ‘bez dodane soli’ i obratite pažnju na količinu natrija.

Postupno smanjujte sol u prehrani. Ako ste navikli na slanu hranu, postupno smanjujte količinu soli kako bi se okusni pupoljci prilagodili.

Jedite više svježeg voća i povrća. Prirodno sadrže malo natrija i pomažu u održavanju ravnoteže elektrolita.

Pazite na skrivene izvore soli. Kruh, sirevi, umaci, gotove juhe i začinske mješavine često sadrže značajne količine soli.

Smanjenjem unosa soli možete značajno poboljšati svoje zdravlje i smanjiti rizik od ozbiljnih bolesti. Važno je osvijestiti vlastite prehrambene navike i donositi zdravije odluke koje će dugoročno koristiti vašem organizmu.

Nastavi čitati

U trendu