Ustanova Suvenir Arbor osnovana je 1974. godine, s misijom rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom
Poslušaj ovaj članak
Primarna djelatnost Suvenir Arbora je proizvodnja drvenog namještaja, a u zadnjih par godina na tržištu su prepoznati i po izradi dječjih šatora te raznih dječjih igračaka od drva. Popričali smo s ravnateljem ustanove Zoranom Polenusom.
Suvenir Arbor jedna je od pionirskih ustanova koje zapošljavaju osobe s invaliditetom. Što se od 1974. godine, kada je ustanova osnovana, promijenilo do danas kada je riječ o pozicioniranju osoba s invaliditetom na tržištu rada i njihovoj profesionalnoj rehabilitaciji?
– Percepcija društva prema osobama invaliditetom se znatno promijenila u odnosu na daleku 1974. godinu. Osobe s invaliditetom danas su tražene na tržištu rada, odnosno njihov invaliditet ne stvara zapreku pri zapošljavanju. Osobama s invaliditetom kroz profesionalnu rehabilitaciju omogućena je prilagodba radnog mjesta i rehabilitacija kroz rad.
Suvenir Arbor proizvodi vrhunski namještaj isključivo od drveta iz obnovljivih izvora. Jesu li klijenti prepoznali kvalitetu vaših proizvoda i izvozite li svoj namještaj izvan granica Lijepe Naše?
– Primarna djelatnost ustanove je proizvodnja od drva, sekundarna djelatnost je tekstilni pogon i pogon za tisak, laserska gravura. Kroz godine klijenti su prepoznali kvalitetu izrade proizvoda iz naših radionica.
Naši proizvodi se izvoze već 30 godina na tržišta Europske unije i Velike Britanije. Proizvodi posjeduju FSC certifikat koji garantira da je sirovina za proizvodnju iz obnovljivih izvora.
Poznato je da se ustanove vašeg profila susreću s brojnim izazovima u poslovanju. Kako biste ocijenili poslovne rezultate Suvenir Arbora?
– Tržište diktira poslovanje svih ustanova u Hrvatskoj ovisno o ekonomskoj situaciji koja je trenutna u svijetu. Brojne su zapreke glede konkurencije na tržištu u ponudi proizvoda. Ulaskom u Europsku Uniju Hrvatska je dobila veliko tržište na kojem je svakim danom nova borba za plasman.
Ustanova Suvenir Arbor u toj konstelaciji snaga uz pomoć osnivača, Bjelovarsko-bilogorske županije, i Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, uspijeva održati pozitivu i time svojim djelatnicima osigurati redovitu plaću i dostojanstven život.
U zadnjih nekoliko godina počeli ste i s proizvodnjom dječje opreme. Recite nam nešto više o tome.
– U zadnjih nekoliko godina planskim istraživanjem tržišta pristupili smo osmišljavanju i izradi didaktičkih igračaka od drva. Uz dječje igračke u ponudi imamo dječje kuhinjice, dječje majstorske stoliće, nekoliko standardno uvjetovanih stolica, stolova i klupa namijenjenih vrtićkom i predškolskom odgoju. Didaktika zahtijeva visoku kvalitetu i ekološke boje prilikom izrade. Svi proizvodi namijenjeni za djecu podliježu strogim testiranjima. Svaki proizvod prije izlaska na tržište posjeduje certifikat ispravnosti i kvalitete.
I za kraj, što biste poručili svim onim skepticima koji tvrde da su ustanove poput Suvenir Arbora zastarjeli model zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom?
– Kroz našu ustanovu je do sada prošlo 850 osoba, više od 50% osoba s invaliditetom. Model zapošljavanja osoba s invaliditetom svake godine se poboljšavao u korist svih ustanova kao što je naša, a koje vrijedno doprinose cjelokupnom društvu.
Sudionici su tijekom planinarenja imali podršku prevoditeljice za gluhe, ali i pratitelje za sve sudionike koji nisu došli uz osobnu pratnju
Protekle su subote Planinarsko društvo Pinklec u suradnji s Radnom skupinom za osobe s invaliditetom Hrvatskog planinarskog saveza, organizirao inkluzivni planinarski izlet za osobe s invaliditetom i druge planinare na Okić.
Planinari su se okupili i krenuli na ovaj lijep inkluzivni izlet, iz Svetog Martina na Muri pod Okićem, a hodali su rutom koja je vodila do planinarskog doma ‘dr. Maks Plotnikov’ i natrag.
Na ovaj planinarski pothvat odvažilo se 98 planinarskih entuzijasta, a među njima bilo je i 30 planinara iz susjedne Slovenije, koji su dio IN Planinaca – odbora za planinarenje osoba s invaliditetom Slovenije. Ova skupina dio je Planinarskog zavoda Slovenije i promiču uključivanje osoba s invaliditetom u planinarske aktivnosti. Njihova prisutnost, ovom je izletu dala međunarodni karakter.
Od ukupnog broja planinara, na ovaj planinarski pohod krenulo je 43 osobe s različitim vrstama invaliditeta. Među njima bilo je osoba oštećena vida, oštećenog sluha, osoba smanjene pokretljivosti, osoba s neurodegenerativnim bolestima, te osoba s multiplom sklerozom i ostalim težim zdravstvenim problemima.
Planinari s invaliditetom tijekom izleta imali su odgovarajuću podršku u vidu prevoditeljice za gluhe, pratitelja za osobe koje nisu imale odgovarajuću pratnju, kao i prijevoz u slučaju da neka osoba ne može pratiti tempo, odnosno nastaviti dalje.
Ovaj planinarski izlet protekao je u prijateljskoj atmosferi, zajedništvu, međusobnoj podršci i pomaganju. Sudionici su s puno entuzijazma koračali stazom, a oduševljenje je raslo sa svakim sljedećim korakom.
Nakon što su sudionici uspješno stigli na odredište, umor se kod nikog nije osjećao. Naprotiv , svi prisutni ispred planinarskog doma opustili su se uz pjesmu i ples. Sve je odisalo zajedništvom i veseljem.
Kako bi izlet protekao na visokoj razini u njegovoj pripremi i realizaciji sudjelovalo je velik broj članova i vodiča Planinarskog društva Pinklec.
Osim njih, veliki obol ovom inkluzivnom izletu na Okić dali su i slovenski Inplaninci, HGSS Stanice Samobor te vodstvo planinarskog doma dr. Maks Plotnikov’.
Zahvaljujući njihovoj dobroj međusobnoj suradnji, planinarski inkluzivni izlet za osobe s invaliditetom prošao je u najboljem redu, a sudionici izleta su s Okića otišli puni dojmova koje će zasigurno još dugo prepričavati.
Hrvatski savez udruga osoba s tjelesnim invaliditetom okuplja 48 udruga članica, tako da je stekao titulu najvećeg saveza udruga osoba s invaliditetom
Hrvatski savez udruga osoba s tjelesnim invaliditetom (HSUTI) jučer je u zagrebačkom Hotelu Diplomat upriličio završnu konferenciju za voditelje udruga osoba s invaliditetom. Konferencija je organizirana u sklopu treće godine provedbe trogodišnjeg programa ‘Podrška prava – inkluziju olakšava’, koji Savez provodi uz podršku Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Konferenciju je otvorila Jozefina Kranjčec, predsjednica Saveza, koja je u svom govoru istaknula važnost zajedničkog djelovanja u stvaranju inkluzivnog društva i osiguravanju jednakih mogućnosti za osobe s invaliditetom.
Neizostavno pitanje za predsjednicu Kranjčec, u kratkom razgovoru za In Portal, bilo je vezano za probleme u financiranju stručnih suradnika unutar udruga koje okupljaju osobe s invaliditetom, te na šlamperaj oko isplate inkluzivnih naknada.
– Znate zašto imamo taj problem u financiranju? Zato što su se osobni dohodci znatno povećali u državnim ustanovima i institucijama, a mi nismo sposobni našim djelatnicima s tim financijskim sredstvima koje dobivamo ponuditi jednaku plaću. I zato naši stručni suradnici odlaze, naime na bolje plaćena mjesta. Nisu ljudi krivi, naprosto traže bolji život – kaže nam predsjednica Kranjčec.
Na pitanje kako tumači najavu uvođenja tzv. socijalnih iskaznica za korisnike inkluzivnog dodatka, predsjednica Kranjčec kaže kako ne podržava taj prijedlog jer ljudi naprosto imaju pravo trošiti novac, koji im zakonski pripada, onako kako oni najbolje znaju.
– No problem s inkluzivnim dodatkom je pretrpanost
Zavoda za vještačenje zahtjevima za priznanje prava na dodatak. Ako žele profesionalno odraditi posao, njihovi stručnjaci mogu obraditi pet ili šest slučajeva, a Zavod za vještačenje dnevno primi i po petsto zahtjeva za inkluzivni dodatak! Ljudi traže inkluzivni dodatak i za liječenje karijesa na zubu i slične gluposti, i tako su zakrčili sustav. Ja sam ogorčena! Jasno je zašto se taj kaos, dakle, događa. Imamo nelojalne građane koji samo brinu o svojim interesima – kategorična je predsjednica HSTUI-ja.
Hrvatski savez udruga osoba s tjelesnim invaliditetom okuplja 48 udruga članica, tako da je stekao titulu najvećeg saveza udruga osoba s invaliditetom.
Kako je to objavio HSUTI, rečena je konferencija okupila predstavnike udruga i saveza, stručnjake i relevantne institucije s ciljem razmjene iskustava, informiranja i zajedničkog traženja rješenja za aktualne izazove s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom i organizacije koje ih zastupaju. Doprinos ugodnoj atmosferi dao je i stand-up nastup komičara Vlatka Štampara, koji je svojim humorom zaokružio program i nasmijao okupljene sudionike.
U ovom gradu, mom Zagrebu, osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda
Akademski slikar Tomislav Šilipetar ovih se dana ne bavi umjetničkim stvaralaštvom, opterećen je brigama, napet i uznemiren zbog rješenja o deložaciji iz ateljea u vlasništvu Grada Zagreba.
U tom je ateljeu na Jarunu ovaj 39-godišnji umjetnik s invaliditetom boravio cijelo jedno desetljeće i stvorio zavidan umjetnički opus. No s rješenjem o deložaciji, pita se Tomislav, što će biti s njegovim djelima i opremom, hoće li završiti na ulici, gdje će ubuduće stvarati umjetnička djela i na taj način, kao slikar s invaliditetom, pridonositi inkluzivnosti kulturne scene u metropoli?
Njegov je slučaj izazvao priličnu pozornost u medijima – na Tomislavovu žalost, kako sam kaže – jer se stekao dojam da zbog deložacije okrivljuje aktualnu Gradsku upravu, a to mu nije bila namjera. Stoga se i obratio redakciji In Portala s molbom da mu pružimo prostor za ispriku svima onima koje je nehotice uvrijedio, reagirajući u afektu i bez svijesti o mogućim posljedicama za svoje medijske istupe.
– Bio sam žrtva medijske manipulacije. Kada sam dobio rješenje o deložaciji reagirao sam emotivno i nepromišljeno, a neki su me mediji navodili da grubo napadam ovu Gradsku upravu, zbog čega se sada iskreno kajem!
Najprije želim pojasniti kako u rješenju Grada Zagreba o deložaciji iz ateljea nema ništa skandaloznog, kako su to predstavili neki mediji. Od takvog senzacionalizma, neutemeljenog i štetnog, ograđujem se i kao čovjek i kao umjetnik – kaže nam Tomislav.
– Rješenje je izdano u skladu sa zakonom, to je posve jasno, no vjerovao sam, a i dalje vjerujem, u senzibiliziranost ove Gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Grad Zagreb dobitnik je brojnih priznanja kao mjesto inkluzivnosti i tolerancije, a da je to opravdano mogu i sam mogu posvjedočiti kao umjetnik s invaliditetom. U ovom gradu osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda. I na tome sam iskreno zahvalan! Stoga bih ovim putem uputio molbu gradskim vlastima da ponovno razmotre moj slučaj, pokažu empatiju kao i nebrojeno puta kada je riječ o osobama s invaliditetom, te iznađu rješenje za neki novi prostor u kojemu bih nastavio stvarati umjetnička djela. Uzgred, u zgradi u kojoj sam trenutačno nalaze se još dva prazna prostora u vlasništvu Grada, idealna za novi atelje.
Ne tražim milostinju, već samo pravo na rad i dostojanstvo koje mi kao umjetniku i osobi s invaliditetom pripada – zaključuje Tomislav.
in MREŽAPrije 2 dana
in MREŽAPrije 4 dana
in MREŽAPrije 2 dana
Košarka u kolicimaPrije 4 dana
KulturaPrije 5 dana
in MREŽAPrije 5 dana
in MREŽAPrije 1 dan