Promišljajmo svaki svoj korak kako se ne bi zaletjeli! Ostavimo osobne razine i interese i posvetimo se jedni drugima u smislu razumijevanja specifičnih problema i traženja zajedničkih platformi za djelovanje, poruka je Vojina Perića osobama s invaliditetom
Poslušaj ovaj članak
Kako i kada je počela vaša ljubav prema glumi i kazalištu?
– Ne mogu odrediti točan početak ljubavi, ali znam da sam još uvijek zaljubljen i pun nerečenoga. Od malih dana, onih školskih sekcija, kao kad očijukaš sa simpatijom, pa te nakon izvjesnog vremena uhvati groznica i oboliš… zaraziš se najslađom bolesti, virusom koji prelazi samo na odabrane. To je voljenje koje ne prestaje, koje iz vatre ide u novu vatru, a u svaku iz početka kao da je prva.
Dugo vodite najstarije kazalište slijepih i slabovidnih u svijetu, s kojim se mukama suočavate?
– Koliko je god lijepo i nepredvidivo, kazalište svojim zaljubljenicima priređuje muke bacajući ih iz identiteta u identitet, bruseći najdraži kamen i najčešće uzalud očekujući dijamant. No, kako smo kazalište slijepih i slabovidnih, naše muke su višestruke i očituju se u skoro svim segmentima ove suptilne djelatnosti. Valja uložiti puno više truda kako bi se svladale vještine koje scena traži. Kad čovjek to svlada čekaju ga muke po statusu, po prođi na otvorenom kulturnom tržištu, po borbi za dostojanstvo i pravo na umjetnički izričaj. Mi smo institucija koju čine slijepe i slabovidne osobe, dakle uokvireni smo predrasudama i stereotipima, odnosno skepsom publike da bi nas trebalo doći vidjeti i uživati u iluzijama koje nudimo. Teško je, ali time slađe, pobjedničkije i slavodobitnije. Kad se poklanjamo publici i zapljusne nas pljesak kao žubor neke daleke rijeke, nema kraja sreći, nema osjećaja muke i marginalnosti.
Iako smo najstarije kazalište slijepih i slabovidnih na svijetu, još uvijek smo tek udruga u civilnom društvu, očito bliži socijalni, nego kulturi. Na svu sreću Ministarstvo kulture i Ured za kulturu Grada Zagreba s nama ruše predrasude i financiraju nas na zadovoljavajući način, svrstavajući nas u čisti kulturni proizvod.
Kazalište ima 75 godina, a zapravo je udruga, zašto je tako? I što je Teatroza?
– Intuitivno naslutih ovo vaše pitanje, pa ću samo nastaviti prethodni odgovor. Prije par dana, dakle na prvi dan proljeća uvjerili smo se kako vrijeme brzo prolazi proslavljajući svoj 76. ročkas. Tjedan ranije izveli smo premijerno Andersenovo Ružno pače, u režiji Marija Kovača, nudeći najmlađima slatkiš kojemu će teško odoljeti. Snalazimo se pobjeđujući jednu po jednu vjetrenjaču, iako se stalno pojavljuju nove, ali ima još i snage i volje i entuzijazma. A Teatroza?! To je naše malo poduzeće koje smo otvorili kako bi nas se upisalo u Očevidnik Ministarstva kulture, što nam omogućava prijavu na sve profesionalne festivale. Sam naziv možda govori o našoj kolektivnoj dijagnozi – zaraženi teatrom.
Koliko je predstava odigrano pod vašom ravnateljskom palicom i predstavite nam tim kazališta?
– Ja baš ne volim tituliranja, pa je i riječ ravnatelj ovdje tek unaslovljenje funkcije, odnosno stupanj odgovornosti. U kazalištu sam zaposlen od 2002. što će reći da je od tada pripremljeno pedesetak premijera, a izvedbi!!!? Imamo kompletnu infrastrukturu jednog ozbiljnog teatra, što podrazumijeva svjetlosni park, zvuk, dva kombi-vozila i veliki fundus sceno i kostimografije.
Ljepši dio ansambla čine Anita Matković, Dajana Biondić, Ružica Drenski, Ružica Domić Lalović, Doroteja Feketić, Danijela Vidas, Suzana Bliznac, dok muški dio ansambla čine Igor Kučević, Marijo Glibo, Damir Mizdrak, Andrej Drenski i moja malenkost.
Dvije profesionalno zaposlene osobe u našem kazalištu, a bez kojih ništa ne bi bilo na ovom nivou su Marina Ćurić i Ana-Maria Perić. Tim ne bi bio kompletan bez Davida Čavare koji nosi na svojim leđima nadimak katice za sve, te lučonoša Nenad Lalović, kao i naše djevojke u tehničkoj podršci koje dolaze s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, s kojim vrlo dobro surađujemo. Ne mogu ne spomenuti suradnike: Marija Kovača, Ninu Kleflin, Petru Radin, Dražena Krešića, Ivana Planinića, Anu Prolić, Sašu Božića, Kseniju Zec kao redatelje, te koreografe, Branka Bankovića, Kseniju Zec i Maju Marjančić. Ima ih još puno,ali se bojim da ću potrošiti previše redaka, pa ću ovdje stati uz ispriku onima koje ne spomenuh.
Što od predstava spremate u narednom periodu i po kojem ih kriteriju birate?
– Prva predstava koju ćemo raditi ovoga proljeća i ljeta, a možda i jeseni, u kazalištu se nikad ne zna, jest projekt Sanje Milardović, Hajde da se vidimo. Pored nekoliko iznenađenja u mraku, čeka nas krajem godine još jedan projekt koji vapi ostati velikim iznenađenjem. Ovdje bih spomenuo i Zakladu Kultura nova koja nam je omogućila jačanje ljudskih potencijala, što će nam olakšati provođenje svih umjetničkih i drugih projekata.
Predstave biramo zadovoljavajući kriterije natječaja, odnosno želje glumaca, a često i ograničena sredstva. Projekt…
Što je prema vašem mišljenju ključno učiniti da bi inkluzija kod nas prestala biti iluzija?
– Što je inkluzija? Dakle, uključivanje… super! Koga u što??? Dakle, isključenih u društvo, ili ti ljudski rod!!? Tko nas je to isključio i zašto??! Pa oni koji nas uključuju. A zašto smo bili isključeni? Zato što smo slijepi, ili u kolicima, ili gluhi, ili…
No dobro! Idemo se uključiti, ali pri tome voditi računa da nas čeka infrastruktura, a ne mi nju. Što to znači? Spušteni pločnici, rampe za kolica, taktilne staze, zvučni semafori, induktivne petlje, udžbenici prilagođeni slijepim učenicima, sva čuda tehnike i uzajamnosti koja se mora razviti u odnosu na okolinu. Uz sve nabrojano, najbitnije je stvoriti povjerenje prema onima koje uključujemo, odnosno vjerovati u njihove kompetencije i sposobnosti.
Važnu ulogu u svemu ovome imaju mediji, odnosno kreatori politike, ljudi koji promišljaju društvenu stvarnost. I na kraju, treba nam ekologija duha o kojoj ću drugom prilikom.
Koji su najveći problemi slijepih osoba u cijeloj Hrvatskoj s obzirom na to da ste i predsjednik Hrvatskog saveza slijepih?
– Puno je problema, no čini mi se da smo neke počeli rješavati, da smo u 2023. koraknuli u jedno demokratskije i civiliziranije društvo. Ja sam osobno pomalo vremešan i nadam se da će oni na kojima svijet ostaje učiniti dovoljno da se stvari dovedu do još boljih rješenja. Inače uvijek govorim o osobama s invaliditetom promatrajući probleme svih kategorija, čime želim reći da se moramo držati zajedno iznoseći svatko svoje probleme i podržavajući sve ostale.
Koja bi bila vaša poruka osobama s invaliditetom, ali i donositeljima odluka?
– Promišljajmo svaki svoj korak kako se ne bi zaletjeli! Ostavimo osobne razine i interese i posvetimo se jedni drugima u smislu razumijevanja specifičnih problema i traženja zajedničkih platformi za djelovanje.
Dragi donositelji odluka! Budite sretni što vaš pojmovni sustav ne trpi redukcije, što vam sunce sja, a ne tek grije, što uživate u glazbi i cvrkutu ptica, što slobodno trčite i nije vam važno je li nogostup visok ili ne i jesu li prometala niskopodna. Odlučujte bez bahatosti, bez sažalijevanja i bez odluka da vam ne trebamo pri donošenju odluka (zakona).
U ovom gradu, mom Zagrebu, osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda
Akademski slikar Tomislav Šilipetar ovih se dana ne bavi umjetničkim stvaralaštvom, opterećen je brigama, napet i uznemiren zbog rješenja o deložaciji iz ateljea u vlasništvu Grada Zagreba.
U tom je ateljeu na Jarunu ovaj 39-godišnji umjetnik s invaliditetom boravio cijelo jedno desetljeće i stvorio zavidan umjetnički opus. No s rješenjem o deložaciji, pita se Tomislav, što će biti s njegovim djelima i opremom, hoće li završiti na ulici, gdje će ubuduće stvarati umjetnička djela i na taj način, kao slikar s invaliditetom, pridonositi inkluzivnosti kulturne scene u metropoli?
– Najprije želim pojasniti kako u rješenju Grada Zagreba o deložaciji iz ateljea nema ništa skandaloznog, kako su to predstavili neki mediji. Od takvog senzacionalizma, neutemeljenog i štetnog, ograđujem se i kao čovjek i kao umjetnik – kaže nam Tomislav.
– Rješenje je izdano u skladu sa zakonom, to je posve jasno, no vjerovao sam, a i dalje vjerujem, u senzibiliziranost ove Gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Grad Zagreb dobitnik je brojnih priznanja kao mjesto inkluzivnosti i tolerancije, a da je to opravdano mogu i sam mogu posvjedočiti kao umjetnik s invaliditetom. U ovom gradu osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda. I na tome sam iskreno zahvalan! Stoga bih ovim putem uputio molbu gradskim vlastima da ponovno razmotre moj slučaj, pokažu empatiju kao i nebrojeno puta kada je riječ o osobama s invaliditetom, te iznađu rješenje za neki novi prostor u kojemu bih nastavio stvarati umjetnička djela. Uzgred, u zgradi u kojoj sam trenutačno nalaze se još dva prazna prostora u vlasništvu Grada, idealna za novi atelje.
Ne tražim milostinju, već samo pravo na rad i dostojanstvo koje mi kao umjetniku i osobi s invaliditetom pripada – zaključuje Tomislav.
Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju
Grad Poreč već godinama glasi za jedan od najinkluzivnijih gradova u Hrvatskoj. To je zato jer dugi niz godina radi na inkluzivnim projektima koji osobama s invaliditetom podižu kvalitetu života na razinu više. Jedan od takvih projekata je i projekt ‘Ja mogu trenirati’.
Ovaj projekt počeo je davne 2019. godine, kad je otvorena prva teretana prilagođena osobama s invaliditetom u Poreču, a sada se održava osmu godinu za redim pod nazivom ‘I ja mogu trenirati 6’.
Inkluzivno-sportski projekt ‘I ja mogu trenirati’ provodi Body building klub Veli Jože, u partnerstvu s Društvom invalida Poreč.
U ovom projektu naglasak je stavljen na poticanje zdravih životnih navika kroz sportske aktivnosti i aktivan način života. Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, te na taj način podići kvalitetu njihova života.
Projekt je financiran iz proračuna Grada Poreča, a za ovogodišnje aktivnosti izdvojeno je 10,650 eura. Potpisnici ugovora za financiranje aktivnosti projekta bili su predsjednik Body building kluba Veli Jože, Dalibor Jakovčić i gradonačelnik Grada Poreča Loris Peršurić.
Projekt ‘I ja mogu trenirati 6’ provodit će se kroz cijelu ovu godinu. Treninzi će se odvijati u teretani u potpunosti prilagođenoj osobama s invaliditetom, dva puta na tjedan od po dva sata.
Kroz trening se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju pokušava razviti zdrava navika vježbanja i brige za svoje tijelo. Kako bi se sve vježbe pravilno odradile, te kako ne bi došlo do ozljeda, treninzi će se odvijati u prisustvu stručnog fitness trenera i fizioterapeuta.
Osim na sa mom vježbanju, fokus je također usmjeren na povezivanje osoba s invaliditetom i djece s teškoćama s drugim članovima kluba ‘Body building kluba Veli Jože’, ali i sa drugim sportskim dionicima na području Grada Poreča.
Na taj način osobe s invaliditetom jačaju svoje socijalne vještine, smanjuje se rizik od njihove socijalne isključenost, te im se otvaraju vrata infiltraciju u druge sportske aktivnosti u Poreču, ali i veću integraciju u životnu zajednicu Grada Poreča u svim društvenim sferama.
‘Body building kluba Veli Jože’ poziva sve zainteresirane osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju da se priključe besplatnim treninzima u prostorima kluba (Vukovarska 4) i tako poboljšaju svoje zdravlje, razviju samopouzdanje i steknu neka nova iskustva.
Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest
Iako se 2. travnja obilježava Dan svjesnosti o autizmu Sisak je odlučio i dalje pričati i baviti se temom autizma.
Upravo zato, ove subote, 18. travnja u koncertnoj dvorani Centra Sisačko-moslavačke županije (Ulica Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26) održat će se edukativna monodrama pod nazivom ‘Kako razumjeti mene sa autizmom’ Autor ove monodrame koja priča o gorućoj temi autizma, je glumac i redatelj Jasmin Salkić.
Ovu monodramu kojom će se publici približiti svijet osoba s autizmom, organizira Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije
Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest za osobe iz spektra autizma. To je tako jer Jasmin magistar društvenih znanosti koji za kruh zarađuje kao defektolog – oligofrenolog pa je tek nakon toga odličan glumac.
Kroz svoju monodramu Jasmin će povezati svoje stečeno stručno znanje i umjetničko stvaralaštvo koje na edukativan način podiže svijest duboko utječući na promjenu stavova publike koja pogleda ovu predstavu. Kroz monodramu “Kako razumjeti mene sa autizmom” kroz opis dnevnih tema isprepleće se satira i koja bez obzira na to zadržava toplu notu kroz poruke, poštovanja, razumijevanja i zahvalnosti.
Ova edukativna monodrama namijenjena je različitoj publici – liječnicima, roditeljima, djelatnicima koji rade u odgojno-obrazovno sustavu, svima onima koji žele pobliže shvatiti autizam i život osoba koje se s njim bore.
Ako i vi želite pobliže saznati kako što osobe s autizmom prolaze svaki dan, ali i što prolazi roditelj osobe s autizmom ili oni čiji je posao briga za djecu iz autističnog spektra, onda je ovo predstava za vas.
S obzirom na to da je broj mjesta za gledanje ove hvalevrijedne predstave ograničen, rezervacije za karte treba podnijeti unaprijed. Svoje mjesto možete rezervirati pozivom na broj telefona 091/4050 533, radnim danom, u vremenu od 9 do 15 sati. Karte se mogu preuzeti i platiti na licu mjesta u sjedištu Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije (Jelene Babić 18 – Mala kuća).
Također, karte se mogu preuzeti i na dan predstave 18. travnja, sat vremena prije predstave u Sisku, u zgradi bivše Komande (Ulici Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26).
Nakon predstave organizirat će se i kraći razgovor s autorom i glumcem Jasminom Salkićem koji će rado odgovoriti na sva stručna i roditeljska pitanja vezana uz poremećaje iz spektra autizma.
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 3 dana
VijestiPrije 7 dana
Košarka u kolicimaPrije 3 dana
KulturaPrije 4 dana
in MREŽAPrije 4 dana
VijestiPrije 3 dana