Ako postoji neka osoba s invaliditetom u Dalmaciji ili okolici Splita, dobrodošao je u naš klub i može nam se slobodno javiti. Dat ću sve od sebe da osoba koja dođe ostane u tenisu u kolicima, kaže Sven

Za početak nam recite nešto više o sebi.

– Ja sam Sven Maretić, parasportaš, tenisač u kolicima, imam 34 godine i trenutno sam 96. igrač na ITF Wheelchair svjetskoj ljestvici. Veliki sam zaljubljenik u Split, kao i u more. Ne volim baš putovati, a tenis me tjera na to. Tenis i sport su mi velika ljubav, a Goran Ivanišević mi je sportski uzor. Zaposlen sam. Kada se sve zbroji, živim sretan život.

Što vam je nakon nesreće bilo najteže, tko vam je bio najveća motivacija za krenuti dalje?

– Najteže mi je bilo kretati se po Splitu. Grad 2006. godine još nije bio prilagođen na nekim mjestima gdje bih se volio kretati. Kako godine prolaze, infrastruktura je sve bolja, sve ide prema naprijed, to je jako važno za osobe s invaliditetom. Grad Split sada je otvoreni grad za osobe s invaliditetom.

Tada su mi obitelj i prijatelji bila najveća motivacija. Trebalo se vratiti normalnom životu. Sport je došao kao nešto bez čega ne možeš. Čim sam se oporavio, nakon srednje škole, priključio sam se parasportu.

Bavili ste se brojnim parasportovima i na kraju izabrali tenis. Zašto baš tenis?

– Iskreno, u tenisu je malo toga posebno jer je sport strašno zahtjevan i težak. U tenisu sve radiš sam, sam igraš, sam odlučuješ na terenu, sam putuješ.

Trening i sportski način života su ono što me drži u tenisu i čini sretnim, nadam se da ću u njemu ostati još puno godina.

 Kod tenisa u kolicima je specifično to što nemamo kategorije, nego smo svi u jednoj kategoriji. Tu imate amputirce, paraplegičare, ali i one s jako malim oštećenjima. To je jako zahtjevno za nas koji imamo spinalne ozljede, točnije ozljede kralježnice. Mi ne možemo micati nogama, a dok jedan amputirac koji ima neku manju amputaciju može puno više. Samim tim njegova je izvedba na terenu puno kvalitetnija. Nadam se da će se to uskoro promijeniti.

Mene te stvari više ne smetaju, previše sam godina u sportu da bi me to smetalo.

Tenisom sam se počeo baviti za vrijeme korone. Bavio sam se košarkom, bio sam reprezentativac, ali kada je nastupila korona ekipni sportovi su bili zabranjeni.

Kako sam cijeli život u sportu, morao sam se početi nečime ponovno baviti. Moj se brat u mladosti bavio tenisom pa sam tako uzeo košarkaška kolica i otišao igrati protiv njega. Tada se rodila ljubav prema tenisu. Sada sam među najboljim  tenisačima u kolicima u Hrvatskoj.

Napravili ste puno za parasport u Splitu. Imate li novih ideja za poboljšanje i promoviranje sporta za osobe s invaliditetom?

– Sigurno ima, ali parasport često ovisi o entuzijazmu pojedinca, odnosno o entuzijazmu nekoga tko drži klub na okupu. Ja držim svoj teniski klub na okupu. Sve je na meni: financije, logistika, organiziranje treninga, pisanje natječaja, sve kompletno.

Srećom, mi ovdje u Splitu imamo predsjednika saveza Miju Bakića. Savez ima 12 klubova za parasportaše. Oni iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec polučuju sjajne rezultate. Sigurno da su za to zaslužni i educirani treneri koji rade s našim parasportašima.

Što se tiče poboljšanja u parasportu, dosta toga ovisi o financijama, kao i o podršci lokalne zajednice te društva u kojem živimo.

Moram naglasiti da i Grad Split i Splitsko-dalmatisnska županija, jako podržavaju i prate parasport. Za klubove u kojima ja partipiciram, Košarkaški klub invalida Split i Teniski klub osoba s invaliditetom Split 2020, te naravno kao i perjanica našeg saveza tu je Plivački klub Cipal koji je naj mnogobrojniji i rade sjajne stvari za našu populaciju.

Puno bi nam značilo da nas državna televizija malo više prenosi , odnosno barem naše sportaše uživo na Paraolimpijskim Igrama. Svi radimo na tome i skrećemo pozornost kako na prave stvari, tako i na probleme s kojima se susrećemo.

Kako je nastala ideja o osnivanju TKOI 2020?

– Ideja je nastala jako jednostavno, Split je dao toliko dobrih tenisača. S obzirom na to, ovo podneblje zaslužuje imati najbolje sportaše pa tako i one s invaliditetom.

Meni je bila velika čast kada se ukazala prilika da se u Splitu osnuje teniski klub za osobe s invaliditetom. Preuzeo sam to na sebe i uspjeli smo.

Nastojim svojim primjerom, nastupima na terenu i ponašanjem van terena pokazati i dokazati da je tenis u kolicima jako atraktivan sport.

Mene se često može vidjeti na turnirima ‘za zdrave’. Svojim primjerom pokušavam približiti ljudima tenis u kolicima. Ljudi se sve više interesiraju za ovaj sport. Do sad sam svake godine organizirao barem jedan turnir tenisa u kolicima. Sve kako bi ljudi vidjeli i podržali ovaj sport.

Iza nas su, između ostalog, i dva međunarodna turnira ‘Le Meridian Lav 2023’, na kojima ste i sami nastupili. Vaši dojmovi?

– Organizacija je bila odlična. Igrači su bili smješteni u hotelu Le Méridien Lav Split koji je potpuno prilagođen osobama s invaliditetom. Imali smo par dana kiše, ali uspjeli smo, oba turnira odigrala su se od početka do kraja.

Na prvom turniru sam igrao u finalu parova, a u drugom sam osvojio parove. Na prvom turniru imali smo Antu Joskića u polufinalu pojedinačno, dok smo u drugom Joskić i ja ušli u četvrtfinale pojedinačno. Tu je bio i Ante Kolundžija koji je naša velika nada i veliki talent. On je osvojio utješni turnir. Bilo je 5-6 hrvatskih predstavnika na turniru.

Ovo je drugi turnir koji sam organizirao u Splitu prošle godine. Jako sam zadovoljan podrškom. Ovim putem zahvaljujem se našem savezu, mogu samo reći da ih neću razočarati u budućim nastupima, ali ni u organizaciji nečeg sličnog u budućnosti.

Poruka za kraj?

– Mladi ljudi kroz sport mogu ostvariti svoje želje, ideje i planove, također sport će ih učiniti boljim osobama.

Ako postoji neka osoba s invaliditetom u Dalmaciji ili okolici Splita, dobrodošao je u naš klub i može nam se slobodno javiti. Dat ću sve od sebe da osoba koja dođe ostane u tenisu u kolicima.