Još nas pet kratkih mjeseci dijeli od dizanja zastora Paraolimpijskih igara u Parizu. Da bar malo skratimo iščekivanje, popričali smo s prvim čovjekomHrvatskog paraolimpijskog odbora. Otkrijte što nam je rekao.
Poslušaj ovaj članak
Prošlo je već i previše vremena od našeg prošlog razgovora, praktički cijeli olimpijski ciklus. Kako ste zadovoljni napretkom parasporta i paraolimpijskog pokreta u Hrvatskoj u tom periodu?
– Na temelju rada i rezultata u proteklom paraolimpijskom ciklusu definirali smo poboljšanja i uskladili programe za tekući paraolimpijski ciklus koji će završiti nastupom na Paraolimpijskim igrama Pariz 2024. Jako sam zadovoljan napretkom parasporta i paraolimpijskog pokreta u Hrvatskoj u tom periodu. Sveukupno je u 2023. godini na međunarodnim natjecanjima svih razina osvojeno 307 medalja; od toga 119 zlatnih, 92 srebrne i 96 brončanih, a na europskim i svjetskim prvenstvima naši parasportaši osvojili su 72 medalje. To pokazuje napredak u vrhunskom natjecateljskom sportu, a ostvaruje se i porast uključivanja i sudjelovanja u sportskim aktivnostima novih i mladih parasportaša u našim članicama.
Koje su najčešće i najveće teškoće i problemi s kojima se nacionalni savezi i klubovi susreću u svom radu i postizanju ciljeva – sportskih rezultata? Traže li pomoć i na koji način im Hrvatski paraolimpijski odbor može pomoći?
– Teškoće i problemi s kojima se naše članice susreću su pristup sportskim sadržajima, organizirani treninzi, stručni rad, želje i mogućnosti osoba s invaliditetom i njihove okoline da se uključe u sport, financiranje, te kvalitetna sportska ortopedska pomagala i oprema. To je zajedničko i za vrhunski natjecateljski sport kao i za razvoj i uključivanje novih mladih sportaša.
Hrvatski paraolimpijski odbor, sukladno Strategiji HPO 2022.-2030., aktivno djeluje na jačanju sustava parasporta kroz angažiranje trenera i instruktora koji uključuju osobe s invaliditetom u sport i redovito rade treninge. Njima je svakako potrebno kontinuirano stručno usavršavanje, no tu vidimo snažnu bazu za daljnji razvoj, a, jasno, imamo i vrhunske trenere koji rade s vrhunskim sportašima.
Nacionalni savezi i klubovi ostvaruju potpore od Hrvatskog paraolimpijskog odbora putem sudjelovanja u programima i projektima.
Gdje vidite najviše mjesta za napredak, kako u radu Hrvatskog paraolimpijskog odbora, tako i u radu saveza i klubova te rezultatima parasportaša?
– Svakako odgovor se nalazi u rješavanju problema iz prethodnog pitanja, a ono što mi želimo napraviti je da angažiramo što više profesionalnih kvalitetnih trenera kako bi omogućili što većem broju osoba s invaliditetom da se bave sportom. Iz toga će izići novi vrhunski parasportaši.
Za napredak potrebno je:
osigurati jednake mogućnosti sudjelovanja za osobe s invaliditetom u sportskim aktivnostima u školama i u zajednici te osigurati pristupačnost sportskih objekata i opreme;
poticati sudjelovanje osoba s invaliditetom u sportskim događajima na nacionalnoj i međunarodnoj razini te osigurati im odgovarajuću podršku i zastupljenost;
podignuti svijest javnosti o doprinosu i postignućima osoba s invaliditetom u sportu te promicati njihovu inkluziju i integraciju u parasportske zajednice;
promicanje sporta kao sredstva rehabilitacije, prevencije, edukacije, socijalizacije i integracije osoba s invaliditetom, te kao sredstva za ostvarivanje njihovih prava i potencijala.
Jeste li zadovoljni podrškom koju hrvatski parasport dobiva od donositelja odluka i politika? Konkretnije, mislite li da politike doprinose rezultatima ili rezultati dolaze politikama usprkos?
– Na nacionalnoj razini možemo biti zadovoljni porastom financiranja; u proteklim godinama pratimo porast kakav je prisutan kod svih krovnih sportskih organizacija. Situacija na lokalnoj i regionalnoj razini teško bi mogli reći da je zadovoljavajuća jer ima sredina gdje smo dobro praćeni, ali ima sredina gdje je parasport još potpuno zanemaren i uopće se ne financira.
Financiranje sporta u Republici Hrvatskoj generalno pokazuje da, ako je jedan euro uložen u sport osoba s invaliditetom, istovremeno je 5,5 eura uloženo u sport osoba bez invaliditeta, računajući po osobi.
Rezultate stvaraju ljudi na terenu, a mi smo tu da stvaramo uvjete za njihov rad pa tako i politike o tome trebaju voditi računa. Parasport ima uspjeha jer ima vrijedne djelatnike koji najčešće djeluju volonterski. Od osamostaljenja Republike Hrvatske, naši paraolimpijci nastupili su na:
osam ljetnih Paraolimpijskih igara i osvojili 26 medalja, od kojih je pet zlatnih, osam srebrnih i 13 brončanih;
šest zimskih Paraolimpijskih igara i osvojili dvije medalje od kojih je jedna zlatna i jedna brončana.
Osvajanjem dvije medalje na Zimskim paraolimpijskim igrama u Koreji ušli smo među 30-ak zemalja u svijetu koje su osvajale medalje i na ljetnim i na zimskim Paraolimpijskim igrama.
Veliki je doprinos parasporta ugledu Republike Hrvatske u svijetu.
U izbornoj smo godini pa je iduće pitanje, čini mi se, vrlo prigodno. Što očekujete, priželjkujete pa možda ovim putem i otvoreno tražite od onih koji će u budućnosti odlučivati o hrvatskom parasportu?
– Vjerujem da će se i u idućem razdoblju nastaviti povećanje ulaganja u sport pa time i u parasport u Republici Hrvatskoj. Mi na tome uvijek inzistiramo stvarajući nove kvalitetne programe i projekte pa ćemo to nastaviti i u idućem razdoblju. Planiramo korištenje sredstava ESF u cilju jačanja sustava parasporta u Republici Hrvatskoj i pozivam osobe s invaliditetom da se što više uključuju u sportske aktivnosti putem naših parasportskih udruga.
Za kraj, naravno – Pariz 2024. Može li Hrvatska još bolje nego u Tokiju?
– Sada imamo deset evidentnih paraolimpijaca u pet sportova, no očekujemo da ćemo do kraja kvalifikacija imati 20-ak sportaša za nastup u Parizu.
Gledajući odlične rezultate i visoku kvalitetu koju naši paraolimpijci imaju, nadam se da ćemo postići u Parizu razinu rezultata koju smo imali u Tokiju, a možda ih i premašimo.
U ovom gradu, mom Zagrebu, osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda
Akademski slikar Tomislav Šilipetar ovih se dana ne bavi umjetničkim stvaralaštvom, opterećen je brigama, napet i uznemiren zbog rješenja o deložaciji iz ateljea u vlasništvu Grada Zagreba.
U tom je ateljeu na Jarunu ovaj 39-godišnji umjetnik s invaliditetom boravio cijelo jedno desetljeće i stvorio zavidan umjetnički opus. No s rješenjem o deložaciji, pita se Tomislav, što će biti s njegovim djelima i opremom, hoće li završiti na ulici, gdje će ubuduće stvarati umjetnička djela i na taj način, kao slikar s invaliditetom, pridonositi inkluzivnosti kulturne scene u metropoli?
– Najprije želim pojasniti kako u rješenju Grada Zagreba o deložaciji iz ateljea nema ništa skandaloznog, kako su to predstavili neki mediji. Od takvog senzacionalizma, neutemeljenog i štetnog, ograđujem se i kao čovjek i kao umjetnik – kaže nam Tomislav.
– Rješenje je izdano u skladu sa zakonom, to je posve jasno, no vjerovao sam, a i dalje vjerujem, u senzibiliziranost ove Gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Grad Zagreb dobitnik je brojnih priznanja kao mjesto inkluzivnosti i tolerancije, a da je to opravdano mogu i sam mogu posvjedočiti kao umjetnik s invaliditetom. U ovom gradu osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda. I na tome sam iskreno zahvalan! Stoga bih ovim putem uputio molbu gradskim vlastima da ponovno razmotre moj slučaj, pokažu empatiju kao i nebrojeno puta kada je riječ o osobama s invaliditetom, te iznađu rješenje za neki novi prostor u kojemu bih nastavio stvarati umjetnička djela. Uzgred, u zgradi u kojoj sam trenutačno nalaze se još dva prazna prostora u vlasništvu Grada, idealna za novi atelje.
Ne tražim milostinju, već samo pravo na rad i dostojanstvo koje mi kao umjetniku i osobi s invaliditetom pripada – zaključuje Tomislav.
Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju
Grad Poreč već godinama glasi za jedan od najinkluzivnijih gradova u Hrvatskoj. To je zato jer dugi niz godina radi na inkluzivnim projektima koji osobama s invaliditetom podižu kvalitetu života na razinu više. Jedan od takvih projekata je i projekt ‘Ja mogu trenirati’.
Ovaj projekt počeo je davne 2019. godine, kad je otvorena prva teretana prilagođena osobama s invaliditetom u Poreču, a sada se održava osmu godinu za redim pod nazivom ‘I ja mogu trenirati 6’.
Inkluzivno-sportski projekt ‘I ja mogu trenirati’ provodi Body building klub Veli Jože, u partnerstvu s Društvom invalida Poreč.
U ovom projektu naglasak je stavljen na poticanje zdravih životnih navika kroz sportske aktivnosti i aktivan način života. Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, te na taj način podići kvalitetu njihova života.
Projekt je financiran iz proračuna Grada Poreča, a za ovogodišnje aktivnosti izdvojeno je 10,650 eura, a potpisnici ugovora za financiranje aktivnosti projekta bili su predsjednik Body building kluba Veli Jože, Dalibor Jakovčić i gradonačelnik Grada Poreča Loris Peršurić.
Projekt ‘I ja mogu trenirati 6’ provodit će se kroz cijelu ovu godinu. Treninzi će se odvijati u teretani u potpunosti prilagođenoj osobama s invaliditetom, dva puta na tjedan od po dva sata.
Kroz trening se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju pokušava razviti zdrava navika vježbanja i brige za svoje tijelo. Kako bi se sve vježbe pravilno odradile, te kako ne bi došlo do ozljeda, treninzi će se odvijati u prisustvu stručnog fitness trenera i fizioterapeuta.
Osim na sa mom vježbanju, fokus je također usmjeren na povezivanje osoba s invaliditetom i djece s teškoćama s drugim članovima kluba ‘Body building kluba Veli Jože’, ali i sa drugim sportskim dionicima na području Grada Poreča.
Na taj način osobe s invaliditetom jačaju svoje socijalne vještine, smanjuje se rizik od njihove socijalne isključenost, te im se otvaraju vrata infiltraciju u druge sportske aktivnosti u Poreču, ali i veću integraciju u životnu zajednicu Grada Poreča u svim društvenim sferama.
‘Body building kluba Veli Jože’ poziva sve zainteresirane osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju da se priključe besplatnim treninzima u prostorima kluba (Vukovarska 4) i tako poboljšaju svoje zdravlje, razviju samopouzdanje i steknu neka nova iskustva.
Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest
Iako se 2. travnja obilježava Dan svjesnosti o autizmu Sisak je odlučio i dalje pričati i baviti se temom autizma.
Upravo zato, ove subote, 18. travnja u koncertnoj dvorani Centra Sisačko-moslavačke županije (Ulica Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26) održat će se edukativna monodrama pod nazivom ‘Kako razumjeti mene sa autizmom’ Autor ove monodrame koja priča o gorućoj temi autizma, je glumac i redatelj Jasmin Salkić.
Ovu monodramu kojom će se publici približiti svijet osoba s autizmom, organizira Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije
Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest za osobe iz spektra autizma. To je tako jer Jasmin magistar društvenih znanosti koji za kruh zarađuje kao defektolog – oligofrenolog pa je tek nakon toga odličan glumac.
Kroz svoju monodramu Jasmin će povezati svoje stečeno stručno znanje i umjetničko stvaralaštvo koje na edukativan način podiže svijest duboko utječući na promjenu stavova publike koja pogleda ovu predstavu. Kroz monodramu “Kako razumjeti mene sa autizmom” kroz opis dnevnih tema isprepleće se satira i koja bez obzira na to zadržava toplu notu kroz poruke, poštovanja, razumijevanja i zahvalnosti.
Ova edukativna monodrama namijenjena je različitoj publici – liječnicima, roditeljima, djelatnicima koji rade u odgojno-obrazovno sustavu, svima onima koji žele pobliže shvatiti autizam i život osoba koje se s njim bore.
Ako i vi želite pobliže saznati kako što osobe s autizmom prolaze svaki dan, ali i što prolazi roditelj osobe s autizmom ili oni čiji je posao briga za djecu iz autističnog spektra, onda je ovo predstava za vas.
S obzirom na to da je broj mjesta za gledanje ove hvalevrijedne predstave ograničen, rezervacije za karte treba podnijeti unaprijed. Svoje mjesto možete rezervirati pozivom na broj telefona 091/4050 533, radnim danom, u vremenu od 9 do 15 sati. Karte se mogu preuzeti i platiti na licu mjesta u sjedištu Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije (Jelene Babić 18 – Mala kuća).
Također, karte se mogu preuzeti i na dan predstave 18. travnja, sat vremena prije predstave u Sisku, u zgradi bivše Komande (Ulici Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26).
Nakon predstave organizirat će se i kraći razgovor s autorom i glumcem Jasminom Salkićem koji će rado odgovoriti na sva stručna i roditeljska pitanja vezana uz poremećaje iz spektra autizma.
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 2 dana
VijestiPrije 6 dana
Košarka u kolicimaPrije 2 dana
in MREŽAPrije 3 dana
KulturaPrije 3 dana
VijestiPrije 2 dana