Amputacija predstavlja veliku životnu promjenu i izaziva različite emocionalne reakcije. Unatoč psihičkim posljedicama koje su i neminovne, bitno je da osobe s amputacijom shvate kako život ne prestaje. Stoga možemo svjedočiti uspjesima ovih osoba u sportu, umjetnosti i drugim područjima

Poslušaj članak

Predsjednica Nadzornog odbora Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije Anita Lauri Korajlija rekla je da je prihvaćanje amputacije iznimno individualno i ovisi o mnogim čimbenicima – uzroku amputacije, dobi, osobnosti, prethodnim iskustvima i dostupnoj podršci.

– Za mnoge osobe amputacija predstavlja duboki gubitak – ne samo dijela tijela, već i osjećaja cjelovitosti, identiteta, funkcionalnosti i neovisnosti. Neki ljudi brzo razviju prilagodbu i fokusiraju se na oporavak i rehabilitaciju, dok se drugi bore s osjećajima tuge, ljutnje, srama ili čak depresije. Jednom kad do prihvaćanja dođe, a opskrba pomagalima i protezom bude optimalna s obzirom na aktivnost, dob i potrebe korisnika, osoba može voditi život koji se minimalno razlikuje u odnosu na život prije amputacije – pojasnila je Korajlija.

Naglasila je kako je prilagodba proces koji može trajati mjesecima, a ponekad i godinama. U prvim fazama najizraženije su emocionalne reakcije povezane s gubitkom, dok kasnije dolazi do prihvaćanja nove stvarnosti i stvaranja novih načina funkcioniranja.

– Neki se korisnici brzo prilagode uz dobru rehabilitaciju, protezu i podršku, dok drugi prolaze kroz duži proces, osobito ako su prisutne dodatne poteškoće poput fantomskih bolova, slabije mobilnosti ili psihološke traume – objasnila je Korajlija.

Navela je da najčešće emocionalne reakcije osoba s amputacijom uključuju tugu i žalovanje za izgubljenim dijelom tijela, ljutnju i frustraciju (često prema sustavu, okolnostima amputacije ili sebi), strah od budućnosti i nesigurnost oko svakodnevnog funkcioniranja, osjećaj srama zbog izgleda tijela i doživljaja vlastite vrijednosti te povlačenje iz društva, osobito ako izostaje podrška ili osjećaj razumijevanja. S vremenom, osobe često razviju i snagu, otpornost i nove strategije prilagodbe.

– Amputacija značajno mijenja svakodnevicu – fizička ograničenja, izazovi u mobilnosti, ovisnost o pomagalima i pomoći drugih, financijski troškovi i često dugotrajan proces rehabilitacije utječu na kvalitetu života. Uz to, psihološki učinci poput osjećaja gubitka kontrole, promjene slike o sebi, smanjenog samopouzdanja i socijalne izolacije mogu dodatno otežati funkcioniranje. Mnoge osobe izvještavaju o osjećaju da su postale ‘drugorazredni građani’ jer im sustav ne omogućuje ravnopravan pristup potrebnim pomagalima – rekla je Korajlija. Upravo zbog toga je adekvatna protetička opskrba jedan od ključnih elemenata prilagodbe.

Što se tiče utjecaja amputacije na obitelj, činjenica je da amputacija jedne osobe mijenja dinamiku cijele obitelji. Korajlija je istaknula da članovi obitelji često postaju neformalni njegovatelji, što može dovesti do emocionalnog stresa, osjećaja preopterećenosti, promjena u obiteljskim ulogama i financijskog pritiska. Istovremeno, obitelj može biti snažan izvor podrške i motivacije za oporavak. Međutim, bez adekvatne podrške i za članove obitelji, i oni mogu razviti simptome emocionalnog iscrpljenja, anksioznosti ili depresije.

– Nažalost, psihološka podrška osobama s amputacijom još uvijek nije sustavno osigurana. U mnogim slučajevima ona ovisi o inicijativi pojedinaca, udrugama i projektima, a ne o jasnoj institucionalnoj podršci. Psihološka pomoć bi trebala biti sastavni dio rehabilitacije, uključujući i podršku obitelji, što nažalost nije slučaj u Hrvatskoj. Unutar zdravstvenog sustava na psihološku pomoć se dugo čeka, a nekad se osobe s amputacijama za nju prijavljuju tek kada su problemi već izraženi – rekla je Korajlija.

Naglasila je kako sustavno uključivanje psihološke i emocionalne podrške može značajno doprinijeti bržem oporavku, boljoj kvaliteti života i manjoj izolaciji obitelji.

– Nažalost, u Hrvatskoj je situacija još daleko od one koja bi bila u skladu ne samo sa suvremenim standardima, već i s poštivanjem ljudskih prava. Pristup tehnologijama koje omogućuju mobilnost nije luksuz – to je temeljna ljudska potreba. Uskraćivanje prikladnog pomagala ne znači samo manju udobnost, već i smanjenje autonomije, ograničeno sudjelovanje u društvu te manje šanse za zaposlenje i uključenost. U tom kontekstu, mi smo daleko od pravednog sustava koji osigurava temeljnu kvalitetu života za sve građane, uključujući osobe s amputacijom – zaključila je Korajlija.

O psihološkim aspektima prilagodbe na amputaciju može se naći više u publikaciji Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije, čija je autorica upravo Anita Lauri Korajlija. Publikacija se nalazi na poveznici: https://amputirani.com.hr/uaz-kako-sad-džepno-izdanje/.

Jadranka Blagus osnivačica je i predsjednica najtrofejnijeg parastolnoteniskog kluba u Hrvatskoj – PSTK URIHO – koji je nedavno osvojio 21. naslov državnog prvaka, a Jadranka je tom uspjehu pridonijela osvojivši zlato

Poslušaj članak

Nakon što su 21. put osvojili naslov prvaka Hrvatske, stolnotenisači PSTK URIHO bili su na primanju kod predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića na što su u klubu izrazito ponosni.       

Svojim radom i trudom stolnotenisači URIHO-a pišu povijest ovog sporta, a Jadranka Blagus jedan je od glavnih razloga zašto je tome tako.

– Osnivačica sam i predsjednica jednog od najuspješnijih klubova u povijesti parastolnog tenisa u Hrvatskoj – PSTK URIHO, parasportskog društva URIHO i još mnogih drugih na čije sam uspjehe jako ponosna. Zajedno smo ostvarili puno velikih rezultata, a vjerujem da nas puno njih još čeka – ističe Blagus.

U klubu trenira puno mladih perspektivnih parastolnotenisača, a među njima i paraolimpijci Helena Dretar Karić, Tomislav Špalj i Nino Baša. 

– Helenu znam od početka njene sportske karijere. Divna je žena i sportašica; žena, majka, kraljica – kaže Jadranka koja je ponosna što klub predstavljaju igrači svjetske klase.

Jadrankin sportski put počeo je davno, a sada je jedno od zaštitnih lica zagrebačkog parastolnog tenisa. Danas obnaša funkciju dopredsjednice Hrvatskog parastolnoteniskog saveza, predsjednice Zagrebačkog parastolnoteniskog saveza, a također je i članica Izvršnog odbora Zagrebačkog parasportskog saveza.

U svojoj blistavoj stolnoteniskoj karijeri, Blagus je osvojila mnoštvo medalja i priznanja.

– Dobitnica sam nagrade Grada Zagreba za životno djelo, Zlatnog reketa i dobitnica preko tristotinjak medalja i priznanja. Bila sam hrvatska reprezentativka u parastolnom tenisu, sudjelovala na dva Europska prvenstva. Sve su mi nagrade drage, a posebno priznanje Grada Zagreba i priznanje ‘Milka Milinković’ Hrvatskog paraolimpijskog odbora.

Veliku ulogu Jadranka, osim u sportskoj povijesti URIHO-a i parasporta u Zagrebu općenito, ima i u samoj ustanovi URIHO.

– U ustanovi URIHO radim preko 40 godina, čini mi se da su te godine brzo, prebrzo prošle. Zaposlila sam se kao radnica na stroju i radila na normu. Svojim zalaganjem i radom, nakon par godina, a na prijedlog bivšeg ravnatelja, postala sam direktorica, vodila sam samostalno ‘Ivančicu’. Svoj radni vijek najviše ću pamtiti po obiteljskoj sredini i puno prijatelja.

Osim što je bila na rukovodećoj poziciji u odjelu ‘Ivančica’, gdje osobe s invaliditetom svojim rukama rade na daleko poznate Urihove proizvode, Blagus je obnašala i druge funkcije – bila je predsjednica Radničkog vijeća, povjerenica za dostojanstvo radnika te usto i predsjednica jednog od Urihovih sindikata.

Ova žena sportskog srca i vedrog duha ne razmišlja o odlasku u mirovinu.

– Ne mislim tako skoro u mirovinu, a i kada odem iz URIHO-a, to neće imati nikakve veze s mojim odlaskom iz PSTK URIHO, pošto je klub registrirana udruga za sebe, i kao takva nema veze s Ustanovom osim što nas povezuje isti naziv. Dakle, ostajem u sportu, i u URIHO-u, sve dok me zdravlje posluži – zaključuje Blagus.

Lik i djelo Jadranke Blagus već je ušlo u legendu, kako Ustanove, tako i PSTK URIHO. Vjerujemo kako je ispred ove divne žene još puno poslovnih i sportskih uspjeha.

Tijekom četiri desetljeća postojanja udruga je realizirala niz projekata usmjerenih na socijalnu integraciju, osnaživanje korisnika, poboljšanje životnih uvjeta i informiranost osoba s invaliditetom o njihovim pravima

Poslušaj članak

Udrugu invalida Koprivničko-križevačke županije prošlog je tjedna posjetila delegacija županijske uprave na čelu sa zamjenikom župana Ratimirom Ljubićem i pročelnicom Upravnog odjela za zdravstveno-socijalne djelatnosti Majom Blažek.

Posjet je organiziran s ciljem iskazivanja podrške dugogodišnjem radu udruge te brojnim projektima i inicijativama koje znatno doprinose poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom.

Tom je prilikom zamjenik Ljubić pohvalio predanost i trud koje udruga kontinuirano ulaže u rad s korisnicima, naglasivši kako županija prepoznaje i aktivno prati programe koji doprinose socijalnoj uključenosti i ravnopravnosti osoba s invaliditetom.

Istaknuo je i spremnost županije da i ubuduće bude partner u provođenju aktivnosti koje stvaraju inkluzivnije društvo. Zahvalio je predsjedniku udruge Miroslavu Mačkoviću i svim članovima na njihovoj nesebičnoj predanosti svakodnevnom radu.

Tijekom sastanka razgovaralo se o aktualnim programima i izazovima s kojima se udruga suočava, kao i o mogućnostima daljnje suradnje i potpore od strane županije.

Udruga invalida Koprivničko-križevačke županije djeluje od 1984. godine, okupljajući trenutno oko 510 članova. Tijekom četiri desetljeća postojanja realizirala je niz projekata usmjerenih na socijalnu integraciju, osnaživanje korisnika, poboljšanje životnih uvjeta i informiranost osoba s invaliditetom o njihovim pravima.

U posljednje vrijeme udruga djeluje u suvremeno opremljenom, multifunkcionalnom prostoru u središtu Koprivnice, čime je dodatno unaprijeđen pristup korisnicima i podignuta kvaliteta pruženih usluga.

Jedna od ključnih aktivnosti udruge je pružanje socijalne usluge osobne asistencije. Kao ugovoreni pružatelj, od siječnja 2024. godine udruga provodi ovaj program koji trenutno obuhvaća tridesetak korisnika s područja cijele županije.

U njihovim svakodnevnim aktivnostima pomaže im 30 osobnih asistenata. Ova usluga od iznimne je važnosti za korisnike kojima je potrebna pomoć unutar i izvan doma, a udruga pruža podršku i pri podnošenju zahtjeva za ostvarivanje ovog prava.

Među brojnim programima koje udruga trenutno provodi ističe se dvogodišnji projekt ‘Stižem po tebe, nisi sam 5’. Program osigurava besplatan prijevoz i dostavu za osobe starije od 65 godina i osobe s invaliditetom na području 11 općina, omogućujući im odlazak liječniku, u ljekarnu, trgovinu ili na terapije, kao i dostavu lijekova i namirnica. Projekt sufinanciraju Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, partnerske općine te Koprivničko-križevačka županija koja redovito pruža financijsku i institucionalnu podršku.

Udruga također provodi i projekte poput ‘Družim se i informiram, kreativu konzumiram 2025’ te ‘Zdraviji u vedrije dane 2025’. Riječ je o programima koji potiču kreativno izražavanje, socijalizaciju, informiranost i psihofizičko zdravlje osoba s invaliditetom kroz niz edukativnih radionica, grupnih susreta i javnih kampanja.

Poseban doprinos zajednici pruža i ‘Malena posudionica ortopedskih pomagala’, u kojoj korisnici mogu besplatno posuditi neophodna medicinska pomagala. Zahvaljujući donaciji Podravke, oprema je nedavno proširena dodatnim bolničkim krevetom i trapezima. Udruga također zapošljava osobe putem javnih radova, osiguravajući svakodnevnu pomoć najpotrebitijima.

Stabilnost i stručnost u radu potvrđuje i činjenica da je udruga korisnica trogodišnje institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, što dodatno potvrđuje njezinu važnu ulogu u razvoju civilnog sektora na regionalnoj razini.