Poveži se s nama

Kutak za stručnjake

EUROPSKI PARLAMENT Po prvi put u povijesti obilježavamo Tjedan prava osoba s invaliditetom

Objavljeno

/

Prema službenoj procjeni Europske komisije, svaki peti građanin Starog kontinenta ima neki oblik invaliditeta, fizičkog ili mentalnog, a ova se statistika – zbog demografske apokalipse u većini zemalja članica – mijenja gotovo pa na dnevnoj bazi

Europski su parlamentarci ovih dana imali pune ruke posla oko organizacije jednog događaja koji uistinu ima povijesno značenje.

Od 27. studenog do 4. prosinca, naime, po prvi se put obilježava Tjedan prava osoba s invaliditetom koji ima za cilj podići svijest i potaknuti javnu raspravu kako bi se svim ljudima s određenim tjelesnim ili intelektualnim teškoćama osigurala ravnopravnost u zemljama članicama EU obitelji.

Organiziran oko Međunarodnog dana osoba s invaliditetom 3. prosinca, europski Tjedan prava uključuje nekoliko parlamentarnih odbora koji će glasovati, raspravljati i održavati radionice o javnim politikama koje su direktno vezane za ljude s invaliditetom.

Među brojnim događajima, Odbor za razvoj će u utorak raspravljati o pristupu obrazovanju i profesionalnoj rehabilitaciji osoba s invaliditetom u zemljama u razvoju.

Odbor za predstavke u srijedu će održati godišnju radionicu o pravima osoba s invaliditetom. Odbor za promet samostalno će raspravljati o preprekama u području saobraćaja i turizma, dok će Pododbor za ljudska prava raspravljati o pravima osoba s invaliditetom u konfliktnim i postkonfliktnim situacijama.

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja održat će nekoliko događanja, uključujući razmjenu mišljenja o Europskoj invalidskoj iskaznici i Europskoj parkirnoj kartici. U srijedu poslijepodne održat će se zajedničko saslušanje s Odborom za prava žena i ravnopravnost spolova na temu ‘Štetne prakse u EU prema ženama i djevojkama s invaliditetom’. Za 4. prosinca planiran je i sastanak sa zastupnicima nacionalnih parlamenata o sudjelovanju osoba s invaliditetom u izbornom procesu.

Prema službenoj procjeni Europske komisije, svaki peti građanin Starog kontinenta ima neki oblik invaliditeta, fizičkog ili mentalnog, a ova se statistika – zbog demografske apokalipse u većini zemalja članica – mijenja gotovo pa na dnevnoj bazi. Sve je više Europljana u trećoj životnoj dobi, a usporedo sa starenjem u pravilu dolazi i invaliditet ili neka opaka kronična bolest.

Kutak za stručnjake

Plaću skrivamo kao zmija noge – čak i od partnera

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje novčanik narančaste boje s gumbom za zatvaranje, koji sadrži zelene novčanice. Novčanik i novac prikazani su na svijetloplavoj pozadini. Novčanice izgledaju kao da vire iz novčanika. Ovo je jednostavna, crtana ilustracija.
Foto: Pixabay

Svi mi imamo svoje male tajne. U vezama i brakovima ta lepeza tajni može ići od onih malih poput prijašnjih veza, spački koje smo radili kao djeca, pa sve do nekih većih stvari, zbog kojih odnosi pucaju. Čini se kako na popis tajni koje ne otkrivamo svojim boljim polovicama možemo dodati i mjesečna primanja

Umanjujemo li iznose ili, pak, uopće ne otkrivamo svoje mjesečne prihode prilikom razgovora s našim partnerima otkrilo je istraživanje portala MojPosao, kojim upravlja Alma Career Croatia, a svoje mišljenje podijelio je više od 4400 ispitanika.

Svaka treća osoba nema pojma koliko zarađuje njihov/a partner/ica

U prosjeku, gotovo svaki treći Hrvat (29%) ne zna koliko zarađuje njihova bolja polovica. Podjednak broj ljudi (28%) otprilike zna o kojem iznosu se radi, dok najveći broj ispitanika (43%) točno zna koliko njihov partner zarađuje.

Žene u nešto većoj mjeri znaju koliko im partner zarađuje nego što to znaju muškarci. Njih 46% točno zna koliko im partner/ica zarađuje, dok četvrtina (24%) tvrdi kako o tome nema nikakvih saznanja. S druge strane, čak 33% muškaraca uopće ne zna koliko partner/ica zarađuje, a točnu visinu plaće zna njih 39%.

Žene češće nego muškarci ističu kako njihovi partneri zarađuju više od njih.

Osim o spolu, saznanje o visini plaća partnera/ice ovisi i o plaći nas samih.

Prema istraživanju, ljudi s nižim prosječnim primanjima rjeđe barataju informacijom o tome koliko njihovi partneri zarađuju nego što je to slučaj s ljudima s višim primanjima. Preciznije, svaka četvrta osoba (24%) s plaćom od 1000 eura ili nižom ne zna koliko zarađuju njihovi partneri, a taj postotak pada kako plaće rastu.

S druge strane, gotovo polovica ispitanika s neto plaćom koja premašuje 2000 eura točno zna koliko zarađuje njihov/a partner/ica (41%).

Općenito gledano, razlike u plaćama nisu nešto što nam smeta; tri četvrtine ispitanika (77%) tvrdi kako ih ne bi smetalo kada bi njihov partner/ica imao/la višu plaću.

Zanimljivo, osobe čija je plaća na približno istoj razini kao plaća njihovih partnera, češće ističu izjavljuju kako bi im smetalo da njihove bolje polovice više zarađuju.

Razlike u stručnoj spremi

Zanimljivo, žene češće nego muškarci imaju partnera/icu s nižom stručnom spremom no što je njihova. Sukladno tome, muškarci u većoj mjeri imaju partnera/icu s višom stručnom spremom nego je njihova.

Iako generalno gledajući razlika u stupnju obrazovanja parovima ne predstavlja ozbiljniji problem, ona nešto više ‘smeta’ ljude čiji partneri imaju niži stupanj obrazovanja u odnosu na njih. Sukladno tome, razlika u obrazovanju više smeta ispitanike s visokom stručnom spremom, nego one sa srednjom stručnom spremom.

Zanimljivo, razlika u obrazovanju više smeta žene, nego muškarce.

Nešto više od petine žena (22%) tvrdi kako imaju problem s time što njihov/a partner/ica ima niži stupanja obrazovanja od njih, dok taj ‘problem’ ima svega 12% muškaraca. Također, žene u većoj mjeri nego muškarce smeta ako partner/ica ima višu stručnu spremu od njih (15%). Muškarci se time previše ne zabrinjavaju; tek 6% njih izjavilo je da ih to smeta.

Izvor: MojPosao

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

Okrugli stol povodom Svjetskog dana sigurnosti hrane

Objavljeno

/

Na fotografiji je prikazan tartar biftek, poslužen na bijelom tanjuru. Jelo se sastoji od crvenog mesa u cilindričnom obliku s žumanjkom na vrhu. Uz meso su posluženi različiti začini u tamnoj, crvenoj i zelenoj boji, te pečurke i sitno nasjeckani bijeli luk. U pozadini se nalazi kriška bijelog kruha. Prezentacija jela je atraktivna, s naglaskom na boje i teksture sastojaka.
Foto: Pixabay

Ljeto donosi povećani rizik po pitanju sigurnosti hrane, primjerice, kad su jaja u pitanju, pogotovo u receptima gdje ona nisu do kraja termički obrađena jer je vrlo često prisutna salmonela

Poslušaj ovaj članak

Svake godine u svijetu oboli gotovo 600 milijuna ljudi od 200 različitih vrsta bolesti koje se prenose hranom. Bolesti izazvane hranom odgovorne su za 420.000 smrtnih slučajeva godišnje na globalnoj razini. Te statističke pokazatelje moguće je smanjiti raznim preventivnim aktivnostima, među kojima je svakako i godišnje obilježavanje Svjetskog dana sigurnosti hrane – 7. lipnja.

Obilježavanjem ovog dana Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) nastoje potaknuti aktivnosti koje će pomoći u sprečavanju, otkrivanju i upravljanju rizicima od različitih opasnosti porijeklom iz hrane, pridonoseći pri tome sigurnosti hrane, ljudskom zdravlju, gospodarskom prosperitetu i održivom razvoju.

Ovogodišnja tema Svjetskog dana sigurnosti hrane ‘Sigurnost hrane: spremni na neočekivano’ naglašava važnost spremnosti na neočekivane incidente vezane za sigurnost hrane, bez obzira na to koliko blagi ili ozbiljni oni mogu biti te poziva sve dionike u lancu prehrane da razmotre načine na koje se mogu bolje pripremiti za neočekivane incidente vezane za sigurnost hrane.

Incidenti vezani uz sigurnost hrane su neočekivane situacije u kojima postoji potencijalni ili potvrđeni zdravstveni rizik povezan s konzumacijom hrane, a koje se mogu dogoditi čak i kada su svi dionici u lancu prehrane odigrali svoju ulogu u održavanju hrane sigurnom.

Takvi incidenti mogu biti jednostavni, poput nestanka struje u kući i posljedičnih izazova u sigurnom skladištenju hrane. Međutim, incidenti mogu biti i vrlo kompleksni, poput onih multinacionalnih, koji se događaju u više različitih država. Globalizacija je dovela do sve veće povezanosti lanaca opskrbe hranom te stoga incidenti mogu brzo eskalirati od lokalnog problema do krizne situacije na međunarodnoj razini. U takvim kompleksnim situacijama prikupljanje podataka i brza međunarodna razmjena informacija pomaže u sprečavanju širenja bolesti koje se prenose hranom.

Spremnost za upravljanje incidentima vezanim za sigurnost hrane zahtijeva predane napore kreatora politika, tijela nadležnih za sigurnost hrane, poljoprivrednika i subjekata u poslovanju s hranom, uključujući pri tome i aktivnu ulogu potrošača. Kako bi bile spremne za incidente u području sigurnosti hrane, vlade se mogu posvetiti razvoju ili ažuriranju nacionalnih planova intervencija za krizne situacije, jačanju sustava kontrole hrane, povećanju kapaciteta nadzora i koordinacije te poboljšanju komunikacije s prehrambenom industrijom i javnošću. Prehrambene industrije mogu poboljšati svoje planove upravljanja sigurnošću hrane, podijeliti naučene lekcije i međusobno surađivati ​​te poboljšati komunikaciju s potrošačima. Potrošači moraju biti svjesni kako prijaviti ili reagirati na incidente vezane uz sigurnost hrane i razumjeti posljedice nepredviđenih događaja kod kuće, pripremajući se za prikladnu reakciju.

Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu uz podršku WHO-a i FAO-a te tehničku podršku Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u povodu nacionalnog obilježavanja ovogodišnjeg Svjetskog dana sigurnosti hrane održala je 10. lipnja 2024. godine u Osijeku, na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti Osijek (Aula Magna), okrugli stol ‘Sigurnost hrane: Spremni na neočekivano’. Ovim okruglim stolom željeli su podići svijest o tome što svi mi, bez obzira na to koju ulogu u lancu prehrane imamo, možemo učiniti kako bismo bili spremni na neočekivano.

Ljeto donosi povećani rizik po pitanju sigurnosti hrane, primjerice kad su jaja u pitanju, pogotovo u receptima gdje ona nisu do kraja termički obrađena jer je vrlo često prisutna salmonela.

Pripazite i na rokove trajanja kod one hrane na kojoj piše ‘najbolje upotrijebiti do’ zato što se oni nalaze na hrani koja je lako pokvarljiva i nju trebamo nakon isteka tog datuma jednostavno baciti. Tu bi spadala svježa riba, svježe meso, neki mlječni proizvodi i slično.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

BOLEST POLJUPCA Mononukleoza i sve o njoj

Objavljeno

/

Na fotografiji je ruka u bijeloj zaštitnoj rukavici koja drži pipetu s koje kaplje krv u epruvetu. Ovaj postupak se često koristi u medicinskim laboratorijima za analizu krvi, što je ključni dio dijagnostičkih testova i istraživanja.
Foto: Pixabay

Više od 90 posto slučajeva infektivne mononukleoze je bezopasno i nekomplicirano, ali umor i slabost koje traju mjesec ili više nisu neuobičajeni. Kod osoba starijih od 30 godina bolest može trajati duže i mogu se javiti komplikacije

Infektivna mononukleoza često se naziva i ‘bolest poljupca’ jer se virus koji uzrokuje mononukleozu prenosi putem sline, odnosno poljupca, kašlja, kihanja ili prilikom dijeljenja posuđa, hrane ili pića s nekim tko ima mononukleozu. Neki je zovu i ‘žljezdanom groznicom’ zbog toga što se prilikom infekcije povećaju limfne žlijezde.

Mononukleoza nije zarazna kao neke infekcije, kao što su obična prehlada ili gripa. Godišnje jedna na 1000 osoba potraži pomoć zbog infektivne mononukleoze. Međutim, pretpostavlja se kako se bolest javlja i češće, ali je postavljena kriva dijagnoza kao npr. gripa. Najčešći bolesnici su djeca i mlađe odrasle osobe.

Obično se bolesnik javlja s umorom koji traje nekoliko dana, a iza toga slijedi vrućica (oko 39.5° C s najvišim vrijednostima poslijepodne ili navečer), ponekad jaka upala ždrijela (nalikuje streptokoknoj angini), i povećani limfni čvorovi (obično simetrično s prednje i stražnje strane vrata). Ponekad su zahvaćeni jetra i slezena (povećani). Rijetko se mogu naći: makulopapularni osip, žutica, natečenost očnih kapaka.

Simptomi počinju 30 do 50 dana nakon izlaganja. Mnogi ljudi (posebno mlađi i djeca) imaju samo blage simptome slične prehladi. Vjerojatnije je da starija djeca i mladi ljudi imaju simptome. Simptomi mogu potrajati od jednog do nekoliko tjedana. Bolest je vrlo rijetko fatalna.

Liječenje se svodi na olakšavanje simptoma, odnosno, na snižavanje povišene tjelesne temperature, dovoljno tekućine, dovoljno odmora.

Više od 90 posto slučajeva infektivne mononukleoze je bezopasno i nekomplicirano, ali umor i slabost koje traju mjesec ili više nisu neuobičajeni. Kod osoba starijih od 30 godina bolest može trajati duže i mogu se javiti komplikacije.

Najbolja prevencija je higijena pa često perite ruke i ne dijelite predmete koji su u kontaktu sa slinom.

In Portal

Nastavi čitati

U trendu